Namir Ibrahimović, nastavnik u osnovnoj školi u Sarajevu i urednik magazina Školegijum, za ‘Zašto?’ objašnjava šta bi bilo potrebo da se uspješna pobuna srednjoškolskih učenika iz Jajca protiv etničkih podjela i problema u obrazovnom sistemu proširi na cijelu Bosnu i Hercegovinu.
- Predmeti
Očigledno je da ljudi ne prepoznaju da je bitka za jednu školu u Jajcu zapravo bitka za kompletno obrazovanje u Bosni i Hercegovini.
Ono što su pojedini učenici, nastavnici i njihovi roditelji iz Jajca potencirali i naglasili je jako važno: dakle, nama je više dosta nacionalnih škola ili brige o tome koja se grupa nacionalnih predmeta uči u školi, jer brinući o tome svih ovih post-dejtonskih godina mi smo zapravo izgubili škole.
- Status quo
Jedino što bi se moglo uraditi jeste da se ovoj djeci i ovim ljudima koji su to pokrenuli da bitna i jaka podrška.
Ono što mene najviše ljuti i najviše iznenađuje jeste što je jako malo glasova nastavnika koji rade u obrazovnom procesu i koji idu linijom manjeg otpora, nezamjeranja obrazovnim vlastima, nezamjeranja obrazovnim politikama i insistiranju na tome da se zapravo ništa ne talasa nego da ostane ostane ovakav status quo.
- Vrtlog
Oni i sami znaju u kakvim uvjetima rade, znaju koliko su potlačeni i koliko nisu cijenjeni u društvu i umjesto da se pokrenu i zajedno sa djecom traže bolje škole i bolje obrazovanje, to se sve nažalost završava na nekom usmenom komentiranju bez bilo kakvog zauzimanja protesta, zagovaranja, predlaganja, zauzimanja škola ili nekog drugog mogućeg radikalnog oblika politike.
Dok nastavnici ne preuzmu škole od obrazovnih vlasti i ne usmjere ih na put koji je već utaban u zemljama gdje je obrazovanje na visokom nivou, bojim se da nikako iz ovog začaranog kruga ili vrtloga lošeg obrazovanja i loših škola ne možemo izaći.
- Iseljavanje
Mi danas u Bosni i Hercegovini imamo jako loše škole, imamo jako loše obrazovanje, imamo obrazovanje koje od djece traži vrlo malo ili ništa i imamo obrazovanje koje u najboljem slučaju obrazuje kadar za iseljavanje.
Imamo primjer škola u Tuzlanskom i Unsko-sanskom kantonu, pa donekle i u Zeničko-dobojskom ili u sjevernom dijelu Republike Srpske, gdje je zapravo glavni cilj najboljih učenika da upišu medicinske škole kako bi nakon četverogodišnjeg obrazovanja mogli dobiti kartu za iseljavanje u Njemačku ili bilo koju drugu zapadnu zemlju.
Priča koju su pokrenuli stanovnici Jajca, barem neki od njih, je zapravo suština obrazovng sistema u BiH.
- Vještine
Ako to prebacimo na cjelokupnu sliku bh. društva, temelj za bilo kakv oporavak bi bio zahtjev da mi popravimo naše škole.
Naše škole su u groznom infrastrukturnom stanju, naše škole su grozne u redovnom usavršavanju nastavnika da novim metodama i zanimanjima kod djece razvijaju neke bitne vještine koje su važne za 21. vijek.
Naše škole još uvijek žive u osamdesetim godinama i mi se pretvaramo kao da se svijet nije promijenio i tjeramo djecu da usvajaju činjenična znanja iako oni do bilo koje činjenice mogu danas doći za nekoliko trenutaka.
- Podaci
Obrazovni sistem u BiH poprilično je zaostao, obrazovni sistem nema čak ni temeljna istraživanja na koja bismo se mi mogli pozvati i sa sigurnošću reći o čemu se tu radi nego zapravo iz nekih ličnih iskustava ili prepričavanja možemo govoriti da je to tako.
Dakle, čak i u tom pogledu obrazovne vlasti i obrazovne politike su zaustavile bilo kakvo istraživanje koje će nam dati egzaktne podatke jer vjerovatno bi ih ti podaci tjerali da nešto mijenjaju a ovako mogu da opstruiraju i da odugovlače bilo kakve ozbiljnije promjene.
- Pismenost
Jedno od istraživanja koje imamo i koje nažalost nismo iskoristili je TIMSS međunarodno testiranje iz 2007. godine, jedino u kojem je BiH učestvovala, ali sva ta iskustva i analize koje smo dobili iz tog testiranja nisu iskorištena ni za promil promjene obrazovne prakse u BiH.
Jedino od tih stvari koje imamo je TIMSS testiranje iz 2007. godine i ono što bi možda moglo pokazati ili usmjeriti promjenu obrazovnog Sistema.
Dobra vijest je i najava PISA testiranje naredne godine koje provjerava funkcionalnu pismenost.