Europska je Unija hrvatskim ribarima proširila i otvorila tržište, ali, kako kažu, i “zapetljala mreže” u puno papirologije i pravila, na koja se tek privikavaju.
Europa je “čudo od papirologije”, a bez nje ne možeš više ribariti, opisuje svoje “europske muke” ribar Željko Majdenić iz Novigrada u Istri.
„Činjenica je da ja za kilogram ribe, ako je želim legalno prodati, moram ispuniti sedam različitih papira. Najprije morate ispuniti očevidnik pri izlasku na more, onda opet očevidnik na povratku, pri ulasku u luku, nakon toga morate popuniti obrazac o porijeklu ribe, na kojem ste je području lovili i koju količinu. Ukoliko ste ulovili i tri školjke, doslovce tri školjke, i ukoliko ih želite staviti na tržište, morate ispuniti dodatnu dostavnicu, platit račun itd... Dakle, to je procedura koja ti oduzima toliko vremena da je to strašno.....čudo jedno od papirologije.“
Evo što na pitanje “je li gore, ili bolje” odgovara ribar iz Umaga, Lućano Bože.
„Evo, ovako ću vam reći, nije gore nego što je bilo, ali ne bi se čak reklo niti da je bolje, nego, šta ja znam, sve nešto visi u zraku.“
„Osobno, na prvo mjesto, ipak, stavlja dobre strane: „Ima nekih dobrih stvari, mi se, evo, bavimo tim školjkama, a prije nije uopće bio m oguć izvoz školji , a sad imamo izvoz,ja sam ovdje iz Umaga i onda vozimo za Trst,na aukciju, tako da,s jedne strane,barem prodajemo robu.“
Točno je da istarski ribari koriste blizinu Italije i izvoze, potvrđuje predsjednik Ceha hrvatskih ribara Mato Oberan, ali, otvorenost tržišta je uvijek i “dvosjekli mač”.
„Po svim našim ribarnicama i restoranima ćete sada naći ribu iz uvoza, osobito iz Sjeverne Afrike, Tunisa, Maroka, koja je niže cijene i naši trgovci su tu našli primamljivu zaradu. Tako da smo dobili konkurenciju, a sami malo izvozimo, osim nekih pojedinačnih slučajeva, kao što su oni koji su bliže Italiji, kao Istra i postižu nešto višu cijenu, ali u globalu, mislim da nije bilo nekog pozitivnog pomaka u tom smjeru.”
Hrvatske ribare muči i propisani oblik i veličina “oke” na mreži, a osobito, kaže Lućano Bože, visina mreža, koja nije prilagođena dubini Jadranskog mora.
„Ovdje na Jadranu je specifično,možda oni u Grčkoj imaju 250 metara dubine mora, mi ovdje, na sjevernom Jadranu imamo 30 metara, dolje kod Sicilije ima 300-400 metara i sad ne možeš ti napraviti jedinstvenu sredozemnu politiku ribarstva, to treba po lokalitetima i specifičnostima država, što gdje i kako stoji.“
Pomoćnik ministra poljoprivrede Ante Mišura iz Uprave ribarstva kaže da su već sa Slovenijom i Italijom uputili Bruxellessu zajednički zahtjev za uvažavanjem specifičnosti Jadranskog mora.
„S Italijom i Slovenijom radimo baš na zajedničkom regionalnom planu za malu plavu ribu i kroz njega ćemo moći dobiti izuzeće i za visinu plivarica, koja odgovara našim mogućnostima i dubini mora.“
Europska Unija, nastavlja pomoćnik ministra, potiče i hrvatske ribare da smanje ribarsku flotu i izlov ribe koje je sve manje, ne samo u Jadranu. Svi oni koji to žele i koji udovolje pravilima, mogu do kraja godine podnijeti zahtjev i odustati od ribarenja, odnosno dati u rezanje vlastiti brod, za što će im biti isplaćena naknada. Od ukupno 11,6 milijuna eura koliko je Hrvatska u prvih šest mjeseci dobila od EU, za razne programe u ribarstvu, pet milijuna eura je namijenjeno proizvodnim investicijama u aquakulturi, a skoro isto toliko “scrapingu”.
„U programu 'scraping' su dvije mjere: jedna mjera je da se u potpunosti odustane od ribarenja i brod ide u rezanje, i tu se dobiju veća sredstva i veća naknada, druga mjera je izlazak iz ribolovne aktivnosti, ali brod ne ide u 'scraping' nego se može prenamijeniti, bilo za hranjenje u aquakulturi, ili će se koristiti za ribolovni turizam.“
Ilustrativna fotografija
Ribarstvo je težak posao i interes za 'scraping' je poprilično velik, ali većina zainteresiranih, kaže istarski ribar Željko Majdenić, još “važe” odluku:
„Ja bih najrađe izrezao brod, ali što onda? Što onda, jer dobiješ, recimo, 100 tisuća eura za taj brod, još platiš i njegovo rezanje od tih sredstava i s tim novcima ne možeš ništa, ukoliko to ne stigneš reinvestirati, a broda više nema.“
Italija je već “sasjekla” 35 posto svoje ribarske flote, ali oni su, kaže predsjednik ceha ribara Mato Oberan, imali i od čega rezati, a Hrvatska je u EU ušla sa siromašnom ribarskom flotom, bilo bi dobro kad bi u rezalište išli oronuli i stari brodovi, ali Europi je u interesu da se riješi baš onih najvećih:
„Mnogo je želja, rok za podnošenje zahtijeva je do kraja 2014, vidjet ćemo kakve će biti mogućnosti, ali svakako će se ići na to, da oni koji ostanu u ribolovu, od toga ribolova mogu osigurati egzistenciju, da mogu živjeti i raditi.“