Željeznička nesreća otvorila brojna pitanja

U povodu stradanja šest putnika u petak u teškoj željezničkoj nesreći iznad Kaštela pokraj Splita danas je u tom gradu održana komemoracija, a u cijeloj Hrvatskoj danas je dan žalosti. Danas je sedmero povrijeđenih pušteno iz bolnice, u kojoj ih ostaje još njih devetero. Istovremeno traje istraga koja je pokazala da je tragediju uzrokovala masna emulzija kojom su premazivane tračnice neposredno prije prolaska vlaka.

Neposredno nakon nesreće strojovođe su tvrdile da je njen uzrok protuopžarno sredstvo kojima su namazane tračnice, ali je vodstvo Hrvatskih željeznica to odmah i opovrglo. Kako istraga pokazuje da su željezničari u pravu, to su se i opravdale njihove sumnje da takvim tvrdnjama vodstvo Hrvatkih željeznica sa sebe hoće skinuti odgvornost.

Do sada nitko zbog ovog slučaja nije podnio ostavku osim ministra prometa Božidara Kalmete koju je predsjednica Vlada Jadranka Kosor odbacila dok ne budu poznati rezultati istrage.

Vjerojatno amnestirajući sebe, Kalmeta na današnjoj komemoraciji na splitskom groblju Lovrinac zatražio je utvrđivanje odgovornosti:

„Da se utvrdi točno što se zašto, zbog čega, zbog koga dogodilo i da svaki onaj ko je pogriješio i ko je nesavjesno obavljao svoj posao da primjereno i odgovara.“

Direktor Hrvatskih željeznica Zoran Popovac ne podnosi ostavku. On, kao i Jadranka Kosor, čeka da se okonča istraga i za sada se osjeća moralno odgovornim:

Korupcija, nepotizam i nestručnost


„Zoran Popovac se osjeća moralno odgovornim, ali želi istražiti ovaj slučaj do kraja, prije svega zbog Željeznice - jer Zoran Popovac je ovdje i zbog svih željezničara koji rade svoj posao pošteno i korektno.“

Hrvatske željeznice su jedno od problematičnijih javnih poduzeća u Hrvatskoj. Prethodnik Zorana Popovca, u veljači smijenjen bivši direktor Davorin Kobak, prije nepuna dva tjedna je uhićen pod sumnjom da je u suradnji sa kolegama iz Željeznica Srbije pronevjerio dva i po milijuna eura. Njega je baš ministar Kalmeta smijenio u veljači.

Korupcija i nepotizam idu ruku pod ruku s nestručnošću. Istražni organi u povodu ove nesreće zanimaju se za direktora poslova ekologije i zaštite u HŽ Infrastrukturi Ivana Medaka, potvrđuje glasnogovornica HŽ-a Vlatka Škorić:

„Policija se interesirala u HŽ-u da li je gospodin Medak stigao na radno mjesto.“

Medak je postao poznat hrvatskoj javnosti kad su neki mediji objavili pismo njegovom zemljaku iz doline Neretve "barba Luki" - Luki Bebiću, predsjedniku hrvatskog Sabora, u kojem od njega traži da mu omogući bolje zaposlenje. Je li Medaka baš barba Luka instalirao na to mjesto nije poznato, ali nije ni važno - to je tek ilustracija za tezu da je Hrvatska premrežena rodijačkim kadrovima kojima za njihove poslove stručnost baš nije ni potrebna.

Na upozorenja nije reagirano


Ugledni hrvatski i njemački sudski vještak za velike željezničke nesreće dr.Vatroslav Grubišić upozorio je prije pet godina da nagibni vlakovi HŽ-a nisu testirani na hrvatskim prugama, te da postoje sumnje da su rađeni prema pogrešnim normama koje su nedostatne, zbog čega postoji velika opasnost od željezničkih nesreća sa katastrofalnim posljedicama.

„Takav vlak može da vozi do 180 km, ima jedan nagibni mehanizam koji je osjetljiv na svoj način i treba da se dobro održava. Ali ima još jedan drugi utjecaj, a to je opterećenje osovine koje je jako ovisno o kvaliteti podvozja, dakle o kvaliteti pruge kojom taj vlak vozi. Očito, i zbog toga sam ja već prije pet godina upozorio, uvjeti korišćenja u Hrvatskoj ne odgovaraju mogućnostima takvog dosta modernog vlaka.“


Dr. Grubišić kaže da su ta upozorenja Ministarstvu prometa i HŽ-u prošla bez reakcija u Hrvatskoj, ali ne i u Njemačkoj:

„I na osnovu kontrola su spriječene nesreće i ovdje jer je pronađeno već nekoliko vlakova s osovinama koje su bile napukle.“

Onda je Hrvatska bila preuzela obvezu da kontrolira nagibne vlakove, koje je, inače, proizvela tvrtka Bombardier:

„A nakon što su tek onda izvršena mjerenja na pruzi Split - Zagreb, ja sam, kad su mi donijeli iz HŽ-a na mjerenja, njima kazao da oni ne mogu koristiti taj vlak u velikim brzinama i time je on smanjio svoju upotrebnu brzinu - mjesto da vozi tri i po sata, vozi pet i po sati. Dakle, on nije i ne bi smio biti toliko opterećen.“

I ovaj podatak koji je iznio gospodin Grubišić je ilustracija teškog diletantizma. Nabavljeni su nagibni vlakovi koji bi Split i Zagreb mogli povezati za tri i po sata, ali ustvari ne mogu nego za više od pet sati jer pod njima nije odgovarajuća pruga. Ni ova nesreća - bez obzira na njene uzroke - još nije dovoljna da se nekoga ozbiljno upita: Što radi "Mercedes" na makadamu? Zašto su onda nabavljeni?