Nacionalne manjine u Hrvatskoj i Srbiji nisu trenutno izvor nestabilnosti i mogućih sukoba, ali je činjenica da je, zbog nedavne prošlosti, percepcija javnosti prema Hrvatima u Srbiji, kao i Srbima u Hrvatskoj, još uvijek negativna – istaknuto je, uz ostalo, na međunarodnom znanstvenom skupu u Zagrebu pod nazivom „Nacionalne manjine kao faktor stabilnosti u međunarodnim odnosima Hrvatske i Srbije“.
Javnost u Srbiji je puno više senzibilizirana za probleme srpske manjine u Hrvatskoj, nego li za probleme hrvatske manjine u vlastitoj državi – upozorio je na znanstvenom skupu u Zagrebu Tomislav Žigmanović iz Zavoda za kulturu Vojvođanskih Hrvata u Subotici:
„Ta vrsta anti-hrvatskog raspoloženja je uvijek prisutna. To nema javnu eskalaciju uvijek i na svakom koraku, ali to za posljedicu ima da su građani hrvatske nacionalnosti skloni mimikriji, povlačenju u sebe. Nisu spremni javno iznositi svoja stajališta, boriti se za svoja prava.“
Naglašava da Srbija čini određene korake, pogotovo u pravno-zakonodavnom okviru ali, kaže, onaj stvarni osjećaj „lagode“ ne postoji:
„Gotovo sve manjine, pa onda i hrvatska, su nevidljive kada je u pitanju srbijanski prostor. Postoji neka vrsta veće senzibilnosti za vidljivost Srba izvan Republike Srbije.“
Jaz između prakse i zakona
Potpredsjednik hrvatske Vlade, doktor Slobodan Uzelac, i sam predstavnik srpske zajednice u Hrvatskoj, podsjeća da i hrvatska ima sjajan zakonodavni okvir, ali između toga i prakse i dalje je jaz:
„To vrijedi za obje države. Na zakonodavnoj razini, na razini Vlade, mogli bi smo biti zadovoljni time, ali čim se spustite niže, pogledajte kakva je situacija u organima uprave.“
Igor Palija iz Srpskog demokratskog foruma rekao nam je ovih dana kako i najnovije istraživanje te nevladine udruge govori o kršenju prava manjina na zapošljavanje u javnim i državnim institucijama, osobito srpske manjine u mjestima povratka:
„Na području grada Gline, udio Srba u stanovništvu je 29 posto, a udio Srba u javnoj upravi i javnim službama na području grada Gline je svega dva posto. U općini Dvor, udio Srba u stanovništvu je 61 posto a udio Srba u javnoj upravi i javnim službama je 13 posto. U Gvozdu je 58 posto Srba u stanovništvu, a svega 12 posto je njihov udio u javnoj upravi i javnim službama. Srbin povratnik na području od posebne državne skrbi, može biti samo čoban ili sitni poljoprivrednik i ništa više.“
Potpredsjednik Vlade, Uzelac:
„Gotovo da je bolja situacija u privatnim poduzećima gdje se privatnici više i češće ponašaju po kriteriju stručne kompetentnosti, a ne nacionalne, ili bilo koje druge pripadnosti. Pripadnika manjine ima više u privatnim poduzećima, nego u državnim i javnim, što je apsurd jer privatnici nisu poduzeli nikakvu obavezu, niti moraju poštovati prava nacionalnih manjina.“
Dvije tačke nedovršenog posla - BiH i Kosovo
Doktor Ivan Šiber sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, ističe da su manjine oduvijek i mostovi suradnje, ali i „remetilački faktor“, pogotovo u krizama i interesima nacionalista, gdje podsjeća i na poznatu izjavu bivšeg hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana:
„Rekao je - Sveli smo Srbe na manje od šest posto i nikada više neće biti remetilački faktor u Hrvatskoj. Drugim riječima, sama činjenica prisustva manjina se shvaća kao nešto što može remetiti i otežati unutarnje odnose. U isto vrijeme, manjinske skupine stvarno obogaćuju većinsku skupinu. Što će biti u budućnosti, u velikoj mjeri ovisi o situaciji u Hrvatskoj i u našoj okolini. Nema nikakve dileme da sama ideja Europske unije, kao i ulazak naše zemlje u Europsku uniju, po definiciji, po samom razumijevanju, na neki način dovodi do toga da je različitost nešto što je svakodnevni dio našega života.“
Srećko Šestan iz hrvatskog Ministarstva kulture navodi i konkretne primjere predstavljanja hrvatske kulture u Srbiji, zahvaljujući upravo tamošnjoj hrvatskoj nacionalnoj manjini:
„Mi podržavamo nastojanja i suradnju kazališta iz Osijeka, koji su stalno gosti u Subotici, kao što i subotičko kazalište dolazi u Osijek.“
Manjine u Hrvatskoj i Srbiji nisu ovog trenutka faktor nestabilnosti u regiji, zaključuje doktor Dušan Janjić s Instituta društvenih nauka u Beogradu, iako se zna da ih uvijek netko može pokušati instrumentalizirati:
„I dalje je remetilački faktor na Balkanu, a onda i za Evropu, neostvarena ambicija nekih etno-nacionalističkih pokreta, nedovršene priče albanskog i srpskog pokreta, i nedefinisana priča sa Bošnjacima. Mislim da postoje samo dve tačke pretnji i dve tačke nedovršenog posla - to su Bosna i Hercegovina i Kosovo.“
Javnost u Srbiji je puno više senzibilizirana za probleme srpske manjine u Hrvatskoj, nego li za probleme hrvatske manjine u vlastitoj državi – upozorio je na znanstvenom skupu u Zagrebu Tomislav Žigmanović iz Zavoda za kulturu Vojvođanskih Hrvata u Subotici:
„Ta vrsta anti-hrvatskog raspoloženja je uvijek prisutna. To nema javnu eskalaciju uvijek i na svakom koraku, ali to za posljedicu ima da su građani hrvatske nacionalnosti skloni mimikriji, povlačenju u sebe. Nisu spremni javno iznositi svoja stajališta, boriti se za svoja prava.“
Naglašava da Srbija čini određene korake, pogotovo u pravno-zakonodavnom okviru ali, kaže, onaj stvarni osjećaj „lagode“ ne postoji:
„Gotovo sve manjine, pa onda i hrvatska, su nevidljive kada je u pitanju srbijanski prostor. Postoji neka vrsta veće senzibilnosti za vidljivost Srba izvan Republike Srbije.“
Jaz između prakse i zakona
Potpredsjednik hrvatske Vlade, doktor Slobodan Uzelac, i sam predstavnik srpske zajednice u Hrvatskoj, podsjeća da i hrvatska ima sjajan zakonodavni okvir, ali između toga i prakse i dalje je jaz:
„To vrijedi za obje države. Na zakonodavnoj razini, na razini Vlade, mogli bi smo biti zadovoljni time, ali čim se spustite niže, pogledajte kakva je situacija u organima uprave.“
Igor Palija iz Srpskog demokratskog foruma rekao nam je ovih dana kako i najnovije istraživanje te nevladine udruge govori o kršenju prava manjina na zapošljavanje u javnim i državnim institucijama, osobito srpske manjine u mjestima povratka:
„Na području grada Gline, udio Srba u stanovništvu je 29 posto, a udio Srba u javnoj upravi i javnim službama na području grada Gline je svega dva posto. U općini Dvor, udio Srba u stanovništvu je 61 posto a udio Srba u javnoj upravi i javnim službama je 13 posto. U Gvozdu je 58 posto Srba u stanovništvu, a svega 12 posto je njihov udio u javnoj upravi i javnim službama. Srbin povratnik na području od posebne državne skrbi, može biti samo čoban ili sitni poljoprivrednik i ništa više.“
Potpredsjednik Vlade, Uzelac:
„Gotovo da je bolja situacija u privatnim poduzećima gdje se privatnici više i češće ponašaju po kriteriju stručne kompetentnosti, a ne nacionalne, ili bilo koje druge pripadnosti. Pripadnika manjine ima više u privatnim poduzećima, nego u državnim i javnim, što je apsurd jer privatnici nisu poduzeli nikakvu obavezu, niti moraju poštovati prava nacionalnih manjina.“
Dvije tačke nedovršenog posla - BiH i Kosovo
Doktor Ivan Šiber sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, ističe da su manjine oduvijek i mostovi suradnje, ali i „remetilački faktor“, pogotovo u krizama i interesima nacionalista, gdje podsjeća i na poznatu izjavu bivšeg hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana:
„Rekao je - Sveli smo Srbe na manje od šest posto i nikada više neće biti remetilački faktor u Hrvatskoj. Drugim riječima, sama činjenica prisustva manjina se shvaća kao nešto što može remetiti i otežati unutarnje odnose. U isto vrijeme, manjinske skupine stvarno obogaćuju većinsku skupinu. Što će biti u budućnosti, u velikoj mjeri ovisi o situaciji u Hrvatskoj i u našoj okolini. Nema nikakve dileme da sama ideja Europske unije, kao i ulazak naše zemlje u Europsku uniju, po definiciji, po samom razumijevanju, na neki način dovodi do toga da je različitost nešto što je svakodnevni dio našega života.“
Srećko Šestan iz hrvatskog Ministarstva kulture navodi i konkretne primjere predstavljanja hrvatske kulture u Srbiji, zahvaljujući upravo tamošnjoj hrvatskoj nacionalnoj manjini:
„Mi podržavamo nastojanja i suradnju kazališta iz Osijeka, koji su stalno gosti u Subotici, kao što i subotičko kazalište dolazi u Osijek.“
Manjine u Hrvatskoj i Srbiji nisu ovog trenutka faktor nestabilnosti u regiji, zaključuje doktor Dušan Janjić s Instituta društvenih nauka u Beogradu, iako se zna da ih uvijek netko može pokušati instrumentalizirati:
„I dalje je remetilački faktor na Balkanu, a onda i za Evropu, neostvarena ambicija nekih etno-nacionalističkih pokreta, nedovršene priče albanskog i srpskog pokreta, i nedefinisana priča sa Bošnjacima. Mislim da postoje samo dve tačke pretnji i dve tačke nedovršenog posla - to su Bosna i Hercegovina i Kosovo.“