Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac u utorak su posjetili povratnička područja Karlovačke županije, te su na Petrovoj gori sudjelovali na okruglom stolu "Pomirba, povratak i lokalna integracija".
Neke stanovnike Bojnića, Gvozda i Krnjaka smo pitali kakav je status povratnika, je li povratak završio i kakva će biti korist od Mesićeva posjeta.
Predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine u općini Vojnić Jovo Garojević smatra da od Mesićeva posjeta neće biti od velike koristi za lokalno stanovništvo.
Velika je njegova dobra volja, ali mu je moć mala, kaže Garojević, dok njegov kolega iz općine Krnjak Dragan Matijević nalazi da će od jučerašnjeg posjeta biti koristi, a veliki napredak vidi u tome što je potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac srpske nacionalnosti:
„Moje mišljenje je da, s obzirom da je to u pratnji Uzelca, to ulijeva jednu ipak sigurnost i da je Srpska stranka dosegla dosta nivoa sa potpredsjednikom Vlade Uzelcom - i garant neke sigurnosti više nego dosad.“
Gosti dođu i prođu, a prije i poslije njihove posjete bitno pitanje naseljenicima i povratnicima u općini Krnjak je može li se živjeti. Mogu oni koji se bave poljoprivredom, kaže Matković:
„Zaposlenje je teško, to je poznato na sve strane - nema posla. Međutim, svi koji smo se povratili i prihvatili poljoprivrede i onoga što možemo i od čega možemo živjeti i preživljavati, tu nemamo nikakvih problema. Znači imamo ove poticaje i sve šta se traži. Nismo u ničem, po meni, zakinuti.“
Vidi li Matkovićev sin perspektivu u Krnjaku? Njegov pogled je uprt u Karlovac koji nudi više mogućnosti i gdje miruje stanarsko pravo Dragana Matkovića:
„I sada ja se nadam da bih u Karlovcu dobio povrat stanarskog prava. On sad trenutno radi u na Turnju kao tehničar. Teško je to da se održi danas jedna familija u gradu živjeti, platice su male, ali uz potporu sa sela, možda, možda...“
U Krnjaku, Vonjiću i Gvozdu, odnosno Vrginmostu gdje živi Bogdanka Komazec, znatno je više umirovljenika nego zaposlenih povratnika:
„Ja sam sad u mojoj kući. Imam nešto penzije - i dobro.“
RSE: Je li država ispunila sve šta je obećala?
Komazec: Ma kaki, kako? Država će ispuniti!? Ona da more još bi sj...., a ne da dade. Malo, malo.
U Vojniću povratka gotovo da i nema više, kaže Jovo Garojević:
„Ono što je situacija sad trenutno u Vojniću, tog povratka gotovo više da i nema - jer je vrlo malo ljudi spremno više na povratak, tako da je najveći val povratka bio negdje do 2000., pa onda, pošto ljudi dugo vremena nisu mogli ući u svoje kuće, stanove i ostalo, najveći dio je to prodao i otišao, tako da tog nekog velikog povratka više nema. Ali ima ljudi koji žele da se vrate i koji su se vratili odavno i koji pet, šest godina ne mogu ući u svoju kuću ili teško dolaze do dozvola za saniranje kuća, šteta koje su nastale.“
Garojević se boji i da između onih koji su se vratili, ima ih još koji nisu donijeli definitivnu odluku o povratku:
„I ja nisam siguran da ovdje postoji veliki broj ljudi kod kojih je defintivna odluka da ostanu živjeti u Hrvatskoj. Problem je zapošljavanja, problem je naći način kako živjeti. Jedan dio povratnika živi od poljoprivrede. Neki su u zadnje vrijeme počeli dobivati posao. Ali mi imamo ovdje jedan veliki problem - da u javnim službama nemamo nikoga zaposlenog, nema ni u školi, nema ni u policiji, nema ni u sudstvu koje je bilo do sada, tako da su javne službe za povratnike ili uopće za Srbe u ovom kraju gotovo zatvorene.“
Uglavnom, perspektiva srpskoj zajednici, a njih je 2.500 u Vojniću, nije velika:
„I mladost je ovdje rijetka. U općini koja ima negdje oko 5.000 stanovnika trenutno sada ima, kad je u pitanju srpska nacionalnost, da ne govorimo o doseljenim Bosancima, možda jedno pedesetak do stotinu ljudi od osnovnoškolskog uzrasta pa do tridesetak godina.“
Neke stanovnike Bojnića, Gvozda i Krnjaka smo pitali kakav je status povratnika, je li povratak završio i kakva će biti korist od Mesićeva posjeta.
Predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine u općini Vojnić Jovo Garojević smatra da od Mesićeva posjeta neće biti od velike koristi za lokalno stanovništvo.
Velika je njegova dobra volja, ali mu je moć mala, kaže Garojević, dok njegov kolega iz općine Krnjak Dragan Matijević nalazi da će od jučerašnjeg posjeta biti koristi, a veliki napredak vidi u tome što je potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac srpske nacionalnosti:
„Moje mišljenje je da, s obzirom da je to u pratnji Uzelca, to ulijeva jednu ipak sigurnost i da je Srpska stranka dosegla dosta nivoa sa potpredsjednikom Vlade Uzelcom - i garant neke sigurnosti više nego dosad.“
Gosti dođu i prođu, a prije i poslije njihove posjete bitno pitanje naseljenicima i povratnicima u općini Krnjak je može li se živjeti. Mogu oni koji se bave poljoprivredom, kaže Matković:
„Zaposlenje je teško, to je poznato na sve strane - nema posla. Međutim, svi koji smo se povratili i prihvatili poljoprivrede i onoga što možemo i od čega možemo živjeti i preživljavati, tu nemamo nikakvih problema. Znači imamo ove poticaje i sve šta se traži. Nismo u ničem, po meni, zakinuti.“
Obećanje ludom radovanje
Vidi li Matkovićev sin perspektivu u Krnjaku? Njegov pogled je uprt u Karlovac koji nudi više mogućnosti i gdje miruje stanarsko pravo Dragana Matkovića:
„I sada ja se nadam da bih u Karlovcu dobio povrat stanarskog prava. On sad trenutno radi u na Turnju kao tehničar. Teško je to da se održi danas jedna familija u gradu živjeti, platice su male, ali uz potporu sa sela, možda, možda...“
U Krnjaku, Vonjiću i Gvozdu, odnosno Vrginmostu gdje živi Bogdanka Komazec, znatno je više umirovljenika nego zaposlenih povratnika:
„Ja sam sad u mojoj kući. Imam nešto penzije - i dobro.“
RSE: Je li država ispunila sve šta je obećala?
Komazec: Ma kaki, kako? Država će ispuniti!? Ona da more još bi sj...., a ne da dade. Malo, malo.
U Vojniću povratka gotovo da i nema više, kaže Jovo Garojević:
Perspektiva Srba nije velika
„Ono što je situacija sad trenutno u Vojniću, tog povratka gotovo više da i nema - jer je vrlo malo ljudi spremno više na povratak, tako da je najveći val povratka bio negdje do 2000., pa onda, pošto ljudi dugo vremena nisu mogli ući u svoje kuće, stanove i ostalo, najveći dio je to prodao i otišao, tako da tog nekog velikog povratka više nema. Ali ima ljudi koji žele da se vrate i koji su se vratili odavno i koji pet, šest godina ne mogu ući u svoju kuću ili teško dolaze do dozvola za saniranje kuća, šteta koje su nastale.“
Garojević se boji i da između onih koji su se vratili, ima ih još koji nisu donijeli definitivnu odluku o povratku:
„I ja nisam siguran da ovdje postoji veliki broj ljudi kod kojih je defintivna odluka da ostanu živjeti u Hrvatskoj. Problem je zapošljavanja, problem je naći način kako živjeti. Jedan dio povratnika živi od poljoprivrede. Neki su u zadnje vrijeme počeli dobivati posao. Ali mi imamo ovdje jedan veliki problem - da u javnim službama nemamo nikoga zaposlenog, nema ni u školi, nema ni u policiji, nema ni u sudstvu koje je bilo do sada, tako da su javne službe za povratnike ili uopće za Srbe u ovom kraju gotovo zatvorene.“
Uglavnom, perspektiva srpskoj zajednici, a njih je 2.500 u Vojniću, nije velika:
„I mladost je ovdje rijetka. U općini koja ima negdje oko 5.000 stanovnika trenutno sada ima, kad je u pitanju srpska nacionalnost, da ne govorimo o doseljenim Bosancima, možda jedno pedesetak do stotinu ljudi od osnovnoškolskog uzrasta pa do tridesetak godina.“