U nedjelju su se, na margini strateškog foruma na Bledu, sastali hrvatski i slovenski ministri vanjskih poslova, ali i dalje nijedna strana ne otkriva pojedinosti pregovora o graničnom sporu i deblokadi hrvatskih pristupnih pregovora s Europskom unijom.
U javnosti se pojavljuju različite spekulacije, a najčešće su o mogućem kondominiju ili zajedničkom suverenitetu u Piranskom zaljevu.
IDS-ov saborski zastupnik, Damir Kajin, i jedan od kandidata za predsjednika države, podsjeća da je kondominij stara ideja koju je upravo Istarski demokratski sabor počeo spominjati još 1991. godine:
"Kada govorimo o kondominiju, onda ne mislimo na to da taj kondominij treba biti zasnovan samo na hrvatskim teritorijalnim vodama. Ukoliko budu bile hrvatske teritorijalne vode predmet rješavanja ili prevazilaženja tog graničnog problema, na osnovu Račan-Drvnošekovog parafa, onda smatramo, ako Hrvatska u kondominij stavlja pod zajednički suverenitet Hrvatske i Slovenije 110 kvadratnih kilometara svog teritorijalnog mora, mišljenja smo da bi isto toliko trebala staviti i Republika Slovenija, a ne da jedna strana daje sve, a da druga nije spremna ustupiti ništa."
Novinar i urednik u riječkom Novom listu, Denis Romac:
"Čini mi se da bi to bilo mudro i razumno rješenje, iako u pravnom smislu pred njim stoje brojni izazovi. Da bi se proglasio kondominij, mora se odrediti što je čije. Kondominij automatski ne bi omogućavao da Slovenija dobije izlaz na otvoreno more zbog ograničenja zbog kojih se i sada iz Piranskog zalijeva ne može povući taj prolaz do otvorenog mora. Ako ćemo poštivati međunarodna prava, moralo bi se naći u sklopu kondominija jedno kreativnije rješenje, kako to vole reći u Sloveniji."
No iz kruga hrvatskih eksperata za granice, čuli smo i tvrdnju kako se o kondominiju, ili zajedničkom suverenitetu nad Piranskim zaljevom, uopće i ne razgovara. Budući da je na djelu tiha diplomacija, detalji dokumenta koji bi bio temelj za rješenje hrvatsko-slovenskog graničnog spora i skidanje blokade s hrvatskih pregovora s Europskom unijom, ostaju zasad tajna, a javnost će, prema riječima hrvatskog ministra vanjskih poslova Jandrokovića, više saznati kad se sve uskladi:
"Konstatirali smo da je napravljeno dosta posla, ali posla ima još pred nama. O detaljima vam ne mogu govoriti jer je takav dogovor. Kada za to dođe vrijeme, sasvim sigurno će hrvatska i slovenska javnost znati sve detalje naših razgovora."
Bivši ministar vanjskih poslova, u Račanovoj vladi, Tonino Picula:
"Točno, tiha diplomacija je zamijenila verbalnu pirotehniku između Zagreba i Ljubljane, ali nemojmo zaboraviti da su očekivanja stalno visoka jer su cijevi dviju država ostali isti. Da li je kondominij točka susreta dvaju oprečnih ambicija, ostaje da se vidi jer Slovenija granični spor želi riješiti u svoju korist, preko modela pravičnosti, dok Hrvatska deblokadu pregovora želi bez ustupanja djela teritorija. Nemojmo precjenjivati dosege tihih diplomacija ukoliko su stajališta previše udaljena. Ono što bi ovaj put tihu diplomaciju moglo učiniti ipak nešto uspješnijim sredstvom potrage za zajedničkim ciljem jesu okolnosti. Mislim da vrijeme curi kroz prste, ne samo Zagrebu, koji želi što prije zaključiti pregovore o članstvu u Europskoj uniji, nego i Sloveniji jer Slovenija vrlo dobro znaju da Europska unija neće dopustiti da jedna članica do te mjere onemogućuje zajedničku vanjsku politiku. Mislim da bi jedna potraga za srednjim rješenjem ovoga trenutka preko tihe diplomacije mogla biti uspješnija jer okolnosti, na sreću, ne idu na ruku, ni Zagrebu, ni Ljubljani."
U javnosti se pojavljuju različite spekulacije, a najčešće su o mogućem kondominiju ili zajedničkom suverenitetu u Piranskom zaljevu.
IDS-ov saborski zastupnik, Damir Kajin, i jedan od kandidata za predsjednika države, podsjeća da je kondominij stara ideja koju je upravo Istarski demokratski sabor počeo spominjati još 1991. godine:
"Kada govorimo o kondominiju, onda ne mislimo na to da taj kondominij treba biti zasnovan samo na hrvatskim teritorijalnim vodama. Ukoliko budu bile hrvatske teritorijalne vode predmet rješavanja ili prevazilaženja tog graničnog problema, na osnovu Račan-Drvnošekovog parafa, onda smatramo, ako Hrvatska u kondominij stavlja pod zajednički suverenitet Hrvatske i Slovenije 110 kvadratnih kilometara svog teritorijalnog mora, mišljenja smo da bi isto toliko trebala staviti i Republika Slovenija, a ne da jedna strana daje sve, a da druga nije spremna ustupiti ništa."
Novinar i urednik u riječkom Novom listu, Denis Romac:
"Čini mi se da bi to bilo mudro i razumno rješenje, iako u pravnom smislu pred njim stoje brojni izazovi. Da bi se proglasio kondominij, mora se odrediti što je čije. Kondominij automatski ne bi omogućavao da Slovenija dobije izlaz na otvoreno more zbog ograničenja zbog kojih se i sada iz Piranskog zalijeva ne može povući taj prolaz do otvorenog mora. Ako ćemo poštivati međunarodna prava, moralo bi se naći u sklopu kondominija jedno kreativnije rješenje, kako to vole reći u Sloveniji."
Predstoji još dosta posla
No iz kruga hrvatskih eksperata za granice, čuli smo i tvrdnju kako se o kondominiju, ili zajedničkom suverenitetu nad Piranskim zaljevom, uopće i ne razgovara. Budući da je na djelu tiha diplomacija, detalji dokumenta koji bi bio temelj za rješenje hrvatsko-slovenskog graničnog spora i skidanje blokade s hrvatskih pregovora s Europskom unijom, ostaju zasad tajna, a javnost će, prema riječima hrvatskog ministra vanjskih poslova Jandrokovića, više saznati kad se sve uskladi:
"Konstatirali smo da je napravljeno dosta posla, ali posla ima još pred nama. O detaljima vam ne mogu govoriti jer je takav dogovor. Kada za to dođe vrijeme, sasvim sigurno će hrvatska i slovenska javnost znati sve detalje naših razgovora."
Bivši ministar vanjskih poslova, u Račanovoj vladi, Tonino Picula:
"Točno, tiha diplomacija je zamijenila verbalnu pirotehniku između Zagreba i Ljubljane, ali nemojmo zaboraviti da su očekivanja stalno visoka jer su cijevi dviju država ostali isti. Da li je kondominij točka susreta dvaju oprečnih ambicija, ostaje da se vidi jer Slovenija granični spor želi riješiti u svoju korist, preko modela pravičnosti, dok Hrvatska deblokadu pregovora želi bez ustupanja djela teritorija. Nemojmo precjenjivati dosege tihih diplomacija ukoliko su stajališta previše udaljena. Ono što bi ovaj put tihu diplomaciju moglo učiniti ipak nešto uspješnijim sredstvom potrage za zajedničkim ciljem jesu okolnosti. Mislim da vrijeme curi kroz prste, ne samo Zagrebu, koji želi što prije zaključiti pregovore o članstvu u Europskoj uniji, nego i Sloveniji jer Slovenija vrlo dobro znaju da Europska unija neće dopustiti da jedna članica do te mjere onemogućuje zajedničku vanjsku politiku. Mislim da bi jedna potraga za srednjim rješenjem ovoga trenutka preko tihe diplomacije mogla biti uspješnija jer okolnosti, na sreću, ne idu na ruku, ni Zagrebu, ni Ljubljani."