Hrvatsko gospodarstvo, kao mnogi u svijetu, pokušava preživjeti recesiju i skraćivanjem radnog tjedna, no sindikati svejedno strahuju da bi do kraja godine, unatoč svim mjerama, bez posla moglo ostati još 50.000 radnika.
Tvornica stakla Duran Pula:
„Sada su svi na kolektivnom godišnjem odmoru do 10. osmog, tako da nitko nije tu.“
Kaplast, tvornica plastične ambalaže kraj Karlovca:
„Mi ćemo vjerojatno morati veći dio ljudi kad nestane posla - to će se desiti za jedno mjesec dana – slati sve na godišnje odmore. To je prva faza. I onda u drugoj fazi, ako se u međuvremenu nešto ne ugovori, nastaviti sa fazom čekanja uz nekakvu smanjenu plaću.“ “
Proizvodnja namještaja Oriolik, Oriovac u Slavoniji:
„U biti normalno se radi, jedino smo smanjili radni tjedan, ne radimo sve petke u mjesecu. Tu nam se smanjio taj trošak plaće za radnike i trošak davanja struja, voda i svih tih obveza koje moramo državi platiti. To je znatna ušteda jer mi smo firma sa velikim brojem ljudi, nas je 400. Na tome se dosta uštedi, na jednom radnom danu.“
Potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ivan Tomac navodi i niz ostalih tvrtki, osobito u drvnoj i industriji nemetala koje cijelu ovu godinu na sve načine pokušavaju, barem odgoditi masovna otpuštanja radnika:
„Lipovica ne radi četiri dana u mjesecu. Staklana Lipik ne radi dijelom petkom u mjesecu, dijelom je 100 ljudi na čekanju mjesec dana zbog remonta peći. Petrokemija Kutina je sve godišnje odmore za ovu godinu iskoristila - četiri pogona fosforne kiseline MPK2 Čadžare ljudi su preraspoređeni u sotale dijelove Petrokemije, pa još uvijek nem askraćenog radnog vremena. Što će dalje biti, ne znamo. Petnaest tvrtki iz djelatnosti metala ima dogovor sindikata, radničkog vijeća i poslodavaca. Prema tome, niz tvrtki već te mjere provodi, ali trošak isključivo snose radnici i, normalno, poslodavci. Definitvno, da su u devetom mjesecu iscrpljeni, presipamo iz šupljeg u prazno - jer podaci za prvih pet mjeseci govore da je na burzu otišlo 26.000 radnika. Znači, 5.000 radnika mjesečno ili 170 radnika dnevno.“
Hrvatska je Vlada sredinom srpnja usvojila Zakon o skraćenom radnom tjednu, što poslodavci i sindikati traže još od proljeća. Očekivali su da će Vlada u spašavanju radnih mjesta sudjelovati sa potporom od 20 posto, kao u Sloveniji i drugim državama u regiji.
Na kraju je, kaže direktor Cro industrije pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca Vladimir Kovačević, pristala, ali tek sa minimalnom potporom, a onda nakon dva dana uvela krizni porez pa se i to istopilo:
„Vlada se obvezala da će pokriti razliku doprinosa do pune plaće i da će dati 10 posto od smanjenja koje bi bilo uzrokovano radom četiri dana tjedno. Dva nakon toga je donesen i uveden krizni porez.“
Skraćivanje radnog tjedna i ostale mjere radnici primaju sa razumijevanjem samo da ne dobiju otkaz, ističe Vesna Stanić iz pulske Tvornice stakla:
„Sa velikim razumijevanjem, moram priznati, jer je razlog taj što su nam se narudžbe smanjile za oko 50 posto. Ti podaci su dostupni radnicima i oni su prihvatili kao privremenu mjeru da je to nužno rješenje.“
Svaka je mjera dobrodošla, zaključuje sindikalni čelnik Ivan Tomac, no ne zna koliko će se radnih mjesta uspjeti na taj način spasiti - ne, kaže, zbog svjetske krize već desetljetnog hrvatskog nemara i uništavanja vlastite proizvodnje:
„To je Vlada sad stavila u formu zakona. Međutim, istovremeno je uputila prijedlog izmjena i dopuna Zakona o smanjivanju naknada za vrijeme nezaposlenosti, pa će onda jednim udarcem ubiti dvije muhe. Tresla se brda, rodio se miš - presipamo iz šupljeg u prazno, i mi ćemo na kraju godine imati 50.000 otpuštenih iz industrije, ili iz gospodarstva i čini mi se da će ih pokositi svinjska hrvatska gripa.“
Tvornica stakla Duran Pula:
„Sada su svi na kolektivnom godišnjem odmoru do 10. osmog, tako da nitko nije tu.“
Kaplast, tvornica plastične ambalaže kraj Karlovca:
„Mi ćemo vjerojatno morati veći dio ljudi kad nestane posla - to će se desiti za jedno mjesec dana – slati sve na godišnje odmore. To je prva faza. I onda u drugoj fazi, ako se u međuvremenu nešto ne ugovori, nastaviti sa fazom čekanja uz nekakvu smanjenu plaću.“ “
Proizvodnja namještaja Oriolik, Oriovac u Slavoniji:
„U biti normalno se radi, jedino smo smanjili radni tjedan, ne radimo sve petke u mjesecu. Tu nam se smanjio taj trošak plaće za radnike i trošak davanja struja, voda i svih tih obveza koje moramo državi platiti. To je znatna ušteda jer mi smo firma sa velikim brojem ljudi, nas je 400. Na tome se dosta uštedi, na jednom radnom danu.“
Potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ivan Tomac navodi i niz ostalih tvrtki, osobito u drvnoj i industriji nemetala koje cijelu ovu godinu na sve načine pokušavaju, barem odgoditi masovna otpuštanja radnika:
„Lipovica ne radi četiri dana u mjesecu. Staklana Lipik ne radi dijelom petkom u mjesecu, dijelom je 100 ljudi na čekanju mjesec dana zbog remonta peći. Petrokemija Kutina je sve godišnje odmore za ovu godinu iskoristila - četiri pogona fosforne kiseline MPK2 Čadžare ljudi su preraspoređeni u sotale dijelove Petrokemije, pa još uvijek nem askraćenog radnog vremena. Što će dalje biti, ne znamo. Petnaest tvrtki iz djelatnosti metala ima dogovor sindikata, radničkog vijeća i poslodavaca. Prema tome, niz tvrtki već te mjere provodi, ali trošak isključivo snose radnici i, normalno, poslodavci. Definitvno, da su u devetom mjesecu iscrpljeni, presipamo iz šupljeg u prazno - jer podaci za prvih pet mjeseci govore da je na burzu otišlo 26.000 radnika. Znači, 5.000 radnika mjesečno ili 170 radnika dnevno.“
Sve samo ne otkaz
Hrvatska je Vlada sredinom srpnja usvojila Zakon o skraćenom radnom tjednu, što poslodavci i sindikati traže još od proljeća. Očekivali su da će Vlada u spašavanju radnih mjesta sudjelovati sa potporom od 20 posto, kao u Sloveniji i drugim državama u regiji.
Na kraju je, kaže direktor Cro industrije pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca Vladimir Kovačević, pristala, ali tek sa minimalnom potporom, a onda nakon dva dana uvela krizni porez pa se i to istopilo:
„Vlada se obvezala da će pokriti razliku doprinosa do pune plaće i da će dati 10 posto od smanjenja koje bi bilo uzrokovano radom četiri dana tjedno. Dva nakon toga je donesen i uveden krizni porez.“
Skraćivanje radnog tjedna i ostale mjere radnici primaju sa razumijevanjem samo da ne dobiju otkaz, ističe Vesna Stanić iz pulske Tvornice stakla:
„Sa velikim razumijevanjem, moram priznati, jer je razlog taj što su nam se narudžbe smanjile za oko 50 posto. Ti podaci su dostupni radnicima i oni su prihvatili kao privremenu mjeru da je to nužno rješenje.“
Svaka je mjera dobrodošla, zaključuje sindikalni čelnik Ivan Tomac, no ne zna koliko će se radnih mjesta uspjeti na taj način spasiti - ne, kaže, zbog svjetske krize već desetljetnog hrvatskog nemara i uništavanja vlastite proizvodnje:
„To je Vlada sad stavila u formu zakona. Međutim, istovremeno je uputila prijedlog izmjena i dopuna Zakona o smanjivanju naknada za vrijeme nezaposlenosti, pa će onda jednim udarcem ubiti dvije muhe. Tresla se brda, rodio se miš - presipamo iz šupljeg u prazno, i mi ćemo na kraju godine imati 50.000 otpuštenih iz industrije, ili iz gospodarstva i čini mi se da će ih pokositi svinjska hrvatska gripa.“