Srbi izbjegli iz Hrvatske i 15 godina poslije rata suočavaju se brojnim problemima. Iako su se neke stvari promijenile, mnogi ni do danas nisu uspjeli da riješe svoj status u zemljama u kojima sada žive, a i oni koji bi se htjeli vratiti još uvijek teško dolaze do svojih prava.
Priča o izbjeglim Srbima iz Hrvatske je klasična izbjeglička priča. Neki uspiju i snađu se u sredinama u koje su došli, dok se drugi i danas traže.
Milorad Kužek, izbjeglica iz Hrvatske u Banjoj Luci, kaže da se neke stvari kreću nabolje, ali i ističe da problema oko povratka u Hrvatsku i dalje ima. Želju da se vrati u rodni Benkovac još nije uspio realizovati.
„Ja znam kad sam išao 1999. i 2000. godine to je bilo, vjerujte, glavu dolje, u pod, i ne javljaj se nikom. Ko ti se javi, javi se i ti njemu. Međutim, sad je ispravljeno, ljudi nemaju nikakav problem što se toga tiče. Onaj ko ima strahove nek ne ide. Ni on dobro došao, ali nije to važno. Mi dolje trebamo uzeti svoje pravo, to je imovina. Ja, naprimjer. šest godina obnavljam svoju kuću u Benkovcu, a 10 godina potražujem. Četiri godine sam ulazio u paljevinu - i još je nisam obnovio. Ne znam ni kad ću“, kaže Kužek.
Mnogi od Srba izbjeglih iz Hrvatske ipak ostaju u sredinama u koje su došli. Jedan od njih je i novinar Televizije BiH Boris Gagić, koji je svoj život odlučio nastaviti u Banjoj Luci. Od dolaska iz Zadra riješio je svoj status, zaposlio se, oženio i dobio dvoje djece. Redovno sa porodicom odlazi u rodni kraj i sa ponosom ističe da je on Dalmatinac u Banjoj Luci.
„Sami smo obnovili kuću na selu na insistiranje mog oca nakon što nismo mogli vratiti imovinu u Zadru. Ono što ja znam, i povratnici koji su se tamo vratili i koji nastoje ponovo živjeti kao što su živjeli, oni meni samo kažu, pošto znaju čime se bavim: 'Nemojte da nas brane iz Beograda ili iz Banje Luke, do dolaze neke drastične, ultradesne ili bilo kakve izjave, ili da nas posjećuje Aleksanadar Vučić jer to samo pogoršava status status ljudi koji su se vratili. Ako se nešto može napraviti, neka to pokušavaju političari Srbi koji su u Hrvatskoj, koji su u Saboru, u vladi.' I dalje je teško, i dalje postoji veliki broj džepova u samoj Hrvatskoj gdje je jako teško ostvariti određena prava ljudi - imovinska, pravo na struju, vodu i sve ono što ide uz to. Ali da se nešto radi, da pomaka ima, to je nedvosmisleno“, navodi Gagić.
Prema popisu iz 2001. u Republici Hrvatskoj je živilo 201.000 stanovnika koji su se izjašnjavali kao Srbi. Kada se ovi podaci uporede sa popisom iz 1991. godine, Hrvatsku je napustila 381.000 lica srpske nacionalnosti. Ima ih po cijelom svijetu. Najveći broj je otišao u Srbiju.
Beskućnici i iseljenici
Iako prema zvaničnim podacima, 60.000 još ima izbjeglički status, procjene su da ih u Srbiji ima više od 300.000, kaže direktor Dokumentaciono informacionog centra Veritas Savo Štrbac.
Prema mišljenju Šrbca, položaj Srba izbjeglih iz Hrvatske u ovih 15 godina nije se bitno promijenio. Veliki broj još nije riješio pitanje krova nad glavom. Žive kao beskućnici, apatridi i iseljenici, opterećeni epitetima agresora i ratnih zločinaca, kaže Štrbac.
„I u 15. godini našeg izgnanastva, dok predsjednik hrvatske države javno usred Beograda izjavljuje da su svim izbjeglim Srbima vrata povratka u Hrvatsku širom otvorena, u praksi se u odnosu na srpsko pitanje skoro ništa nije promijenilo nabolje“, navodi Štrbac.
S druge strane, Milorad Kužek misli da bi pozitivne političke promjene na relaciji Beograd - Zagreb ipak mogle biti put za veći povratak Srba u Hrvatsku.
„Jako se puno mijenjaju. Ova za mene dobra dva čovjeka - Josipović i Tadić, propagiraju mir. Za šest mjeseci su više napravili nego za 20 zadnjih godina. Da su se oni slučajno rodili ’90. godine, nikada do ovoga ne bi bilo došlo. Mi smo imali nesreću da su dva pogrešna čovjeka, imali smo ih i kod Srba i kod Hrvata, bila 90-ih godina i naopako nam je svima krenulo“, kaže Kužek.
Ono što je pozitivna stvar, ističe Boris Gagić, je što se vraćaju komunikacija i povjerenje između građana srpske i hrvatske nacionalnosti u Hrvatskoj.
„Kad ja ovdje nekom kažem da moj otac može normalno doći u Škabrnju ili u druga sela koja su Srbi poharali, ljudi se čude. To daje nadu u budućnost da su odnosi među ljudima ponovo na neki način uspostavljeni. Zna se manje-više ko je što činio, ko je kakve radio probleme - i tu će postojati uvijek barijera“, zaključuje Gagić.
*****
Možda bi vas mogli zanimati i ovi tekstovi o istoj temi
Održan parastos za Srbe stradale u Oluji
Godišnjicu Oluje bilježi pomirljivija retorika
Priča o izbjeglim Srbima iz Hrvatske je klasična izbjeglička priča. Neki uspiju i snađu se u sredinama u koje su došli, dok se drugi i danas traže.
Milorad Kužek, izbjeglica iz Hrvatske u Banjoj Luci, kaže da se neke stvari kreću nabolje, ali i ističe da problema oko povratka u Hrvatsku i dalje ima. Želju da se vrati u rodni Benkovac još nije uspio realizovati.
„Ja znam kad sam išao 1999. i 2000. godine to je bilo, vjerujte, glavu dolje, u pod, i ne javljaj se nikom. Ko ti se javi, javi se i ti njemu. Međutim, sad je ispravljeno, ljudi nemaju nikakav problem što se toga tiče. Onaj ko ima strahove nek ne ide. Ni on dobro došao, ali nije to važno. Mi dolje trebamo uzeti svoje pravo, to je imovina. Ja, naprimjer. šest godina obnavljam svoju kuću u Benkovcu, a 10 godina potražujem. Četiri godine sam ulazio u paljevinu - i još je nisam obnovio. Ne znam ni kad ću“, kaže Kužek.
Mnogi od Srba izbjeglih iz Hrvatske ipak ostaju u sredinama u koje su došli. Jedan od njih je i novinar Televizije BiH Boris Gagić, koji je svoj život odlučio nastaviti u Banjoj Luci. Od dolaska iz Zadra riješio je svoj status, zaposlio se, oženio i dobio dvoje djece. Redovno sa porodicom odlazi u rodni kraj i sa ponosom ističe da je on Dalmatinac u Banjoj Luci.
"I dalje je teško, i dalje postoji veliki broj džepova u samoj Hrvatskoj gdje je jako teško ostvariti određena prava ljudi - imovinska, pravo na struju, vodu i sve ono što ide uz to. Ali da se nešto radi, da pomaka ima, to je nedvosmisleno", tvrdi novinar BHT-a Boris Gagić i sam izbjeglica iz Hrvatske.
„Sami smo obnovili kuću na selu na insistiranje mog oca nakon što nismo mogli vratiti imovinu u Zadru. Ono što ja znam, i povratnici koji su se tamo vratili i koji nastoje ponovo živjeti kao što su živjeli, oni meni samo kažu, pošto znaju čime se bavim: 'Nemojte da nas brane iz Beograda ili iz Banje Luke, do dolaze neke drastične, ultradesne ili bilo kakve izjave, ili da nas posjećuje Aleksanadar Vučić jer to samo pogoršava status status ljudi koji su se vratili. Ako se nešto može napraviti, neka to pokušavaju političari Srbi koji su u Hrvatskoj, koji su u Saboru, u vladi.' I dalje je teško, i dalje postoji veliki broj džepova u samoj Hrvatskoj gdje je jako teško ostvariti određena prava ljudi - imovinska, pravo na struju, vodu i sve ono što ide uz to. Ali da se nešto radi, da pomaka ima, to je nedvosmisleno“, navodi Gagić.
Prema popisu iz 2001. u Republici Hrvatskoj je živilo 201.000 stanovnika koji su se izjašnjavali kao Srbi. Kada se ovi podaci uporede sa popisom iz 1991. godine, Hrvatsku je napustila 381.000 lica srpske nacionalnosti. Ima ih po cijelom svijetu. Najveći broj je otišao u Srbiju.
Beskućnici i iseljenici
Iako prema zvaničnim podacima, 60.000 još ima izbjeglički status, procjene su da ih u Srbiji ima više od 300.000, kaže direktor Dokumentaciono informacionog centra Veritas Savo Štrbac.
Savo Štrbac na obilježavanju stradanja Srba u Oluji, Banjaluka, 4. avgust 2010, foto: Milorad Milojević
„Papir o državljanstvu ne rješava problem. U RS je od 30.000 do 35.000. To su ustaljene brojke. Mislim da su najobjektivnije. Većina su regulisali državljanstvo i sad se to pomalo gubi. U Crnoj Gori je bilo jedno vrijeme 5.000. Kod njih je vrlo, vrlo teško. Nemoguće je izbjeglici da dobije državljanstvo“, kaže Štrbac.
Prema mišljenju Šrbca, položaj Srba izbjeglih iz Hrvatske u ovih 15 godina nije se bitno promijenio. Veliki broj još nije riješio pitanje krova nad glavom. Žive kao beskućnici, apatridi i iseljenici, opterećeni epitetima agresora i ratnih zločinaca, kaže Štrbac.
„I u 15. godini našeg izgnanastva, dok predsjednik hrvatske države javno usred Beograda izjavljuje da su svim izbjeglim Srbima vrata povratka u Hrvatsku širom otvorena, u praksi se u odnosu na srpsko pitanje skoro ništa nije promijenilo nabolje“, navodi Štrbac.
S druge strane, Milorad Kužek misli da bi pozitivne političke promjene na relaciji Beograd - Zagreb ipak mogle biti put za veći povratak Srba u Hrvatsku.
„Jako se puno mijenjaju. Ova za mene dobra dva čovjeka - Josipović i Tadić, propagiraju mir. Za šest mjeseci su više napravili nego za 20 zadnjih godina. Da su se oni slučajno rodili ’90. godine, nikada do ovoga ne bi bilo došlo. Mi smo imali nesreću da su dva pogrešna čovjeka, imali smo ih i kod Srba i kod Hrvata, bila 90-ih godina i naopako nam je svima krenulo“, kaže Kužek.
Ono što je pozitivna stvar, ističe Boris Gagić, je što se vraćaju komunikacija i povjerenje između građana srpske i hrvatske nacionalnosti u Hrvatskoj.
„Kad ja ovdje nekom kažem da moj otac može normalno doći u Škabrnju ili u druga sela koja su Srbi poharali, ljudi se čude. To daje nadu u budućnost da su odnosi među ljudima ponovo na neki način uspostavljeni. Zna se manje-više ko je što činio, ko je kakve radio probleme - i tu će postojati uvijek barijera“, zaključuje Gagić.
*****
Možda bi vas mogli zanimati i ovi tekstovi o istoj temi
Održan parastos za Srbe stradale u Oluji
Godišnjicu Oluje bilježi pomirljivija retorika