Neminovna posudba od MMF-a

  • Ankica Barbir-Mladinović

Foto: zoomzg

Zbog golemog deficita u budžetu i pada bruto domaćeg proizvoda od 6.7 posto Hrvatska će morati zatražiti pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda i to čim prije to bolje, jer bi u pitanje mogla doći i redovita isplata penzija, plaća i ostalih državnih naknada – upozorava većina domaćih ekonomskih analitičara.
Neovisni ekonomski analitičar dr Guste Santini najmanje 10 godina upozorava na sve dublje upadanje u krizu zbog čega je često proglašavan ‘katastrofičarem’. Na žalost, njegova crna predviđanja se ostvaruju i, za razliku od Vlade koja je na početku godine govorila o eventualnom padu BDP-a od 2.5 posto, a jučer obznanila 6.7 posto, dr Santini je odmah govorio o 7 posto, a danas misli da bi pad mogao biti još veći:

“U takvim uvjetima Hrvatska naprosto ne može zatvoriti svoje bilance. To znači da je kompletan javni sektor, u što ulaze i mirovine i zdravstvo i plaće državnim zaposlenicima, mogao doći ozbiljno u pitanje. S druge strane, u tako teškoj situaciji nisam baš siguran da je moguće bez MMF-a napraviti konverziju kredita i na kraju MMF će najvjerojatnije postati jedini mogući izlaz.”

Vlada Hrvatske, foto:zoomzg
Golema rupa u hrvatskom državnom budžetu od 2 milijarde eura nije nastala zbog međunarodne recesije već dugogodišnjeg lošeg gospodarenja i planiranja, okrivljuje Vladu i ekonomski savjetnik u Hrvatskoj narodnoj stranci Dragan Kovačević:

“Hrvatska će naposlijetku morati zatražiti pomoć Međunarodnog monetarnog fonda i ono što nije u stanju Vlada to će se morati kroz mjere koje će MMF dati da se jednostavno napravi.”

Neovisni ekonomski analitičar dr Žarko Primorac kaže da je deficit u budžetu
Država nema antirecesijsku politiku, ne znamo što nam je prioritet i 15 godina lutamo, tražimo sebe, svoju ekonomsku politiku, a već 7-8 mjeseci ne priznajemo da smo u krizi.
velik, kao i pad privredne aktivnosti i izlaz se, kaže, mora tražiti u 3 pravca - rezanju državne potrošnje i to ‘sjekirom’, povećanjem poreza i kod MMF-a:

“Mislim da bi trebalo ići s kombinacijom svega toga. Šteta, jer ova država nema antirecesijsku politiku, ne znamo što nam je prioritet i 15 godina lutamo, tražimo sebe, svoju ekonomsku politiku, a već 7-8 mjeseci ne priznajemo da smo u krizi. Tek onda kad nas stvari dovedu pred zid, onda počnemo priznavati, a bilo bi puno bolje da smo to uradili prije 8-10 mjeseci kad se moglo dosta pouzdano procijeniti kuda stvari idu. Sada je stvar tu, to je što je, treba tražiti izlaz, a mislim da se bez MMF-a izlaz neće naći.”

Dr Santini:

“S obzirom da nismo spremni mijenjati sebe onda treba požuriti s MMFom i čim prije da nas mijenjaju drugi. Jednostavno, ova zemlja ne proizvodi dovoljno roba i usluga da bi mogla preživjeti od svoga rada i zbog toga imamo svoju vlastitu krizu, a svjetska je samo katalizator koja dramatizira i ubrzava cjelokupne negativne procese, a to je da će nelikvidnost dalje rasti, da će se nezaposlenost dalje povećavati, da će u gradovima ljudi postati socijalni slučajevi i ono čeg se ja bojim jest da stvari ne izmaknu kontroli.”

Može li doći u pitanje i isplata mirovina i plaće državnih službenika? Dragan Kovačević:

“Pa, čujte, suštinski je ugroženo sve! Jer, ako je 15-ak milijardi, koliko pišu novine, nedostatka u budžetu, a možda i više, pa ako još gledate da je nelikvidnost u privredi i mnoge druge stvari, onda je debalans vrlo visok. Ja se nadam da će te socijalne kategorije i ta socijalna davanja iz budžeta biti posljednja koja će biti kresana, ali ako nemate iz čega isplatiti plaće onda ih nećete isplatiti! Ne mislim ja da će penzioneri ostati bez penzija, možda neće, ali da je sve pod pritiskom - jest.”

Zbog sličnih tvrdnji i napisa ministar financija Ivan Šuker bio je danas vidno uzrujan te upitao kome to treba i kategorički demantirao da su hrvatske javne financije u raspadu:

“Šesti mjesec je za nama, a mi u ovih 6 mjeseci nismo kasnili sa nikakvim plaćama. Prema tome, nema raspada javnih financija i budite sigurni da mi u Ministarstvu financija znamo u lipu kakvo nam je stanje!”

Građani ministru baš ne vjeruju:

“Ovo vrijeme je puno kritičnije nego što je dosad bilo!”
“Kako ćemo se izvući, meni to nije baš jasno. Onaj na selu koji ima nešto svoje, još nekako, al’ mi koji živimo u stanovima, ne znam....Bojim se da se neće suhi kruh bacati kroz prozor pticama.”
“Proizvodnje nema, ovo sve drugo je je ‘tak-tak’ i normalno - čovjek se boji”
“Kaj se imam bojat, pa sveg’ su me već ‘oslobodili’.”