Plenković na zadaći izmirenja Milanovića i ministra obrane

Proteklih dva tjedna predsjednik Hrvatske Zoran Milanović i ministar obrane Mario Banožić izmijenili su niz uvreda – od toga da je Milanović ministra kvalificirao kao neukog lažljivca i zatražio da ga premijer Plenković smijeni, do toga da je Banožić za predsjednika rekao da je „psihijatrijski slučaj“ i da bi ga trebalo opozvati.

Premijer Andrej Plenković nazvao je 2. studenog Milanovićeve izjave „primitivnim i grubim vrijeđanjem“, i najavio da će se na Vijeću za nacionalnu sigurnost 9. studenog otvoreno raspraviti i pokušati riješiti problem. “To je moja zadaća,” dodao je Plenković. Nakon toga uvrede s obje strane su prestale.

Posljedice diobe ovlasti

Za umirovljenog profesora zagrebačkog Filozofskog fakulteta Žarka Puhovskog radi se o "buri u čaši vode".

„Institucijski kontekst određen je jednom jako lošom strategijom ustavnog preuređenja nakon 2000. godine, kada se htjelo umanjiti ovlasti predsjednika, na što je gospodin Mesić hrabro pristao, pa je uvedena dioba vlasti unutar diobe vlasti“, kaže Puhovski za Radio Slobodna Europa (RSE).

„Uvedena je dioba vlasti između predsjednika i Vlade, odnosno premijera, koja funkcionira samo pod dvije pretpostavke – pod pretpostavkom korektne političke kulture, o čemu kod nas uglavnom nema govora čak i kada su predsjednik i premijer bili iz iste opcije, i pod pretpostavkom jasno vođenog knjigovodstva ucjena: tko je kome koliko dužan, pa se to onda nekako razmjenjuje“, opisuje Puhovski.

Po njegovoj ocjeni, ovdje očito ne funkcionira ni jedno ni drugo, što je dovelo do javnog obljavljivanja toga tko je kome koliko dužan.

„Imamo jednu vrstu zabave za publiku koja je s jedne strane potencirana nespremnošću HDZ-ovog ministra obrane, a sa druge strane zloćom koju predsjednik države s veseljem javno iskazuje svojim komunikacijskim pripravcima“, nastavlja sugovornik RSE.

„Tako da se čini da izlaza nema. Međutim, to je naravno čisti privid jer se radi o sukobu u čaši vode, o buri u čaši vode koja će prestati na sastanku 9. studenog, i pokazat će se da su i premijer i predsjednik zapravo nemarne čistačice koje pomeću smeće pod tepih, pa će se stvar opet za neko vrijeme smiriti, dok ne dođe do novog cirkusa u vezi sa veleambasadorima ili slično“, najavljuje Puhovski.

Naime, neke funkcije popunjava se uz suglasnost predsjednika i Vlade ili predsjednika i Sabora. Tako je mjesecima trajao izbor predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske, jer su u Vladi tvrdili da je Milanovićeva kandidatkinja Zlata Đurđević predložena protupropisno, ali na kraju je HDZ-ova većina u Saboru potvrdila novog Milanovićevog kandidata Radovana Dobronića.

Sada je mogući povod ovog vala prepucavanja izbor novih hrvatskih veleposlanika (ambasadora) koji trebaju biti izabrani uz suglasnost Vlade i predsjednika i – kako Puhovski sugerira – Milanovićevim inzistiranjem da se prihvati njegove kandidate.

Što kažu Ustav i Zakon o obrani?

Zapovijedanje Hrvatskom vojskom uređeno je Ustavom i Zakonom o obrani. Prema članku 100 Ustava, “Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga RH. On imenuje i razrješuje zapovjednike u skladu sa zakonom.”

U Zakonu o obrani njegove su ovlasti definirane člankom 7., ovlasti Vlade člankom 8., a Ministarstva obrane člancima 12., 13 i 14. Prema čl. 15, “Glavni stožer Oružanih snaga je združeno tijelo Oružanih snaga ustrojeno u okviru Ministarstva obrane nadležno za pripremu, zapovijedanje, uporabu i korištenje Oružanih snaga”.

Ovakvo je rješenje rezultat izmjena Zakona o obrani iz 2013. godine, koje je predložila Vlada sa Zoranom Milanovićem na čelu. Tada se tim izmjenama koje zapovijedanje vojskom u mirnodopskim uvjetima stavljaju u isključivu nadležnost Vlade protivio i tadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović.

Milanović sada tvrdi da je ustavna norma jača od norme propisane zakonom.

Međutim, kada je 2015. godine tadašnja predsjednica i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga Kolida Grabar Kitarović željela zabraniti vojnu paradu u čast dvadesete obljetnice “Oluje” u Zagrebu, tadašnji premijer Zoran Milanović joj se uspješno suprotstavio, tvrdeći da Vlada ima zadnju riječ oko Oružanih snaga u miru.