Hrvatska je u godini na izmaku obilježila ispunjenje drugog strateškog cilja – nakon ulaska u NATO, sada je i 28. članica Europske unije. Osim toga, godinu su obilježili ideološki sukobi, koji su u drugi plan bacili i najozbiljniji problem hrvatskog društva – lošu gospodarsku situaciju i porast broja nezaposlenih.
Dvije tisuće i trinaestu godinu u Hrvatskoj obilježili su ulazak u Europsku uniju i – posebice u drugoj polovici godine – svjetonazorski sukobi, dijelom sasvim u globalnim trendovima poput referenduma o braku, a dijelom vlastiti hrvatski, poput pokušaja da se raspiše referendum kojim bi se pravo na službenu upotrebu manjinskog jezika i pisma vratilo na razinu kakva je bila do 2002. godine.
A kako je to izgledalo u ponoć 30. lipnja na 1. srpnja – predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, irski vicepremijer Eamon Gillmore i predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy na svečanom obilježavanju ulaska Hrvatske u Europsku uniju kao 28. članice.
„Dobrodošli u Europsku uniju!“
„U velikoj irskoj tradiciji Vladi i građanima Hrvatske želim 'cead mile failte' – stotine, tisuće dobrodošlica!”
„Dobrodošli u Europsku uniju, dobrodošli u vašu uniju, dobrodošli u našu Uniju!“
Upravo tu podvojenost između ostvarenja europskog sna i svjetonazorskih sukoba naglasio je u svojoj ocjeni hrvatski predsjednik Ivo Josipović.
„Prvo, 2013. godinu obilježio je veliki uspjeh – ulazak u Europsku uniju. Sve one reforme koje su provedene dale su nadu da Hrvatska može brzo iskoristiti benefite koje nosi Europska unija. Međutim ovih drugih šest mjeseci značili su određeni pad, posebice kada vidimo političku scenu gdje prevladavaju ideološki sukobi, i to ne uvijek na razini za koju bismo voljeli da postoji. S te strane imamo možda i određeno razočaranje, kao i sa činjenicom da u ekonomskoj sferi nismo učinili sve ono što je željeno.“
On je dodao da te svjetonazorske sukobe razumije kao oscilaciju, a ne kao trend.
Urednik biznis-magazina „Lider“ Miodrag Šajatović kaže za RSE kako se čini da su hrvatski građani bili i previše opčarani ulaskom u Europsku uniju, misleći da će se svi problemi riješiti sami od sebe.
„Sada se, naravno, pokazuje da ulazak u Europsku uniju sam po sebi ne znači puno, čak su vjerojatno u kratkom roku štete za domaću industriju u kratkom roku veće od bilo kakvih potencijalnih dobiti. Da bi neka zemlja imala potencijalnih dobiti od Europske unije, mora sama znati što želi i što hoće, pa onda vidjeti što može iskoristiti od Europske unije. Na žalost, Hrvatska i dalje – i od strane pozicije, i od strane opozicije – ne zna što hoće, a kada ne znaš što hoćeš, ne možeš ni iskoristiti one prilike koje ti se pružaju.“
"Da se HDZ može pomiriti s time da je dvaput izgubio vlast u Vukovaru, ne bi bilo ni razbijanja dvojezičnih ploča ni prikupljanja potpisa za referendum protiv dvojezičnosti i protiv ćirilice u Vukovaru,“ kaže za RSE predsjednica vukovarskog Foruma mladih SDP-a i gradska vijećnica Biljana Gaća.
„Ja samo postavljam pitanje – a što bi od svih tih prosvjeda zbog ćirilice bilo da je i u Vukovaru i na državnoj razini na vlasti – HDZ? Bi li se i dalje dešavali ovakvi šokovi, prosvjedi i negodovanja kao što su se dešavali 2013. godine? Iako sam mlada, mogu shvatiti ljudske osjećaje, ali i dalje mislim da je to bacanje prašine u oči jer je za mene apsolutni prioritet gospodarstvo i radna mjesta. Tu su podaci poražavajući i mislim da su to krucijalni problemi kojima se ovo društvo treba baviti. A sve ostalo je – kruha i igara, ali sa malo manje kruha!“
Sa njezinom ocjenom bi se vjerojatno složio predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske Vedran Dragičević, koji godini koja je za nama ne daje više od dvojke.
„Ovo je bila izuzetno teška godina, Bila je to godina otpuštanja, bila je to godina čistilište, a u tom čistilištu propadale su i dobre i loše firme.“
Dvije tisuće i trinaestu godinu u Hrvatskoj obilježili su ulazak u Europsku uniju i – posebice u drugoj polovici godine – svjetonazorski sukobi, dijelom sasvim u globalnim trendovima poput referenduma o braku, a dijelom vlastiti hrvatski, poput pokušaja da se raspiše referendum kojim bi se pravo na službenu upotrebu manjinskog jezika i pisma vratilo na razinu kakva je bila do 2002. godine.
A kako je to izgledalo u ponoć 30. lipnja na 1. srpnja – predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, irski vicepremijer Eamon Gillmore i predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy na svečanom obilježavanju ulaska Hrvatske u Europsku uniju kao 28. članice.
„Dobrodošli u Europsku uniju!“
„U velikoj irskoj tradiciji Vladi i građanima Hrvatske želim 'cead mile failte' – stotine, tisuće dobrodošlica!”
„Dobrodošli u Europsku uniju, dobrodošli u vašu uniju, dobrodošli u našu Uniju!“
Upravo tu podvojenost između ostvarenja europskog sna i svjetonazorskih sukoba naglasio je u svojoj ocjeni hrvatski predsjednik Ivo Josipović.
„Prvo, 2013. godinu obilježio je veliki uspjeh – ulazak u Europsku uniju. Sve one reforme koje su provedene dale su nadu da Hrvatska može brzo iskoristiti benefite koje nosi Europska unija. Međutim ovih drugih šest mjeseci značili su određeni pad, posebice kada vidimo političku scenu gdje prevladavaju ideološki sukobi, i to ne uvijek na razini za koju bismo voljeli da postoji. S te strane imamo možda i određeno razočaranje, kao i sa činjenicom da u ekonomskoj sferi nismo učinili sve ono što je željeno.“
On je dodao da te svjetonazorske sukobe razumije kao oscilaciju, a ne kao trend.
Urednik biznis-magazina „Lider“ Miodrag Šajatović kaže za RSE kako se čini da su hrvatski građani bili i previše opčarani ulaskom u Europsku uniju, misleći da će se svi problemi riješiti sami od sebe.
„Sada se, naravno, pokazuje da ulazak u Europsku uniju sam po sebi ne znači puno, čak su vjerojatno u kratkom roku štete za domaću industriju u kratkom roku veće od bilo kakvih potencijalnih dobiti. Da bi neka zemlja imala potencijalnih dobiti od Europske unije, mora sama znati što želi i što hoće, pa onda vidjeti što može iskoristiti od Europske unije. Na žalost, Hrvatska i dalje – i od strane pozicije, i od strane opozicije – ne zna što hoće, a kada ne znaš što hoćeš, ne možeš ni iskoristiti one prilike koje ti se pružaju.“
"Da se HDZ može pomiriti s time da je dvaput izgubio vlast u Vukovaru, ne bi bilo ni razbijanja dvojezičnih ploča ni prikupljanja potpisa za referendum protiv dvojezičnosti i protiv ćirilice u Vukovaru,“ kaže za RSE predsjednica vukovarskog Foruma mladih SDP-a i gradska vijećnica Biljana Gaća.
„Ja samo postavljam pitanje – a što bi od svih tih prosvjeda zbog ćirilice bilo da je i u Vukovaru i na državnoj razini na vlasti – HDZ? Bi li se i dalje dešavali ovakvi šokovi, prosvjedi i negodovanja kao što su se dešavali 2013. godine? Iako sam mlada, mogu shvatiti ljudske osjećaje, ali i dalje mislim da je to bacanje prašine u oči jer je za mene apsolutni prioritet gospodarstvo i radna mjesta. Tu su podaci poražavajući i mislim da su to krucijalni problemi kojima se ovo društvo treba baviti. A sve ostalo je – kruha i igara, ali sa malo manje kruha!“
Sa njezinom ocjenom bi se vjerojatno složio predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske Vedran Dragičević, koji godini koja je za nama ne daje više od dvojke.
„Ovo je bila izuzetno teška godina, Bila je to godina otpuštanja, bila je to godina čistilište, a u tom čistilištu propadale su i dobre i loše firme.“