U Zagrebu se održava drugi radni sastanak Mješovite komisije Srpske pravoslavne crkve i Hrvatske biskupske konferencije koja se bavi različitim ocjenama koje dvije strane imaju o liku i djelu kardinala Alojzija Stepinca. Ovaj sastanak posvećen je Stepinčevim stavovima i postupcima do 1941. godine.
U prostorijama Zagrebačke nadbiskupije održan je danas prvi dio dvodnevnog sastanka Mješovite komisije Srpske pravoslavne crkve i Hrvatske biskupske konferencije, osnovane na poticaj pape Franje, a koja se bavi pitanjima iz života i rada Alojzija Stepinca o kojima dvije strane imaju različite, a često i suprotstavljene ocjene.
Stepinac je 1934. godine postao nadbiskup-koadjutor, iste je godine zaređen za biskupa, a zagrebački nadbiskup postao je god. 1937. Upravo se tim razdobljem do 1941. godine u Stepinčevom životu i radu bavi današnji i sutrašnji sastanak Mješovite komisije.
Kako je sastanak zatvoren za javnost, a nisu najavljene ni šire teme razgovora, može se samo pretpostaviti da se diskusije vode oko stavova koje je Stepinac iznosio u svojem dnevniku iz tog razdoblja, a koji po ocjeni srpske historiografije pokazuju da je Stepinac i prije okupacije Jugoslavije imao negativno mišljenje o jugoslavenskoj državi, Srbima i pravoslavlju.
Miroslav Akmadža: Stepinčeve emotivne zabilješke
Miroslav Akmadža iz Hrvatskog instituta za povijest u izjavi za naš program dijeli uvjerenje kako su upravo stavovi izneseni u Stepinčevom dnevniku predmet razgovora i podsjeća da je to razdoblje obilježeno neuspjelim pokušajem da se 1937. godine sklopi konkordat između Kraljevine Jugoslavije i Vatikana, a taj je neuspjeh u prvom redu rezultat pritisaka Srpske pravoslavne crkve.
Stepinac se tim i drugim fenomenima bavi u svom dnevniku, ponekad i u emotivnim tonovima, kaže Akmadža.
"Ali to su njegove emotivne zabilješke u jednom trenutku, što ne znači da je to neka njegova politika ili program, nego reakcije na određene događaje u određenom trenutku. Hoću reći da je tadašnje ozračje u hrvatskom narodu i među katoličkim vjernicima bilo takvo da ni Stepinac u svom djelovanju nije mogao izbjeći takve emotivne reakcije - u tom trenutku. Bitno je naglasiti da u svom praktičnom životu, politici i djelovanju Stepinac nikada nije djelovao protiv Srpske pravoslavne crkve na bilo koji način da bi joj naštetio", navodi Akmadža.
Sastanak se nastavlja sutra u Zagrebu. Prvi je sastanak održan u Rimu, a nakon ovog zagrebačkog sastanka, sljedeća dva sastanka bavit će se Stepinčevim djelovanjem u vrijeme Nezavisne države Hrvatske (NDH), peti po redu sastanak bavit će se Stepincem u vrijeme komunističke Jugoslavije, a šesti i zaključni sastanak - opet u Rimu - trebao bi rezultirati svojevrsnim sažetkom razgovora i donošenjem mišljenja.