U masovnim grobnicama u selu Sotinu nedaleko Vukovara pronađeni su posmrtni ostaci 13 osoba za koje se vjeruje da su hrvatski civili ubijeni potkraj 1991. godine. U ovom selu sa manje od 1000 stanovnika još se 31 osobu vodi kao nestale iz 1991. godine.
Izvrsna suradnja dviju država ili upornost obitelji ubijenih Sotinčana koji već 22 godine tragaju za tijelima svojih najbližih? Jedan od ponuđenih odgovora ili neka kombinacija oba odgovora daje objašnjenje za to da su nakon dugogodišnjih neuspješnih pokušaja ovih dana pronađene dvije lokacije na kojima su pronađeni posmrtni ostaci 13 osoba.
„U Sotinu su sve skupa stradale 64 osobe. Još uvijek tražimo 31 osobu, i ja se nadam da će sa ove lokacije uspješno biti identificirano 13 osoba za koje sumnjamo da su odvedene u zadnjoj grupi, na Badnjak 1991. godine“, kaže za naš radio Igor Matijašević, čijeg su oca Ivicu prosinca 1991. godine suseljani srpske nacionalnosti, zajedno sa još 15 sotinskih Hrvata, odveli i ubili automatskim oružjem.
Lokacija jedne, pa zatim druge grobnice u koju je dio tijela premješten kasnije kako bi se sakrilo tragove zločina bila je dugo godina nepoznata, dok prošlog tjedna nije u Sotin doveden jedan domaći Srbin iz Sotina koji je nakon pokretanja istrage u Hrvatskoj pobjegao u Srbiju, i koji je precizno locirao grobnice.
Naime, i srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine 4. veljače ove godine pokrenulo je istragu za ratni zločin u Sotinu protiv više bivših pripadnika "milicije" pobunjenih hrvatskih Srba iz Sotina i uhapsilo dvojicu osumnjičenih, od kojih je jedan bio spreman otkriti lokaciju grobnica.
Izmicanje iz ralja politike
Matijašević kaže kako su upravo obitelji nestalih sotinskih Hrvata, nezadovoljne načinom kako se hrvatsko pravosuđe time bavilo, inzistirale da se postupak pokrene u Srbiji. Osim toga u interesu otkrivanja gdje su njihovi najbliži u redovitom su kontaktu sa nekim domaćim Srbima u Sotinu, ali i s onima koji su – na vijest u novinama o pripremanju hrvatske optužnice – 2006. godine otišli u Srbiju.
„Mi smo s njima – ne sa svima – u kontaktu svih ovih godina. Kontraktiramo sa pojedinim Srbima koji se nalaze ovdje u Hrvatskoj, sa nekima smo se išli nalaziti prijeko u Srbiju. Sa nekima se čujemo telefonom, dobijamo određene informacije i iskaze. Dakle, pokušavamo na sve moguće načine, sve što možemo“, navodi Matijašević.
„Pitanje nestalih, sudbine 1.703 osobe, konačno se počinje rješavati, izmiče se iz ralja politike i postaje prvorazredno humanitarno pitanje i problem koji treba riješiti. Zato je ovo otkriće masovne grobnice u Sotinu toliko važno“, naglašava Matić.
Načelnik hrvatske Uprave za zatočene i nestale pukovnik Ivan Gruić za naš radio o strukturi nestalih hrvatskih građana za kojima se traga kaže:
„Ne vodimo popis nestalih po etničkoj pripadnosti, nego po razdobljima nestanka. Dakle, tu je odnos u ovom trenutku negdje 50 posto jednog razdoblja i 50 posto drugog razdoblja. Odnosno, 931 tražena osoba nestala je 1991-92, dok su ostale tražene osobe nestale 1995-te.“
Načelno, pretpostavlja se da su osobe nestale 91-ve Hrvati, a osobe nestale 95-te – Srbi. Hrvatska je silom nužde razvila vrlo kvalitetan sustav identifikacije. Kada bi se moglo očekivati preliminarne rezultate identifikacije posmrtnih ostataka iz Sotina?
„Teško je reći, ali neko realno vrijeme je – dva mjeseca.“
Izvrsna suradnja dviju država ili upornost obitelji ubijenih Sotinčana koji već 22 godine tragaju za tijelima svojih najbližih? Jedan od ponuđenih odgovora ili neka kombinacija oba odgovora daje objašnjenje za to da su nakon dugogodišnjih neuspješnih pokušaja ovih dana pronađene dvije lokacije na kojima su pronađeni posmrtni ostaci 13 osoba.
„U Sotinu su sve skupa stradale 64 osobe. Još uvijek tražimo 31 osobu, i ja se nadam da će sa ove lokacije uspješno biti identificirano 13 osoba za koje sumnjamo da su odvedene u zadnjoj grupi, na Badnjak 1991. godine“, kaže za naš radio Igor Matijašević, čijeg su oca Ivicu prosinca 1991. godine suseljani srpske nacionalnosti, zajedno sa još 15 sotinskih Hrvata, odveli i ubili automatskim oružjem.
Lokacija jedne, pa zatim druge grobnice u koju je dio tijela premješten kasnije kako bi se sakrilo tragove zločina bila je dugo godina nepoznata, dok prošlog tjedna nije u Sotin doveden jedan domaći Srbin iz Sotina koji je nakon pokretanja istrage u Hrvatskoj pobjegao u Srbiju, i koji je precizno locirao grobnice.
Naime, i srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine 4. veljače ove godine pokrenulo je istragu za ratni zločin u Sotinu protiv više bivših pripadnika "milicije" pobunjenih hrvatskih Srba iz Sotina i uhapsilo dvojicu osumnjičenih, od kojih je jedan bio spreman otkriti lokaciju grobnica.
Izmicanje iz ralja politike
Matijašević kaže kako su upravo obitelji nestalih sotinskih Hrvata, nezadovoljne načinom kako se hrvatsko pravosuđe time bavilo, inzistirale da se postupak pokrene u Srbiji. Osim toga u interesu otkrivanja gdje su njihovi najbliži u redovitom su kontaktu sa nekim domaćim Srbima u Sotinu, ali i s onima koji su – na vijest u novinama o pripremanju hrvatske optužnice – 2006. godine otišli u Srbiju.
„Mi smo s njima – ne sa svima – u kontaktu svih ovih godina. Kontraktiramo sa pojedinim Srbima koji se nalaze ovdje u Hrvatskoj, sa nekima smo se išli nalaziti prijeko u Srbiju. Sa nekima se čujemo telefonom, dobijamo određene informacije i iskaze. Dakle, pokušavamo na sve moguće načine, sve što možemo“, navodi Matijašević.
Predrag Matić
Ministar hrvatskih branitelja Predrag Matić je zaslugu za otkriće ovih masovnih grobnica pripisao razgovorima Josipović – Tadić, Milanović – Dačić i Pusić – Brkić, što se sve potom konkretiziralo u suradnji dviju državnih komisija za nestale na ovom konkretnom problemu.„Pitanje nestalih, sudbine 1.703 osobe, konačno se počinje rješavati, izmiče se iz ralja politike i postaje prvorazredno humanitarno pitanje i problem koji treba riješiti. Zato je ovo otkriće masovne grobnice u Sotinu toliko važno“, naglašava Matić.
Načelnik hrvatske Uprave za zatočene i nestale pukovnik Ivan Gruić za naš radio o strukturi nestalih hrvatskih građana za kojima se traga kaže:
„Ne vodimo popis nestalih po etničkoj pripadnosti, nego po razdobljima nestanka. Dakle, tu je odnos u ovom trenutku negdje 50 posto jednog razdoblja i 50 posto drugog razdoblja. Odnosno, 931 tražena osoba nestala je 1991-92, dok su ostale tražene osobe nestale 1995-te.“
Načelno, pretpostavlja se da su osobe nestale 91-ve Hrvati, a osobe nestale 95-te – Srbi. Hrvatska je silom nužde razvila vrlo kvalitetan sustav identifikacije. Kada bi se moglo očekivati preliminarne rezultate identifikacije posmrtnih ostataka iz Sotina?
„Teško je reći, ali neko realno vrijeme je – dva mjeseca.“