Hrvatska će preuzeti aktivniju ulogu u svom susjedstvu na jugoistoku Europe, pripremajući se za predsjedanje Europskom unijom u prvoj polovici sljedeće godine. Vanjskopolitički analitičar Željko Trkanjec ocjenjuje da će Hrvatska funkcionirati kao svojevrsni „mlađi partner“ Njemačkoj u stabiliziranju i približavanju Europi država regije.
Puna potpora svim zemljama jugoistoka Europe na njihovom putu prema članstvu u Europskoj uniji kada ispune sve uvjete, pogotovo kada 1. siječnja 2020. godine Hrvatska preuzme šestomjesečno predsjedanje Europskom unijom, poručio je iznova hrvatski premijer Andrej Plenković po završetku Berlinskog summita.
„Ja sam iskoristio ovu prigodu da kažem koje su ambicije Hrvatske za iduću godinu, za naše predsjedanje i za summit šefova država i vlada zemalja jugoistoka Europe koji će biti u Zagrebu za godinu dana. Pokušat ćemo kombinirati i stvari koje imaju političku dimenziju i još uvijek su otvorene između država na jugoistoku Europe, i cijeli ovaj institucionalni dio približavanja Europskoj uniji“, navodi Plenković.
„Hrvatska preuzima predsjedanje nakon Finske kojoj regija nije bila prioritet, ali prije Njemačke, kojoj je to apsolutni prioritet, i nakon što je 7. ožujka u Berlinu s Njemačkom potpisala sporazum o sveobuhvatnoj suradnji na kojem je godinu dana radilo njemačko veleposlanstvo u Zagrebu“, kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) vanjskopolitički komentator i glavni urednik portala euractiv.hr Željko Trkanjec.
„To je trenutak gdje je Njemačka osjetila da je potrebno Hrvatsku snažno vezati uz sebe. U tom razdoblju od godinu dana došla je informacija kako Hrvatska sve više prihvaća njemačka stajališta u Europskoj uniji, to jest da Hrvatska počinje imati svoje stajalište u Europskoj uniji, koje je sve češće identično njemačkom“, ističe Trkanjec.
Pročitajte i ovo: Skup u Berlinu bez konkretnih rezultata, naredni sastanak u ParizuNjemačka je svjesna da Jugoistok Europe treba stabilizirati , kako bi se izbjeglo da tamo počnu djelovati destruktivni faktori, nastavlja Trkanjec.
„Destruktivni faktor u ovom trenutku jesu i Sjedinjene Američke Države koje ne razumiju problematiku promjene granica, destruktivni faktor je i Kina, koja je već dovela Crnu Goru u dužničku krizu, a u određenoj mjeri destruktivni faktor je i Turska koja na svaki način pokušava stvoriti jedinstvo Bošnjaka na Balkanu, pa je tako silno angažirana na Sandžaku u Srbiji, i na svaki ga način pokušava povezati sa BiH“, dodaje Trkanjec.
Trkanjec: Destruktivni faktor u ovom trenutku jesu i Sjedinjene Države koje ne razumiju problematiku promjene granica
Trkanjec se složio s našom ocjenom da je Hrvatskoj namijenjena uloga „mlađeg partnera“ Njemačke.
„Vidljiva je hrvatsko-njemačka sinergija, i ja sam potpuno miran što se tiče hrvatskog predsjedanja Europskom unijom. Ono će biti jako dobro zbog toga što će ga sponzorirati - Nijemci. Hrvatska doista nastupa kao 'mlađi partner' i tu je posebno važna uloga Hrvatske u Bosni i Hercegovini, gdje postoji taj 'istočni grijeh' Hrvatske koji se zove HDZ BiH, koji i dalje igra svoju igru prema Dodiku, pa čak i prema Rusiji. To je nešto gdje će Hrvatska, posebno hrvatska Vlada koju vodi HDZ morati vrlo pažljivo igrati, i jasno definirati nužnost da HDZ BiH funkcionira kao konstruktivan, a ne kao destruktivan partner“, ocjenjuje Željko Trkanjec.
Pročitajte i ovo: Samitom u Berlinu odbačene ideje o promjeni granica na BalkanuNajozbiljnije pitanje u hrvatskom angažmanu u susjedstvu je odnos Beograda i Prištine. Treba otvoriti kanale komunikacije sa Beogradom, koji sa Prištinom već postoje, i treba imati u vidu da između Tačija i Haradinaja nema jedinstvenog stava, kaže Trkanjec.
„Tu će trebati vrlo ozbiljnog diplomatskog rada, jedne fine filigranske diplomacije kako bi se ta dva suprotstavljena, a istodobno disparatna stava mogla na neki način približiti. Tu će Hrvatska trebati igrati ulogu. Ukoliko uspijemo, to će bitno popraviti naš ugled u Europskoj uniji i u međunarodnoj zajednici, ali – jasno – moguće je i da zeznemo. Sa druge strane, treba uzeti u obzir da će tu ključnu ulogu ipak imati Europska unija, ali i vanjski igrači – s jedne strane Rusija, a s druge strane Amerika“, zaključuje Trkanjec.