U utorak su mediji javili da je Hosni Mubarak je prvi egipatski vladar osuđen na doživotni zatvor zbog odgovornosti za smrt 864 demonstranata tokom narodnog ustanka u kojem je svrgnut s vlasti u februaru prošle godine klinički mrtav.
Zdravlje mu se pogoršavalo u zatvorskoj bolnici Tora u koju je smješten nakon izricanja presude.
Državni mediji najprije su javili da ima moždani udar, a prethodno je imao i srčani udar, i srce je bilo stalo na nekoliko sekundi pa je oživljavan defribilatorom.
No, onda su počele stizati kontroverzne informacije. Jedan od članova Vojnog vijeća koje „upravlja“ zemljom za CNN je demantirao da je svrgnuti predsjednik klinički mrtav, no rekao je da je kritično.
Posljednji put u javnosti Mubarak se pojavio 2. juna tokom izricanja presude. Nosio je sunčane naočale i ležao na bolničkom krevetu u željeznom kavezu. Presudu je odslušao bez pokazivanja ikakvih emocija.
Suđenje koje je počelo 3. augusta prošle godine izazivalo je veliku pažnju, kako kod domaće, tako i svjetske javnosti.
Mubarak, često nazivan i „posljednjim faraonom“, tokom suđenja jedva da je i progovorio.
Oštri kritičari upozoravaju da je odluka da se dovede u sudnicu na bolničkom krevetu trebala izazvati simpatije u javnosti. Osjećaji su i tada bili izmiješani. Pristaše su prosvjedovali pred zatvorom, ali i oponenti koji su isticali da pravda mora biti zadovoljena.
Od trenutka kada je došao na vlast 1981. Mubarak je preživio šest pokušaja atentata i više ratova na vratima Egipta.
Mnogi Egipćani nisu ni bili rođeni kada su islamski militanti ubili njegovog prethodnika Anwara al-Sadata u oktobru 1981. Mubarak je tada bio potpredsjednik, a na vojnom paradi je stajao svega nekoliko metara dalje od Sadata i također je bio ranjen. Osam dana kasnije položio je zakletvu za predsjednika.
Uvedeno je izvanredno stanje koje je vlastima omogućilo široke ovlasti, laka hapšenja, pa su u zatvorima završile tisuće režimskih protivnika. Izvanredno stanje je ukinuto prošlog mjeseca, nakon što je na snazi bilo 31 godinu.
Tko će biti novi predsjednik
Mubarak je rođen u jednom malom selu u delti Nila 4. maja 1928. Sa suprugom Suzanom ima dva sina, Gamala, koji je trebao biti „naslijednik trona“ i Allu. Obojici se sudi za korupciju.
Biografi svrgnutog predsjednika tvrde da je njegov uspon rezultat volje i ozbiljnosti koji je iskazivao u svemu što je radio. Sam Mubarak je sebe doživljavao prvenstveno kao vojnog pilota. Brzo se uspinjao kroz vojnu strukturu, te je najprije postao zapovjednik Zračnih snaga Egipta, pa zamjenik ministra obrane 1969. a za potpredsjednika je postavljen 1975.
Mnogi ističu pozitivne strane njegovog predsjednikovanja, posebno opredjeljenost za stabilnost i mir sa Izraelom, što ga je često koštalo i gubitka podrške u samom Egiptu. Kada je Izrael vojnom silom okončao ustanak Palestinaca na egipatskim granicama 2000, bilo je dosta zahtjeva za jednakim odgovorom Egipta.
Gostujući na državnoj televiziji na pitanje mladog novinara zar ne misli da bi Egipat morao ići u rat, odgovorio je protupitanjem: „Koliko Vam je godina“, a on je odgovorio 35.
Mubarak mu je tada kazao „ Kada smo mi oslobodili Sinaj, vi ste još piškili u pelene. Što vi uopće znate o ratu?"
Ta politika se mogla vidjeti i tokom Zaljevskog rata 1991, američke invazije u Iraku 2003, kao i 2006., kada je Izrael danima bombardirao Libanon.
Prosvjednici su tokom svake od tih kriza izlazili na ulice, a egipatska vanjska politika je bila pod kritikom i kod kuće i u regiji. Mubarak se međutim pridržavao političkog kursa svog prethodnika Sadata koji je potpisao s Izraelom mirovni sporazum 1979, i postao važan američki saveznik posljednjih godina Hladnoga rata.
U Egipat je stizao novac sa Zapada, ekonomija je bilježila rast. No, to je bila jedna strana priče. Bogatila se „prva obitelj“ i ljudi oko nje, a 40 posto stanovnika je živjelo od dva dolara ili manje dnevno. Nazadovoljstvo se godinama gomilalo.
Hosni Mubarak je „naslijedio“ režim u kojem je bilo malo prostora za drugačije mišljenje. „Naslijedio“ je i teške odnose s najstarijom arapskom organizacijom Muslimanskim bratstvom čije je djelovanje bilo zabranjeno jo 1954.
Članovi organizacije često su bili na udaru vlasti, zatvarani, suđeni, proganjani.
Danas je situacija drugačija. Oni koji su bili proganjani kontroliraju oba doma parlamenta.
Progonitelji su u zatvorima.
No za brojne Egipćane danas je mnogo važnije pitanje – tko će biti novi predsjednik, nego kakvo je uistinu zdravstveno stanje bivšeg predsjednika.
Zdravlje mu se pogoršavalo u zatvorskoj bolnici Tora u koju je smješten nakon izricanja presude.
Državni mediji najprije su javili da ima moždani udar, a prethodno je imao i srčani udar, i srce je bilo stalo na nekoliko sekundi pa je oživljavan defribilatorom.
No, onda su počele stizati kontroverzne informacije. Jedan od članova Vojnog vijeća koje „upravlja“ zemljom za CNN je demantirao da je svrgnuti predsjednik klinički mrtav, no rekao je da je kritično.
Posljednji put u javnosti Mubarak se pojavio 2. juna tokom izricanja presude. Nosio je sunčane naočale i ležao na bolničkom krevetu u željeznom kavezu. Presudu je odslušao bez pokazivanja ikakvih emocija.
Suđenje koje je počelo 3. augusta prošle godine izazivalo je veliku pažnju, kako kod domaće, tako i svjetske javnosti.
Mubarak, često nazivan i „posljednjim faraonom“, tokom suđenja jedva da je i progovorio.
Oštri kritičari upozoravaju da je odluka da se dovede u sudnicu na bolničkom krevetu trebala izazvati simpatije u javnosti. Osjećaji su i tada bili izmiješani. Pristaše su prosvjedovali pred zatvorom, ali i oponenti koji su isticali da pravda mora biti zadovoljena.
Od trenutka kada je došao na vlast 1981. Mubarak je preživio šest pokušaja atentata i više ratova na vratima Egipta.
Mnogi Egipćani nisu ni bili rođeni kada su islamski militanti ubili njegovog prethodnika Anwara al-Sadata u oktobru 1981. Mubarak je tada bio potpredsjednik, a na vojnom paradi je stajao svega nekoliko metara dalje od Sadata i također je bio ranjen. Osam dana kasnije položio je zakletvu za predsjednika.
Uvedeno je izvanredno stanje koje je vlastima omogućilo široke ovlasti, laka hapšenja, pa su u zatvorima završile tisuće režimskih protivnika. Izvanredno stanje je ukinuto prošlog mjeseca, nakon što je na snazi bilo 31 godinu.
Tko će biti novi predsjednik
Mubarak je rođen u jednom malom selu u delti Nila 4. maja 1928. Sa suprugom Suzanom ima dva sina, Gamala, koji je trebao biti „naslijednik trona“ i Allu. Obojici se sudi za korupciju.
Biografi svrgnutog predsjednika tvrde da je njegov uspon rezultat volje i ozbiljnosti koji je iskazivao u svemu što je radio. Sam Mubarak je sebe doživljavao prvenstveno kao vojnog pilota. Brzo se uspinjao kroz vojnu strukturu, te je najprije postao zapovjednik Zračnih snaga Egipta, pa zamjenik ministra obrane 1969. a za potpredsjednika je postavljen 1975.
Egipćanka sa slikom Hosnija Mubaraka ispred policijske akademije u kojem mu je suđeno za odgovornost za smrt demonstranata, 2. jun 2012.
Mnogi ističu pozitivne strane njegovog predsjednikovanja, posebno opredjeljenost za stabilnost i mir sa Izraelom, što ga je često koštalo i gubitka podrške u samom Egiptu. Kada je Izrael vojnom silom okončao ustanak Palestinaca na egipatskim granicama 2000, bilo je dosta zahtjeva za jednakim odgovorom Egipta.
Gostujući na državnoj televiziji na pitanje mladog novinara zar ne misli da bi Egipat morao ići u rat, odgovorio je protupitanjem: „Koliko Vam je godina“, a on je odgovorio 35.
Mubarak mu je tada kazao „ Kada smo mi oslobodili Sinaj, vi ste još piškili u pelene. Što vi uopće znate o ratu?"
Ta politika se mogla vidjeti i tokom Zaljevskog rata 1991, američke invazije u Iraku 2003, kao i 2006., kada je Izrael danima bombardirao Libanon.
Prosvjednici su tokom svake od tih kriza izlazili na ulice, a egipatska vanjska politika je bila pod kritikom i kod kuće i u regiji. Mubarak se međutim pridržavao političkog kursa svog prethodnika Sadata koji je potpisao s Izraelom mirovni sporazum 1979, i postao važan američki saveznik posljednjih godina Hladnoga rata.
U Egipat je stizao novac sa Zapada, ekonomija je bilježila rast. No, to je bila jedna strana priče. Bogatila se „prva obitelj“ i ljudi oko nje, a 40 posto stanovnika je živjelo od dva dolara ili manje dnevno. Nazadovoljstvo se godinama gomilalo.
Hosni Mubarak je „naslijedio“ režim u kojem je bilo malo prostora za drugačije mišljenje. „Naslijedio“ je i teške odnose s najstarijom arapskom organizacijom Muslimanskim bratstvom čije je djelovanje bilo zabranjeno jo 1954.
Članovi organizacije često su bili na udaru vlasti, zatvarani, suđeni, proganjani.
Danas je situacija drugačija. Oni koji su bili proganjani kontroliraju oba doma parlamenta.
Progonitelji su u zatvorima.
No za brojne Egipćane danas je mnogo važnije pitanje – tko će biti novi predsjednik, nego kakvo je uistinu zdravstveno stanje bivšeg predsjednika.