Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa, jednog od podnosilaca tužbe protiv Holandije, za Radio Slobodna Evropa kaže kako presudom Vrhovnog suda Holandije o odgovornosti te države za genocid u Srebrenici nisu zadovoljni, te će pravnu bitku nastaviti pred Međunarodnim sudom za ljudska prava.

Vrhovni sud Kraljevine Holandije potvrdio je danas raniju presudu kojom je odgovornost holandskog bataljona pri Ujedninjenim nacijama (UN) u julu 1995. godine u Srebrenici ograničena na smrti 350 osoba. Sud je odlučio da vjerovatnoća u okviru koje bi likvidirani muškarci mogli preživjeti da ih je holandski bataljon zaštitio nakon pada Srebrenice sada iznosi tek 10 posto.

Prilikom prve presude i apelacije 2014. i 2017. godine mišljenje suda je bilo kako odgovornost iznosi 30 posto, jednako koliko i procijenjena vjerovatnoća da bi zarobljeni muškarci preživjeli namjeru Vojske Republike Srpske da su ostali u bazi UN-a.

Riječ je o osobama koje su nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine zatražile spas u krugu baze UN-a. Pripadnici holandskog bataljona u tada zaštićenoj zoni, građane Srebrenice su istjerali iz baze nakon čega je počelo razdvajanje muškaraca od žena i djece. Muškarci su likvidirani u sklopu masovnog ubijanja s ciljem eliminisanja bošnjačkog naroda iz tog područja BiH.

Porodice žrtava će na osnovu izrečene presude moći tražiti naknadu, no nezadovoljni su odlukom Vrhovnog suda Holandije.

Pravna bitka žrtava za dokazivanje odgovornosti Holandije neće stati na ovoj presudi, kažu (Na fotografiji predstavnici udruženja žrtava i logoraša pred Vrhovnim sudom Holandije, 19 juli 2019)

"Nismo zadovoljni, ali ipak su odgovorni. U Potočarima je bila zastava UN, mi smo bili pod zaštitom i oni su odgovorni koliko god oni smatrali da nisu, ne postoji nijedna gumica kojom mogu izbrisati svoju odgovornost", rekla je Munira Subašić.

Subašić je potvrdila i da pravna bitka za dokazivanje odgovornosti Holandije neće stati na ovoj presudi, već će se žaliti i Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu.

"Samim slučajem Nuhanović i samim slučajem Mustafić prihvatili su 100 posto odgovornost. Moraće i za ovo", navela je.

Subašić: 'U Potočarima je bila zastava UN, mi smo bili pod zaštitom i oni su odgovorni koliko god oni smatrali da nisu' (na fotografiji UN vojnici u Potočarima, 1995)

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, kaže kako detalje presude nisu mogli čuti, jer je izricana na holandskom jeziku, a prevodioci nisu bili obezbijeđeni, što je, smatra, jedan od pokazatelja lošeg odnosa prema žrtvama. I presuda je, kaže, nezadovoljavajuća.

"Pogotovo nisu zadovoljne majke, imajući u vidu da je u prethodnom postupku odgovornost Holandije bila nekih, kako oni to kažu 30 posto za zločine koji su počinjeni,. Odnosno za lica koja su bila u okviru same baze, a sada je taj nivo smanjen na deset posto odgovornosti, što je još i manje i poražavajuće", navodi Tahirović za RSE.

RSE video rađen na 20. godišnjicu genocida, o tome šta se desilo u Srebrenici:

Šta se desilo u Srebrenici

• ​Tužilac: Osloboditi Holandiju odgovornosti za Srebrenicu
• Bivši mirovnjaci odustali od tužbe protiv Holandije o Srebrenici

Žalbe Vrhovnom sudu su bili uložili i predstavnici udruženja žrtava genocida u Srebrenici, ali i država Holandija.

Više od 6.000 članova porodica ubijenih u genocidu u Srebrenici tužilo je 2007. godine Holandiju zbog uloge holandskog bataljona UN u zaštićenoj zoni Srebrenica ljeta 1995. godine, kada su snage Vojske Republike Srpske ušle u grad, te nakon toga ubile oko 8.000 muškaraca i dječaka.

Vrhovni sud po tužbi Srebreničanina Hasana Nuhanovića ranije je donio i odluku prema kojoj je Holandija odgovorna za smrt tri Bošnjaka iz Srebrenice.

Video priča iz 2010. o Robu Zomeru, koji je jula 1995. godine u Srebrenici kao vojnik holandskog bataljona i odlučio da se tu sa porodicom nastani:

Lutajući Holandez

Tokača: Maksimum koji se mogao očekivati

Prema mišljenju direktora Istraživačko dokumentacionog centra iz Sarajeva Mirsada Tokače, maksimum koji se mogao očekivati od suda u Holandiji je da će proglasiti djelimičnu odgovornost.

"Naravno za onaj dio, gdje se u stvari ne može ni reći djelimično odgovorni, jer su oni bili apsolutno odgovorni za živote ljudi koji su se nalazili u Potočarima, koje su mogli zaštititi jer su imali resurse na raspolaganju", kaže on za Radio Slobodna Evropa.

Tokača dodaje da je važno reći da oni nisu odgovorni za zločin genocida, ali su odgovorni za ono što im je bilo moguće da irade.

"A to je da nekoliko stotina ljudi, koji su izvedeni iz kruga Potočara, koji je bio pod njihovom kontrolom, da te živote spasu. Dakli, oni su apsolutno odgovorni za taj dio tragedije", vjeruje on.

​Džidić: Pomak ka odgovornosti mirovnih snaga u ratnim zonama

​Za Denisa Džidića, glavnog urednika Balkanske istraživačke mreža (BIRN), nezadovoljstvo žrtava presuda je razumljivo, s obzirom na to šta se desilo u julu 1995. godine, koliko je ljudi ubijeno, te ako se globalno posmatra ponašanje holandskog bataljona na tom području.

"Međutim, ipak treba shvatiti da činjenica da je konačno holandski sud donio jednu takvu odluku, pa čak i prihvatio pa makar i djelimičnu odgovornost, predstavlja historijski uspjeh. Da se govori o tome da čak i države mogu odgovarati i mogu se smatrati odgovornim za ponašanje njihovi vojnika, čak i kada su u misijama Ujedinjenih nacija", kaže Džidić.

On podsjeća da je bilo pokušaja da se tuže i Ujedninjene nacije, no da oni imaju imunitet.

"Čak i uprkos tome, rekao bih da je ovo historijska presuda, da će biti značajna i da će ući u anale historije kao jedan pomak ka tome da imamo odgovornost mirovnih snaga u ratnim zonama u odnosu na njihovo ponašanje", dodaje Džidić.

Arhivski snimci: Srebrenica, juli 1995.

Šarić: Značajna presuda u vremenu negiranja genocida

Direktorica Centra za postkonfliktna istraživanja (PCRC) Velma Šarić smatra da je presuda Vrhovnog suda Kraljevine Holandije jako značajna jer dolazi, kako kaže u pravo vrijeme kada se bosanskohercegovačko društvo suočava sa velikim problemom poricanja genocida i glorifikacije ratnih zločina.

"Presuda, po meni, nedvojbeno pokazuje da je Holandija pravna država i da se želi uključiti u cijeli proces suočavanja sa prošlošću. Smatram da je ovo jedan važan korak. Naročito u vrijeme kada mi nakon komemoracije u Srebrenici, raspravljamo, po riječima visokog predstavnika, o donošenju zakona koji će zabraniti negiranje i poricanje genocida u Srebrenici", kaže Šarić za Radio Slobodna Evropa (RSE).

• Kurspahić: Uzaludni 'pozdrav Ibrahimu'

Prema njenim riječima, presuda može pomoći u tom segmentu i pokazati da međunarodna zajednica ustrajava u svojim naporima u očuvanju sjećanja na ono što se desilo, ali i u suočavanju sa posljedicama genocida. Ona dodaje da razumije da presuda nije zadovoljavajuća za udruženja žrtva.

"Jer, zaista, kada pomislimo na gubitke koje su preživjeli, te na njihovu dvadesetpetogodišnju borbu dokazivanja onoga što se desilo, činjenica da je dokazana odgovornost Holandije 30 posto, vjerovatno nije nešto što će zadovoljiti žrtve", objašnjava Šarić i ukazuje da se presuda mora posmatrati u širem kontekstu tranzicione pravde.

Presuda, dodaje ona, je važna naročito za proces pomirenja i budućnosti, prije svega mladih ljudi.

"Mislim da ova presuda ukazuje da će se ustrajati u naporima da se suočimo sa prošlošću i da nađemo načina da se okrenemo rješavanju nekih ozbiljnih problema koje imamo, u ovom slučaju to je poricanje genocida od strane političara iz Republike Srpske i Srbije i naravno glorificiranje ratnih zločina što je još veći problem koji mi u bosanskohercegovačkom društvu imamo", zaključuje direktorica PCRC.​

• RSE i dalje prikuplja fotografije 8.373 ljudi ubijenih u srebreničkom genocidu:

​Na godišnjicu genocida u Srebrenici ove godine ukupani su posmrtni ostaci još 33 žrtve genocida, pronađeni u više masovnih grobnica, a porodice su za njima tragale duže od 20 godina.

U Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari do sada je ukopano 6.610 žrtava genocida. Još uvijek se traga za više od 1.000 nestalih Srebreničana.

Na komemoraciji žrtvama genocida počinjenog prije 24 godine u "Sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija" ove godine čule su se osude genocida, te pozivi na donošenje zakona o zabrani negiranja genocida i pozivi na pomoć u traganju za istinom o sudbini preostalih žrtava čija tijela još nisu pronađena.