Himna se još ne može pjevati

Za nekoliko dana navršiće se godina otkako je Vijeće ministara BiH usvojilo prijedlog teksta državne himne. Međutim, riječi nisu dobile podršku u Parlamentu, pa još uvijek bh. svečana pjesma ima samo muziku.

Dvadesetog februara 2009. godine prijedlog teksta himne otpjevala je članica komisije za njen izbor Dragica Panić - Kašanski. Iako se tog dana činilo da je kompletna himna konačno na vidiku, čudo se nije dogodilo. Član stručne komisije za izbor teksta himne, književnik Mile Stojić podsjeća da je na javni konkurs za tekst stiglo preko 300 prijedloga i da je komisija imala težak posao. Ali javni poziv je, prema onom kako izgleda nakon godinu dana, ipak bio:

„Najobičnija lakrdija. Nakon što smo usvojili taj tekst, poštujući sve moguće kompromise i zahtjeve oba entiteta i svih predstavnika, i književnih i političkih, i predložili tekst, Skupština BiH, odnosno jedna njena zastupnica rekla je da Bosni i Hercegovini ne treba himna i da SNSD Dodikov neće uopće o tom se izjašnjavati. Prema tome, mi smo izgubili godinu dana dragocjenog vremena posla uzalud i pomalo se osjećam da nas je neko napravio magarcima - jer ta komisija bojim se da će uskoro ukinuti i muziku koja funkcionira kao himna BiH.“

Pomenuta delegatkinja je Dušanka Majkić, koja i danas kaže:

Adem Huskić

Politički se ne prihvata da država ima himnu

Adem Huskić, poslanik u Parlamentu i takođe član komisije za izbor teskta himne:

„Ja mislim da je trebalo platiti autorima 30.000 maraka, ne znam koliko je plaćeno komisiji... Ali najmanje su problem ti novci, mada nisu beznačajni. Problem je što se politički ne prihvata da država ima himnu - to je problem.“

Dušan Šestić, autor muzike koja je prihvaćena kao bh. svečana pjesma i autor teksta uz Benjamina Isovića, ne krije razočarenje što politika u svemu ima posljednju riječ:

„Ta himna je zaista opstruirana. Mislim da je to postala neka moneta za potkusurivanje sitnopolitičara, što je neprimjereno. Stvarno je degutantno u ovakvim uslovima globalizacije, u našim stremljenjima da idemo u Evropu, u svijet, tako provincijsko ponašanje. Stvarno je bizarno. Stvarno je neobično da zakonodavac počinje posao koji ne misli završiti, unaprijed ne misli.“

I melodija se rijetko čuje

Poslanik u državnom Parlamentu i predsjednik komisije za izbor riječi himne Hilmo Neimarlija smatra da je najbolje rješenje obnova procedure Zakona o državnoj himni:

„Ostajem pri tome da je potrebno da Vijeće ministara ponovi postupak dostavljanja svog zakonskog prijedloga s ovim tekstom himne u Parlamentarnu skupštinu i nadam se da će ovom prilikom u Parlamentu, u oba doma, biti dovoljno i političke volje i snage da se ispoštuje dogovor, rješenje do kojega se došlo nakon gotovo dvije godine intenzivnih traženja i napora. Osjećao sam obavezu da svojom reakcijom iznova pokažem da se dogovorom može doći do rješenja u BiH.“

Ko zna koliko će vode proteći dok BiH dobije himnu s riječima. Stari će je zaboravljati, mladi je neće prepoznavati.

"Vjerujte ne znam ni melodiju, ne znam. Rijetko sam je kad čula, osim na utakmicama ili tako nešto", kaže nam jedna građanka.

Sportisti će i dalje, poput džudiste Amela Mekića, uz radost pobjede osjeća tjeskobu:

„Osjećam se jednostavno nedorečeno. Znate, kad vas ponesu emocije, pogotovo kod pojedinačnih sportova, onda osjetite tu neku prazninu. Ipak, kad je neki kolektiv u pitanju, onda je to puno bolje. Pošto uvijek putujem na svjetska ili evropska takmičenja sam, onda se nekako jadno osjećam na pobjedničkom postolju.“

Inače, prije 12 godina Ured visokog predstavnika je otvorio konkurs za himnu, nakon kojeg je tadašnji visoki predstavnik Karlos Vestendorp kao himnu proglasio muziku “Intermezzo” Dušana Šestića, kompozitora iz Banje Luke. Poslušajte kako je bilo u februaru prošle godine, na prvom izvođenju teksta himne BiH u prilogu Aide Đugum: