'Nije smiješno': Kreator ideje o spotu o govoru mržnje koji obara rekorde gledanosti

Politička korektnost ne pomaže u borbi protiv govora mržnje u regiji, kaže, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), urednik Magazina "Buka" iz Banjaluke Aleksandar Trifunović.

Time je, zapravo, objasnio popularnost spota "Hejt, SLOVEni, još ste živi?" koji je, samo u par dana prikazivanja uzdrmao cijelu regiju.

U spotu glumci Hristina Popović, Goran Bogdan i Severina Kojić vode dijalog, vrlo ljubazno vrijeđajući jedni druge izrazima govora mržnje, koji su svakodnevno prisutni u javnom prostoru.

Samo na izgled smiješno, ali vrlo otrežnjujućim, "politički nekorektnim" prikazom, spot nastoji da suoči gledaoca s višedecenijskim problemom.

Spot je, kako navodi Trifunović, poslužio kao "vakcina za društvo" zaraženo govorom mržnje.

"Mi smo kroz ovaj video dekonstruisali ono što je bilo bitno, a to je da govor mržnje ne može biti smiješan, zabavan, šarmantan. A nama je on to postao. I mislim da je to ono što su ljudi primijetili – iskrenost i da nije bilo kalkulacije", rekao je Trifunović.

Zanimljivost je da je kao inspiracija za izradu spota poslužila i himna bivše Socijalističke Federativne Jugoslavije "Hej Sloveni".

"Sa tim dodavanjem tog slova T, to 'hejt' u 'Hej Sloveni', ustvari, naglasili smo u šta smo se mi pretvorili poslije raspada Jugoslavije", poručuje Aleksandar Trifunović.

Spot je nastao kao dio kampanje regionalnog Magazina "Buka" iz Banjaluke protiv govora mržnje kojeg je osmislio zagrebački režiser Predrag Ličina.

Za samo nekoliko dana, spot je pogledalo više od pet miliona ljudi iz cijele regije.

Trifunović: 'Hejt SLOVEni još ste živi?' kao vakcina za društvo zaraženo govorom mržnje

RSE: Da li je uopšte bilo za očekivati da spot "Hejt Sloveni" izazove toliku "buku" u regiji?

Trifunović: Buka je prije svega regionalni medij. Pored toga što najviše pokrivamo našu zemlju u kojoj živimo, mi se uvijek trudimo da pokrivamo i važne događaje u regiji koji mogu da utiču na život ovdje, i tako je već dvadeset godina otkad postojimo. Takva je bila i zamisao ove kampanje.

Mi smo već ostvarili u tri dana od početka kampanje gledanost tog videa, ono što smo mi mogli izbrojati, oko pet miliona, što je duplo više od broja ljudi koji žive ovdje, u našoj zemlji.

Uspjeh jesmo očekivali, ali sigurno ne u ovolikom masovnom odzivu, prije svega publike, pa onda i medija, iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine koji su zaista ispratili ovu kampanju maksimalno korektno, maksimalno solidarno.

Ono što je još bitnije, kad već pričamo o uspjehu kampanje, uspjeh ove kampanje nisu samo brojke, ljudi koji su pogledali ovaj spot, kolege koji su ga reemitovali u svojim emisijama, tekstovima ili slično, nego je uspjeh u tome što je tema govora mržnje pokrenuta na jedan način koji treba zaista da potakne cijelo društvo na akciju.

RSE: Šta je to što je privuklo publiku spotu, da li su to provokativni izrazi govora mržnje koje svakodnevno možemo pročitati na nekoj od društvenih mreža, jesu li na to uticala poznata imena u spotu ili nešto treće?

Trifunović: Prije svega, Predrag Ličina, režiser spota, napravio je jedan vrlo hrabar scenarij. On je sam rekao, kada smo razgovarali, da je, kada je poslao meni scenarij, očekivao da ću odgovoriti: "Znaš, ovo je malo žestoko, možemo li ovo da ublažimo?" ili slično.

Nisam razmišljao ni trena, vjerujte mi. Ja sam mu u roku od pet minuta kako mi je poslao scenarij, to je bilo prije par mjeseci, odmah odgovorio i rekao da mi ovo možemo da snimamo i da idemo u ovo.

Za uspjeh ove kampanje važno je ono što je isto tako važno za neuspjeh mnogih sličnih pokušaja kampanja ove vrste, koje su se trudile da budu politički korektne.

U situaciji kada imamo govor mržnje koji je apsolutni trijumf, da tako kažem, političke nekorektnosti i bezobraštine, vi u pokušaju da se politički korektno osvrnete na taj govor, osuđeni ste na neuspjeh i nevidljivost.

To se meni čak juče desilo kad sam gostovao na programu Hrvatske televizije, na njihovom programu Studio 4. Oni su emitovali pred početak mog gostovanja samo kraj spota, gdje glumci, akteri govore: "Stop govoru mržnje", kako Severina već završi taj spot, ili kao što kaže Kristina, "Vama je ovo smiješno, u suštini, a nije".

Oni su ustvari taj spot, moram to reći, osakatili za njegov najvažniji dio, a to je govor mržnje, kao da vakcinu osakatite za virus koji je u nju ubačen, da bi mogao taj koji će vas zaštititi od virusa koji bi napao vaše tijelo.

Vi morate u tu nekakvu društvenu vakcinaciju koju treba da kampanjom radite, podstrek na akciju društva, mora problem kojim se bavite da bude direktan dio te poruke. Ako ga isključite, on nije smanjen, on ne nestaje s tim što ste ga isključili iz poruke. Naprotiv, on upravo jača na tome što ste vi njega plašite, njegove upotrebe, umjesto da ga dekonstruišete.

Mi smo dekonstruisali kroz ovaj spot, mi smo kroz ovaj video dekonstruisali ono što je bilo bitno, a to je da govor mržnje ne može biti smiješan, zabavan, šarmantan. A nama je on to postao. I mislim da je to ono što su ljudi primijetili – iskrenost i da nije bilo kalkulacije.

Tu moram zaista da pomenem sve aktere spota, i nas koji smo taj spot, da tako kažem, naručili, i glumce, mi smo svi na neki način žrtve govora mržnje i svjesno smo rizikovali kako će ova naša poruka biti shvaćena, u nekom kontekstu. I preuzeo sam na sebe taj rizik, pa kako god bude shvaćena, da pošaljemo poruku upravo na ovakav način, koji nije politički korektan, koji je hrabar.

Ja mislim da je to glavno što je rezultiralo ovolikom masovnom pozitivnom reakcijom javnosti na nju.

RSE: Koliko ova reakcija zapravo pokazuje i dalje veliku zaraženost govorom mržnje u javnom prostoru na teritoriji bivše Jugoslaviji?

Trifunović: Govor mržnje je na neki način i stimulisan. Svaki pokušaj ograničavanja govora mržnje sa sistemske strane, ja ću prvi biti obazriv, neko može tumačiti kao pokušaj cenzure i atak na slobodu govora, ali vaša sloboda govora, to je valjda neki osnovni postulat, prestaje tamo gdje vi počinjete da narušavate slobodu nekog drugoga. Mislim da je to osnova kako bi na neki način i sistemi trebali da reaguju.

Međutim, ako vi imate političare koji koriste govor mržnje, i koji taj govor mržnje koriste i kad se obraćaju novinarima, javnosti, vama je jasno da je ta zaštita koju očekujete od sistema jalova i gotovo potpuno nemoguća.

Štaviše, vrlo često pomislim da se ovakvi sistemi raduju svakom govoru mržnje, jer dok god se vi bavite na internetu neprijateljima koji su tamo nekog drugog imena ili su s druge strane, njihova misija zloupotrebe politike u privatne svrhe je apsolutno zaštićena.

I ti ljudi mogu da nastave da se bave politikom tako što je zloupotrebljavaju, dok se vi bavite nekom misijom odbrane i zaštite na internetu od nekog jednako nesrećnog i uništenog ljudskog bića od ovakvih politika tamo s neke druge strane.

U Bosni i Hercegovini mi imamo ta tri etnosa koja su potpuno uništena od ovakvih politika, ali oni uporno nagrađuju politiku koja im je to uradila. Dok god je to tako, govor mržnje će biti izvrstan alat da se zadrži ovaj status quo.

Kada vi dirnete u tu vrstu problema i kada ga dekonstruišete, vi, umjesto da dobijete zaštitu i da se sistem uključi u sankcionisanje govora mržnje, objašnjavanje njegove štetnosti i da on može da prouzrokuje mnogo ozbiljnije nasilje, vi dobijete potpuno ignorisanje, sistem jedva čeka da takve stvari prođu, da niko ne obrati pažnju na njih, na ovakve kampanje i poruke.

Na kraju krajeva, to se u ovom slučaju nije moglo desiti. Mi već imamo jedan proizvod, kratki, jednu kapljicu u moru, ali vrlo važnu, koja je skrenula pažnju na govor mržnje, njegovu štetnost. I vi to više ne možete ignorisati.

Da budem iskren, ove emisije, broj gostovanja i mojih kolega iz spota, i ljudi s kojima sarađujemo, na neki način je pokazatelj da je ovo postalo tema. U sedmici nakon spota brojke jesu velike, ali mnogo je važnije što je govor mržnje postao tema i u drugim medijima, pa je i ovaj intervju za Vas dokaz tome.

Ulicama koje nose imena fašista

RSE: Zašto je baš himna "Hej Sloveni" odabrana da posluži kao ideja za opis jednog razgovora?

Trifunović: Mi smo se odlučili za poruku baziranu na region marketingu, kada vi vašu poruku šaljete na jedan snažan način, koristeći neke poznate elemente u javnom govoru, u javnom prostoru. Hej Sloveni, himna koju, iako već dugo ne živimo u zajedničkoj državi, većina nas nije zaboravila.

Ta himna ipak podsjeća na neki period kada smo mi komunicirali zaista u granicama ljudske pristojnosti, nečemu što je nestalo početkom devedesetih godina. I normalno da smo sa tim dodavanjem tog slova T, to "hejt" u Hej Sloveni, ustvari naglasili u šta smo se mi pretvorili poslije raspada Jugoslavije. Bez ikakve namjere da pozivamo na nekakvo ponovo ujedinjenje ili da je to neki postjugoslovenski ili jugonostalgični poklič. Naprotiv.

To je poklič koji treba da skrene pažnju u kakve smo se mi to ljude pretvorili, ako smatramo da je govor mržnje normalan, da smatramo da je normalno potpuno depersonalizovati tu osobu sa druge strane, dehumanizovati. Jednostavno, na taj način vi samom sebi štetu pravite kao neko ko izgovara takve riječi.

A većina ljudi misli da su u nekoj misiji odbrane i zaštite, da su takve riječi u takvoj bitci, virtuelnoj, dozvoljene.

Mislim da treba da shvatimo da mi moramo da se kao društva aktiviramo i da tražimo i od našeg sistema, onog kog plaćamo, i to veoma skupo – podsjećam uvijek da su naši sistemi koje mi plaćamo, naše države, administrativni aparati, među skupljim u Evropi i svijetu, kada se preračuna broj njihovih radnih sati i učinak koji postižu za isti – da se počnu baviti ovom temom stručno. Zato ih plaćamo.

Suština je da ćemo biti osuđeni na govor mržnje dok god se sistem tim ne počne baviti, i edukativno, pa i kroz sankcije.