U nastavku suđenja bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću svjedočio je zapovjednik mirovnih snaga UN-a u Sarajevu 1995.godine Rupert Smith.
Tijekom njegovog mandata, završne godine rata, dogodilo se nekoliko incidenata navedenih u optužnici protiv Karadžića, poput uzimanja međunarodnih promatrača za taoce, ubojstava u Srebrenica te drugi veći masakr civila na sarajevskoj tržnici Markale.
„Ponašanje Vojske Republike Srpske koordinirano je s vrha vlasti bosanskih Srba“, potvrdio je tužiteljstvu britanski umirovljeni general Smith koji je u zadnjoj godini rata često komunicirao s vojnim i političkim vođama ukjučenima u sukob.
Kako bi pokazao zapovjednu vezu između optuženog i vojske, tužitelj Alan Tieger, među niz prezentiranih dokumenata i zapovjedi, pročitao je i direktivu 7 koju je Karadžić izdao VRS-u u ožujku 1995.godine:
„Skrećem Vam pažnju na zadnji paragraf. Tu se govori o proboju neprijatelja duž strateških pravaca koji treba spriječiti...i zatim se kaže da treba vezati što više neprijateljskih snaga: „Dok u smjeru enklava Srebrenice i Žepe napraviti što prije potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe. Spriječiti bilo kakvu komunikaciju između pojedinaca iz dvije enklave. Planiranim i dobro smišljenjim djelovanjem stvoriti nesnošljivu situaciju potpune nesigurnosti. Bez ikakve nade u daljnje preživljavanje ili život za stanovnike Srebrenice i Žepe.““
Tijekom jednog od sastanaka prije napada na zaštićene enklave, od svjedoka je general VRS-a Ratko Mladić zatražio da UNPROFOR pomakne promatračnice koje su uspostavljene po liniji sukoba oko Žepe i Srebrenice.
Naime, prema riječima svjedoka, srpska strana je imala drugačije tumačenje veličine enklave od veličine zaštićene zone. I tada je Mladić priprijetio novim ograničenjima kretanja mirovnih snaga UN-a, dostave hrane, lijekova i ostalih namirnica.
Prilikom protesta zbog čestih snajperskih napada na sarajevske civile prilikom spomenutog, ali i ostalih sastanaka, svjedok Smith je dobijao sličan odgovor:
„Dvije stvari su se često događale u vrijeme kad smo imali te susrete. Odgovor je bio: mi činimo to jer oni to rade. A drugo: vi (UNPROFOR) to ne prekidate pa onda ja to moram učiniti.“
Umirovljeni britanski general Smith je ispričao kako su se 1995.godine mirovne snage UN-a osjećale kao štit i taoci u isto vrijeme, nalazeći se između zaraćenih strana.
Također opisao je okolnosti pod kojim je UN zatražio od NATO-a udare 25. svibnja 1995.nakon što je VRS odbila vratiti teško naoružanje sukladno sporazumu o njegovom isključenju.
VRS je, prema riječima generala Smitha, nakon NATO udara po strateškim položajima VRS-a, srpske snage su odgovorile tako što su napale sve zaštićene enklave što je rezultiralo većim brojem žrtava.
Smith se na zahtjev tužiteljstva prisjetio i zarobljavanja kolega, mirovnih promatrača, koje su srpske snage razmjestile i zavezale za potencijalne mete NATO aviona. U jednom telefonskom pozivu mu je zaprijećeno da će se zarobljenim pripadnicima prerezati vratovi ukoliko se NATO udari „odmah ne zaustave“.
Tijekom detaljnjeg opisa uloge Ratka Mladića u operaciji uzimanja međunarodnih promatrača za taoce svjedok je spomenuo i kako pripadnici UN-a ruske nacionalnosti nisu, za razliku od ostalih, zatočeni i korišteni kao žive mete.
„Mislim da smo mi saznali od ruske jedinice u UNROFOR-u da oni neće biti zarobljavani“, izjavio je svjedok.
Svjedočenje Smitha se nastavlja i u srijedu. Nakon tužiteljstva svjedoka će unakrsno ispitati optuženi Karadžić koji se brani sam.
Tijekom njegovog mandata, završne godine rata, dogodilo se nekoliko incidenata navedenih u optužnici protiv Karadžića, poput uzimanja međunarodnih promatrača za taoce, ubojstava u Srebrenica te drugi veći masakr civila na sarajevskoj tržnici Markale.
„Ponašanje Vojske Republike Srpske koordinirano je s vrha vlasti bosanskih Srba“, potvrdio je tužiteljstvu britanski umirovljeni general Smith koji je u zadnjoj godini rata često komunicirao s vojnim i političkim vođama ukjučenima u sukob.
Kako bi pokazao zapovjednu vezu između optuženog i vojske, tužitelj Alan Tieger, među niz prezentiranih dokumenata i zapovjedi, pročitao je i direktivu 7 koju je Karadžić izdao VRS-u u ožujku 1995.godine:
„Skrećem Vam pažnju na zadnji paragraf. Tu se govori o proboju neprijatelja duž strateških pravaca koji treba spriječiti...i zatim se kaže da treba vezati što više neprijateljskih snaga: „Dok u smjeru enklava Srebrenice i Žepe napraviti što prije potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe. Spriječiti bilo kakvu komunikaciju između pojedinaca iz dvije enklave. Planiranim i dobro smišljenjim djelovanjem stvoriti nesnošljivu situaciju potpune nesigurnosti. Bez ikakve nade u daljnje preživljavanje ili život za stanovnike Srebrenice i Žepe.““
Tijekom jednog od sastanaka prije napada na zaštićene enklave, od svjedoka je general VRS-a Ratko Mladić zatražio da UNPROFOR pomakne promatračnice koje su uspostavljene po liniji sukoba oko Žepe i Srebrenice.
Naime, prema riječima svjedoka, srpska strana je imala drugačije tumačenje veličine enklave od veličine zaštićene zone. I tada je Mladić priprijetio novim ograničenjima kretanja mirovnih snaga UN-a, dostave hrane, lijekova i ostalih namirnica.
Prilikom protesta zbog čestih snajperskih napada na sarajevske civile prilikom spomenutog, ali i ostalih sastanaka, svjedok Smith je dobijao sličan odgovor:
„Dvije stvari su se često događale u vrijeme kad smo imali te susrete. Odgovor je bio: mi činimo to jer oni to rade. A drugo: vi (UNPROFOR) to ne prekidate pa onda ja to moram učiniti.“
Umirovljeni britanski general Smith je ispričao kako su se 1995.godine mirovne snage UN-a osjećale kao štit i taoci u isto vrijeme, nalazeći se između zaraćenih strana.
Također opisao je okolnosti pod kojim je UN zatražio od NATO-a udare 25. svibnja 1995.nakon što je VRS odbila vratiti teško naoružanje sukladno sporazumu o njegovom isključenju.
VRS je, prema riječima generala Smitha, nakon NATO udara po strateškim položajima VRS-a, srpske snage su odgovorile tako što su napale sve zaštićene enklave što je rezultiralo većim brojem žrtava.
Smith se na zahtjev tužiteljstva prisjetio i zarobljavanja kolega, mirovnih promatrača, koje su srpske snage razmjestile i zavezale za potencijalne mete NATO aviona. U jednom telefonskom pozivu mu je zaprijećeno da će se zarobljenim pripadnicima prerezati vratovi ukoliko se NATO udari „odmah ne zaustave“.
Tijekom detaljnjeg opisa uloge Ratka Mladića u operaciji uzimanja međunarodnih promatrača za taoce svjedok je spomenuo i kako pripadnici UN-a ruske nacionalnosti nisu, za razliku od ostalih, zatočeni i korišteni kao žive mete.
„Mislim da smo mi saznali od ruske jedinice u UNROFOR-u da oni neće biti zarobljavani“, izjavio je svjedok.
Svjedočenje Smitha se nastavlja i u srijedu. Nakon tužiteljstva svjedoka će unakrsno ispitati optuženi Karadžić koji se brani sam.