Akcija privođenja i saslušavanja 16 osoba koje su dovedene u vezu sa seksualnim zlostavljanjem maloljetne djevojčice, početkom sedmice u Srebrenici i Bratuncu, osim medijske i policijske buke, izvedena je mimo svih pravnih procedura. Bez podignutih optužnica, javno su iznesena imena svih 16 osoba, od kojih su samo dvije zadržane u pritvoru, a mediji su objavili identitet i fotografiju maloljetnice kršeći etički kodeks. I dok borci za ljudska prava traže ostavke odgovornih za ovu akciju, javnost postavlja pitanje da li je cijeli slučaj bio montiran.
Policijska akcija, osim po spektakularnosti i načinu na koji je izvedena, nije rezultovala ničim izuzev što je, umjesto zaštite, u svakom smislu narušila njen identitet. Policija je, kao u američkim filmovima, maskirana, uz prisustvo helikoptera i kamera izvela akciju, a mediji su se utrkivali ko će prije objaviti identitet maloljetne djevojčice i mjesto gdje je živjela.
Najveća primjedba boraca za ljudska prava u Bosni i Hercegovini odnosi se na to što je žrtva, prema navodima optužnice, bila zlostavljana nekoliko godina, i što umjesto da to zlostavljanje prestane, ono je postalo javno. Sekretar Dječije ambasade u Bosni i Hercegovini Duško Tomić kaže da je akcija pokazala niz slabosti bosanskohercegovačkog društva i institucija, ali i to kako se uspješno žrtvuje žrtva:
„Nikada se ovo nije moglo desiti tamo gdje ima organizovano društvo, organizovana država. Ovo je debakl i države. I mislim da gospodin Šprić, kao predsjednik vlade BiH, mora otvoriti ovu temu na Ministarskom vijeću, mora Parlament BiH da o ovome odlučuje - jer gotovo je, ako ovdje zašutimo, djeca su ugrožena definitivno i u nesreći i od policije, od tužilaca, od štampe. I nedopustivo je da štampa punim imenom i prezimenom, sa fotografijom objavljuje ime žrtve, a da niko ne reaguje. To je katastrofa.“
Slučaj montiran?
Nikada kao u ovom slučaju nije pokušana da se napravi takva policijska i medijska buka. Akcija je izvedena mimo svih pravnih procedura, posebno onih koji se tiču slučaja maloljetne osobe. Bez podignutih optužnica, javno su iznesena imena osoba koje su dovedene u vezu sa slučajem seksualnog iskorištavanja, pa se s razlogom postavlja pitanje da li je cijeli slučaj bio montiran.
Vršilac dužnosti Helsinškog komiteta za ljudska prava Sinan Alić ide i korak dalje.
„I politička poruka se tu može iščitavati. Naravno, sve političke opcije to zloupotrebljavaju - i kad ima razloga i kad nema.“
Predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović:
„Mnogi su u BiH, samo u zavisnosti od imena i prezimena počinalaca ili njihove partijske pripadnosti ili pozicije na kojoj se nalaze, odmah se svrstali i mogli smo vidjeti, zapravo, kako ta rovovska podjela bosanskohercegovačka, kako ti tabori funkcionišu i kako ta jedna vrsta i medijsko-propagandnog i političkog rata i dalje je prisutna i da je vrlo teško biti nesvrstan, da je vrlio teško biti pojedinac koji se ne priklanja ni jednoj ni drugoj strani, neko ko želi objektivno sagledati čitav slučaj i na neki način dati svoj komentar ili mišljenje.“
Žrtva za veći tiraž
Ne ulazeći u političke ili bilo koje druge motive, ponašanje medija u cijelom slučaju bilo je više nego diskutabilno. Objavljivanjem fotografija i identiteta maloljetne djevojčice štampani mediji su uradili nešto što je za svaku osudu i time prekršili etički kodeks.
Žrtva im je poslužila samo za povećanje tiraža, što je osudila i i Misija OSCE-a u BiH. Portparolka Danica Pelemiš:
„Medijske kuće isuviše često objavljuju ne samo imena ili fotografije žrtava nego i ostale informacije koje omogućavaju da se one lako identifikuju. Zanemarivanjem efekta takvog izvještavanja po žrtve i njihove porodice, mediji u suštini zanemaruju osnovne etičke principe novinarske profesiji svoju obavezu da poštuju visoke etičke standarde u svakom trenutku i u svim prilikama.“
Sociološki gledano, odnos policije i medija govori o socijalnoj dezorganizaciji bosanskohercegovačkog društva, koja podrazumijeva sukob pojedinaca sa institucijama i njihov međusobni sukob, navodi sociolog Dino Abazović:
„Da je pitanje šta sve još mora da se dogodi - u ovom slučaju imamo jednu maloljetnicu, imamo jednu krajnje ugroženu grupu, i da sva ta pitanja se rasprave, nego se prije toga raspravlja o visini zvaničnika koji su umiješani, broju ljudi, načinu itd. Dakle, to je ona socijalna organizacija koja u potpunosti kida bh. društveno tkivo.“
Policijska akcija, osim po spektakularnosti i načinu na koji je izvedena, nije rezultovala ničim izuzev što je, umjesto zaštite, u svakom smislu narušila njen identitet. Policija je, kao u američkim filmovima, maskirana, uz prisustvo helikoptera i kamera izvela akciju, a mediji su se utrkivali ko će prije objaviti identitet maloljetne djevojčice i mjesto gdje je živjela.
Nedopustivo je da štampa punim imenom i prezimenom, sa fotografijom objavljuje ime žrtve, a da niko ne reaguje. To je katastrofa.
„Nikada se ovo nije moglo desiti tamo gdje ima organizovano društvo, organizovana država. Ovo je debakl i države. I mislim da gospodin Šprić, kao predsjednik vlade BiH, mora otvoriti ovu temu na Ministarskom vijeću, mora Parlament BiH da o ovome odlučuje - jer gotovo je, ako ovdje zašutimo, djeca su ugrožena definitivno i u nesreći i od policije, od tužilaca, od štampe. I nedopustivo je da štampa punim imenom i prezimenom, sa fotografijom objavljuje ime žrtve, a da niko ne reaguje. To je katastrofa.“
Slučaj montiran?
Nikada kao u ovom slučaju nije pokušana da se napravi takva policijska i medijska buka. Akcija je izvedena mimo svih pravnih procedura, posebno onih koji se tiču slučaja maloljetne osobe. Bez podignutih optužnica, javno su iznesena imena osoba koje su dovedene u vezu sa slučajem seksualnog iskorištavanja, pa se s razlogom postavlja pitanje da li je cijeli slučaj bio montiran.
Vršilac dužnosti Helsinškog komiteta za ljudska prava Sinan Alić ide i korak dalje.
„I politička poruka se tu može iščitavati. Naravno, sve političke opcije to zloupotrebljavaju - i kad ima razloga i kad nema.“
Predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović:
„Mnogi su u BiH, samo u zavisnosti od imena i prezimena počinalaca ili njihove partijske pripadnosti ili pozicije na kojoj se nalaze, odmah se svrstali i mogli smo vidjeti, zapravo, kako ta rovovska podjela bosanskohercegovačka, kako ti tabori funkcionišu i kako ta jedna vrsta i medijsko-propagandnog i političkog rata i dalje je prisutna i da je vrlo teško biti nesvrstan, da je vrlio teško biti pojedinac koji se ne priklanja ni jednoj ni drugoj strani, neko ko želi objektivno sagledati čitav slučaj i na neki način dati svoj komentar ili mišljenje.“
Žrtva za veći tiraž
Ne ulazeći u političke ili bilo koje druge motive, ponašanje medija u cijelom slučaju bilo je više nego diskutabilno. Objavljivanjem fotografija i identiteta maloljetne djevojčice štampani mediji su uradili nešto što je za svaku osudu i time prekršili etički kodeks.
Žrtva im je poslužila samo za povećanje tiraža, što je osudila i i Misija OSCE-a u BiH. Portparolka Danica Pelemiš:
„Medijske kuće isuviše često objavljuju ne samo imena ili fotografije žrtava nego i ostale informacije koje omogućavaju da se one lako identifikuju. Zanemarivanjem efekta takvog izvještavanja po žrtve i njihove porodice, mediji u suštini zanemaruju osnovne etičke principe novinarske profesiji svoju obavezu da poštuju visoke etičke standarde u svakom trenutku i u svim prilikama.“
Sociološki gledano, odnos policije i medija govori o socijalnoj dezorganizaciji bosanskohercegovačkog društva, koja podrazumijeva sukob pojedinaca sa institucijama i njihov međusobni sukob, navodi sociolog Dino Abazović:
„Da je pitanje šta sve još mora da se dogodi - u ovom slučaju imamo jednu maloljetnicu, imamo jednu krajnje ugroženu grupu, i da sva ta pitanja se rasprave, nego se prije toga raspravlja o visini zvaničnika koji su umiješani, broju ljudi, načinu itd. Dakle, to je ona socijalna organizacija koja u potpunosti kida bh. društveno tkivo.“