Haško suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno je unakrsnim ispitivanjem od strane optuženog - Mirze Sabljice, balističara u sarajevskoj policiji u vrijeme rata.
Tijekom glavnog ispitivanja Sabljica je potvrdio tužiteljstvu da je prema rekonstrukciji incidenata koje je istraživao vatra po sarajevskim civilima otvarana iz smjera teritorija pod kontrolom Vojske Republike Srpske. U unakrsnom ispitivanju Karadžić koji se brani sam, sa svjedokom je analizirao niz incidenata navednih u optužnici protiv njega, kako bi doveo u sumnju zaključke tužiteljstva - da je vatra otvarana po civilima namjerno od snaga bosanskih Srba kako bi se stvorili nemogući uvijeti življenja i uništio moral.
Čak 30 sati zatražio je optuženi Karadžić za unakrsno ispitivanje svjedoka Sabljice koji je svjedočio uz djelomične mjere zaštite, bez mogućnosti viđenja njegovog lika.
Karadžić je nekoliko dana za redom analizirao s balističarem Sabljicom niz incidenata snajperskog djelovanja i minobacačkih napada na sarajevske civile što mu se po zapovjednoj odgovornosti stavlja na teret. Kako bi poljuljao zaključke o smjeru ispaljivanja projektila optuženi je pokušao prvo dovesti u pitanje način istrage incidenata koje je provela sarajevska policija za vrijeme rata.
„Da li kao balističar mislite da bi za određivanja pravca i ugla bila povoljnija ova (granata) u parku, u meko tlo, od ovih koje su pale na asfalt“, upitao je optuženi.
„Mislim suprotno, jer tragovi su izraženiji na tvrdoj podlozi, lakše je vidjeti rasprostranjenost gelera ako ćemo upotrijbiti ovu metodu koju sam objašnjavao jučer i prekjučer“, odgovorio je Sabljica.
Karadžić je upozorio i kako su mnoge istrage o incidentima pogibije i ranjavanja sarajevskih civila urađene nekoliko godina poslije. Jedan od primjera mu je potvrdio i svjedok Sabljica, istragu napada na igralište 1993.godine.
Osim toga, i prilikom ispitivanja ovog svjedoka Karadžić je inzistirao na svojoj tezi da su projektili koji su usmrćivali sarajevske civile mogli doći od bilo kuda, ne nužno s položaja pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
„Je li se slažete da je tu linija razdvajanja jako blizu i da bi se vatra mogla registrirati i od strane vojnika druge ratujuće strane“, upitao je Karadžić
„Ja mogu reći da je linija blizu. Vi tvrdite da su se granate mogle ispaliti s bilo čije strane. Ja mogu samo reći da je linija bila blizu, a naši izvještaji se, ponavljam, nisu bavili nikad tim – tko je ispalio granatu i s kojeg položaja jer nismo imali egzaktne metode da to odredimo“, objasnio je Sabljica.
Iako je optuženi želio ispitivati balističara puno više, sudsko vijeće mu je dozvolilo ukupno 7 od zatraženih 30 sati, upozoravajući ga da se skoncentrira na bitne stvari.
Nakon Sabljice tužiteljstvo će ispitivati kriminalističkog tehničara Bogdana Vidovića također o posljedicama snajperskog i ostalog vatrenog djelovanja po sarajevskim civilima između 1992.i 1995.godine.
Tijekom glavnog ispitivanja Sabljica je potvrdio tužiteljstvu da je prema rekonstrukciji incidenata koje je istraživao vatra po sarajevskim civilima otvarana iz smjera teritorija pod kontrolom Vojske Republike Srpske. U unakrsnom ispitivanju Karadžić koji se brani sam, sa svjedokom je analizirao niz incidenata navednih u optužnici protiv njega, kako bi doveo u sumnju zaključke tužiteljstva - da je vatra otvarana po civilima namjerno od snaga bosanskih Srba kako bi se stvorili nemogući uvijeti življenja i uništio moral.
Čak 30 sati zatražio je optuženi Karadžić za unakrsno ispitivanje svjedoka Sabljice koji je svjedočio uz djelomične mjere zaštite, bez mogućnosti viđenja njegovog lika.
Karadžić je nekoliko dana za redom analizirao s balističarem Sabljicom niz incidenata snajperskog djelovanja i minobacačkih napada na sarajevske civile što mu se po zapovjednoj odgovornosti stavlja na teret. Kako bi poljuljao zaključke o smjeru ispaljivanja projektila optuženi je pokušao prvo dovesti u pitanje način istrage incidenata koje je provela sarajevska policija za vrijeme rata.
„Da li kao balističar mislite da bi za određivanja pravca i ugla bila povoljnija ova (granata) u parku, u meko tlo, od ovih koje su pale na asfalt“, upitao je optuženi.
„Mislim suprotno, jer tragovi su izraženiji na tvrdoj podlozi, lakše je vidjeti rasprostranjenost gelera ako ćemo upotrijbiti ovu metodu koju sam objašnjavao jučer i prekjučer“, odgovorio je Sabljica.
Karadžić je upozorio i kako su mnoge istrage o incidentima pogibije i ranjavanja sarajevskih civila urađene nekoliko godina poslije. Jedan od primjera mu je potvrdio i svjedok Sabljica, istragu napada na igralište 1993.godine.
Osim toga, i prilikom ispitivanja ovog svjedoka Karadžić je inzistirao na svojoj tezi da su projektili koji su usmrćivali sarajevske civile mogli doći od bilo kuda, ne nužno s položaja pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
„Je li se slažete da je tu linija razdvajanja jako blizu i da bi se vatra mogla registrirati i od strane vojnika druge ratujuće strane“, upitao je Karadžić
„Ja mogu reći da je linija blizu. Vi tvrdite da su se granate mogle ispaliti s bilo čije strane. Ja mogu samo reći da je linija bila blizu, a naši izvještaji se, ponavljam, nisu bavili nikad tim – tko je ispalio granatu i s kojeg položaja jer nismo imali egzaktne metode da to odredimo“, objasnio je Sabljica.
Iako je optuženi želio ispitivati balističara puno više, sudsko vijeće mu je dozvolilo ukupno 7 od zatraženih 30 sati, upozoravajući ga da se skoncentrira na bitne stvari.
Nakon Sabljice tužiteljstvo će ispitivati kriminalističkog tehničara Bogdana Vidovića također o posljedicama snajperskog i ostalog vatrenog djelovanja po sarajevskim civilima između 1992.i 1995.godine.