Najavu o produženju mandata Haškog suda u Bosni i Hercegovini smatraju očekivanom. Ona je, smatraju eksperti, dio strategije Haškog suda kako bi se procesi pred Tribunalom ubrzali.
Stoga najavljene rokove ne treba kruto shvatiti jer je velika vjerovatnoća da se oni i pomjere, naročito kada je u pitanju suđenje u predmetu protiv ratnog predsjednika RS Radovana Karadžića, te privođenje pravdi preostala dva bjegunca - Ratka Mladića i Gorana Hadžića.
Namjera Vijeća sigurnosti UN-a da produži mandat Haškog suda do kraja 2012. godine, kako je to iskazano u posljednjoj rezoluciji, očekivan je potez, međutim, eksperti i porodice žrtava određivanje preciznog roka njegovog zatvaranja smatraju diskutabilnim.
Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode BiH, smatra da bi Tribunal izgubio kredibilitet ukoliko bi se njegov mandat ograničio.
„Onda bi to bilo katastrofalno za pravdu, a posebno za žrtve koje su već poodavno izgubile povjerenje i nadu da će pravda biti zadovoljena. Tražili smo produženje rada Tribunala ne ograničavajući na nekakav termin, jer to je jedna bomba ako se sad kaže 2012. Tražimo da to bude fleksibilno - dok se ne okončaju procesi i protiv Karadžića i Ratka Mladića. Na ovaj način Mladić može zbilja da uživa u hladovini tamo“, kaže Memišević.
Porodice žrtava se osjećaju prevarenima, kaže Munira Subašić iz udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa. „Ja sam strašno razočarana što se nije mogla podići kjoš koja optužnica, što suđenje nije trajalo kraće i što se nisu presude odnosile na onaj krivični dio koji su zločinci počinili.“
Prema njenom stavu, rad Suda se ne smije ograničiti. „Prerano. Kakav se zločin desio i genocid, trebali su osnovati još jedan sud. Ili taj isti sud iz Haga trebao je preći u BiH.“
OKONČANJE SA IZUZETKOM
Donošenje Rezolucije o produženju rada Tribunala do kraja 2012. godine donekle bi se kosilo i sa zahtjevima predsjednika Suda Patrika Robinsona, prema čijoj bi projekciji žalbeni postupci trebali biti okončani 2013.godine, a u procesu protiv Radovana Karadžića 2014. godine. Ipak, Robinsonova procjena bi mogla biti i realna, smatra Amir Mašić, bošnjački oficir za vezu s Haškim tribunalom, te da je najava produženja mandata do kraja 2012. godine dio strategije UN-a koji prati i produženje mandata pojedinim sudijama. Strategija ima za cilj da se ubrza rad na predmetima, kaže Ahmić i dodaje:
„UN već od 2001. pravi svojevrsni pritisak na skraćanje postupaka. Zasigurno da ovakav način, produženje mandata sudijama po šest mjeseci, pravi jedno opterećenje i zasigurno da su te sudije pod velikim pritiskom. Svi smo mi bili svjedoci slučaja Karadžić kada je sudsko vijeće, i ovo novopostavljeno, pravilo i pravi strahoviti pritisak da se smanjuju tačke optužnice, da se smanjuje broj svjedoka - i mi već od 2001. godine imamo takvu situaciju skoro sa svim slučajevima, uključujući i ove slučajeve koji nisu završeni.“
I za Merdijanu Sadović, voditeljicu programa za Haški tribunal Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje, produženje je očekivano:
„Vijeće sigurnosti nikad ne produžava mandat Tribunala za nekoliko godina unaprijed, već eventualno za godinu ili dvije. Po meni jedan od razloga je to što je Haški tribunal vrlo skupa institucija i na ovaj način Vijeće sigurnosti pokušava poslati signal sudijama, ali i tužiocima Tribunala da budu što ekspeditivniji, da učine zaista sve što mogu da se svi procesi okončaju što prije", kaže Sadović.
Janko Velimirović, direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina RS, smatra kako je moguće u roku okončati suđenja s izuzetkom procesa protiv ratnog predsjednika RS Radovana Karadžića, koji će se nastaviti.
„Možda Savjet bezbjednosti računa i na to da će se taj proces privođenja Mladića dogoditi u tom predviđenom razdoblju, pa će i to važno suđenje biti u tom periodu. Što se tiče ovih ostalih postupaka koji su u toku, mislim da je ostalo razumno vrijeme da se oni privedu kraju, tako da je ove dvije godine dovoljno da se procesi odvijaju dosta komotno“, objašnjava Velimirović.
Na domaće pravosuđe i procese donošenje Rezolucije neće imati refleksija, vjeruje Velimirović, tim prije što se ono u ovom trenutku bavi sobom zbog političkih odluka vezanih uz status međunarodnih sudija i tužilaca.
Ekspert za međunarodno pravo Sakib Softić mišljenja je da ovaj rok ne treba smatrati konačnim.
„Osnovni cilj donošenja ovakve odluke od strane Savjeta sigurnosti je da se započeti postupci privedu kraju. I tu stvar ne treba posmatrati kao konačnu s obzirom da, ukoliko bi se na sudu pojavili preostala dvojica, koja su uslov za zatvaranje Međunarodnog krivičnog suda, ne znači da Savjet sigurnosti ne bi mogao na isti način da donese drugu odluku kojom bi produžio rad ovog suda.“
U Haškom tribunalu u toku je devet sudskih postupaka protiv 24 oosobe, dok ih je 13 u žalbenom postupku.
Stoga najavljene rokove ne treba kruto shvatiti jer je velika vjerovatnoća da se oni i pomjere, naročito kada je u pitanju suđenje u predmetu protiv ratnog predsjednika RS Radovana Karadžića, te privođenje pravdi preostala dva bjegunca - Ratka Mladića i Gorana Hadžića.
Namjera Vijeća sigurnosti UN-a da produži mandat Haškog suda do kraja 2012. godine, kako je to iskazano u posljednjoj rezoluciji, očekivan je potez, međutim, eksperti i porodice žrtava određivanje preciznog roka njegovog zatvaranja smatraju diskutabilnim.
Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode BiH, smatra da bi Tribunal izgubio kredibilitet ukoliko bi se njegov mandat ograničio.
„Onda bi to bilo katastrofalno za pravdu, a posebno za žrtve koje su već poodavno izgubile povjerenje i nadu da će pravda biti zadovoljena. Tražili smo produženje rada Tribunala ne ograničavajući na nekakav termin, jer to je jedna bomba ako se sad kaže 2012. Tražimo da to bude fleksibilno - dok se ne okončaju procesi i protiv Karadžića i Ratka Mladića. Na ovaj način Mladić može zbilja da uživa u hladovini tamo“, kaže Memišević.
Porodice žrtava se osjećaju prevarenima, kaže Munira Subašić iz udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa. „Ja sam strašno razočarana što se nije mogla podići kjoš koja optužnica, što suđenje nije trajalo kraće i što se nisu presude odnosile na onaj krivični dio koji su zločinci počinili.“
Prema njenom stavu, rad Suda se ne smije ograničiti. „Prerano. Kakav se zločin desio i genocid, trebali su osnovati još jedan sud. Ili taj isti sud iz Haga trebao je preći u BiH.“
OKONČANJE SA IZUZETKOM
Donošenje Rezolucije o produženju rada Tribunala do kraja 2012. godine donekle bi se kosilo i sa zahtjevima predsjednika Suda Patrika Robinsona, prema čijoj bi projekciji žalbeni postupci trebali biti okončani 2013.godine, a u procesu protiv Radovana Karadžića 2014. godine. Ipak, Robinsonova procjena bi mogla biti i realna, smatra Amir Mašić, bošnjački oficir za vezu s Haškim tribunalom, te da je najava produženja mandata do kraja 2012. godine dio strategije UN-a koji prati i produženje mandata pojedinim sudijama. Strategija ima za cilj da se ubrza rad na predmetima, kaže Ahmić i dodaje:
„UN već od 2001. pravi svojevrsni pritisak na skraćanje postupaka. Zasigurno da ovakav način, produženje mandata sudijama po šest mjeseci, pravi jedno opterećenje i zasigurno da su te sudije pod velikim pritiskom. Svi smo mi bili svjedoci slučaja Karadžić kada je sudsko vijeće, i ovo novopostavljeno, pravilo i pravi strahoviti pritisak da se smanjuju tačke optužnice, da se smanjuje broj svjedoka - i mi već od 2001. godine imamo takvu situaciju skoro sa svim slučajevima, uključujući i ove slučajeve koji nisu završeni.“
I za Merdijanu Sadović, voditeljicu programa za Haški tribunal Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje, produženje je očekivano:
„Vijeće sigurnosti nikad ne produžava mandat Tribunala za nekoliko godina unaprijed, već eventualno za godinu ili dvije. Po meni jedan od razloga je to što je Haški tribunal vrlo skupa institucija i na ovaj način Vijeće sigurnosti pokušava poslati signal sudijama, ali i tužiocima Tribunala da budu što ekspeditivniji, da učine zaista sve što mogu da se svi procesi okončaju što prije", kaže Sadović.
Janko Velimirović, direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina RS, smatra kako je moguće u roku okončati suđenja s izuzetkom procesa protiv ratnog predsjednika RS Radovana Karadžića, koji će se nastaviti.
„Možda Savjet bezbjednosti računa i na to da će se taj proces privođenja Mladića dogoditi u tom predviđenom razdoblju, pa će i to važno suđenje biti u tom periodu. Što se tiče ovih ostalih postupaka koji su u toku, mislim da je ostalo razumno vrijeme da se oni privedu kraju, tako da je ove dvije godine dovoljno da se procesi odvijaju dosta komotno“, objašnjava Velimirović.
Na domaće pravosuđe i procese donošenje Rezolucije neće imati refleksija, vjeruje Velimirović, tim prije što se ono u ovom trenutku bavi sobom zbog političkih odluka vezanih uz status međunarodnih sudija i tužilaca.
Ekspert za međunarodno pravo Sakib Softić mišljenja je da ovaj rok ne treba smatrati konačnim.
„Osnovni cilj donošenja ovakve odluke od strane Savjeta sigurnosti je da se započeti postupci privedu kraju. I tu stvar ne treba posmatrati kao konačnu s obzirom da, ukoliko bi se na sudu pojavili preostala dvojica, koja su uslov za zatvaranje Međunarodnog krivičnog suda, ne znači da Savjet sigurnosti ne bi mogao na isti način da donese drugu odluku kojom bi produžio rad ovog suda.“
U Haškom tribunalu u toku je devet sudskih postupaka protiv 24 oosobe, dok ih je 13 u žalbenom postupku.