Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u slučaju protiv bivšeg premijera tzv. SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem Gorana Hadžića dozvolilo je optuženom kontakt s osobama koje su označene u njegovom slučaju kao svjedoci.
Odluka je donesena u odnosu na prošlu odluku o „zaustavljanju suđenja na neodređeno vrijeme“, a u kojoj je navedeno „da dosadašnje mjere privremenog puštanja na slobodu ostaju na snazi“, uključujući i zabranu kontakta sa svjedocima u postupku.
Obrana je potom zatražila da se te mjere ukinu u odnosu na šest svjedoka jer bi suprotno „značilo da ih Hadžić neće moći vidjeti prije svoje smrti“.
Hadžiću je suđenje prekinuto krajem 2014. godine nakon što je utvrđeno da boluje od tumora mozga, a prvotne liječničke prognoze optuženom nisu išle u korist pa je, nakon višekratnih konzultacija s liječnicima, pušten na privremenu slobodu u Srbiju.
„S obzirom da se prema zadnjim medicinskim izvještajima Hadžićeva medicinska situacija pogoršava, Vijeće, uz suprotno mišljenje suca Antoine Kesia-Mbe Mindua, je proglasilo da je Hadžić trenutno nesposoban podnijeti suđenje i naložilo zaustavljanje suđenja do daljnjega“, podsjetili su u najnovijoj odluci o dozvoli kontakta sa svjedocima, a u kojoj je i vidljivo - da se nije podnijela žalba na odluku o zaustavljanju procesa.
„U trenutnim okolnostima, zabranjivati društvene kontakte Hadžića sa šest označenih svjedoka nije neophodno u vezi zaštite integriteta procesa i upravljanja pravdom“, navedeno je u odluci.
Zabranjen razgovor o suđenju
Ostale mjere privremenog puštanja, poput zabrane napuštanja mjesta boravka bez posebne dozvole te zabrane javnih istupa – i dalje ostaju na snazi. Hadžiću je također zabranjeno da sa spomenutom šestoricom svjedoka razgovara o svom slučaju, kao i s bilo kim drugim – osim s braniteljem.
U odluci su šestorica svjedoka označeni samo numerički, bez imena i prezimena.
Podsjetimo, tužiteljstvo je već izvelo sve svoje dokaze 2013. godine kojima je Hadžića povezivalo s udruženim zločinačkim poduhvatom srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, odnosno etničkim čišćenjem nesrpskog stanovništva na zauzetim područjima Hrvatske (1991-1993).
Prema optužnici, Hadžić je koristio Željka Ražnjatovića Arkana, vođu srbijanskih specijalnih postrojbi, kao bijesnog psa na području na kojem je obnašao vlast pa i za prijetnje oficirima Jugoslavenske narodne armije, JNA – u vezi zarobljenih Vukovaraca 1991. godine. Nekoliko stotina ih je, naime, nakon Hadžićevog inzistiranja, umjesto u logore u Srbiji odvezeno na gubilišta kao što su Velepromet i Ovčara.