Hrvatska Vlada zadužila je u četvrtak Ministarstvo pravosuđa i Državno odvjetništvo da poduzmu mjere radi preuzimanja progona haškog optuženika Gorana Hadžića i izvršavanja dosuđenih kazni u Hrvatskoj.
Eksperti upozoravaju da je izručenje Hadžića Hrvatskoj sada nemoguće, ali da treba surađivati s Haškim tužiteljstvom na mogućem dopunjavanju optužnice protiv njega.
Zbog dvije presude protiv Gorana Hadžića za ratne zločine i jedne podignute optužnice za ratne zločine, Vlada je u četvrtak zaključkom zatražila od Ministarstva pravosuđa i Državnog odvjetništva da poduzmu mjere radi preuzimanja progona Gorana Hadžića i izvršavanja dosuđenih kazni u Hrvatskoj, odnosno radi izručenja Hadžića ne Hagu, već Hrvatskoj.
“On je bio jedan od najažurnijih provoditelja velikosrpske Miloševićeve agresivne politike. O tome najviše znaju i mogu o tome govoriti ljudi na istoku Hrvatske, ali i mnogi drugi. Prema tome, to je zaista trenutak kada i mi - kao država u kojoj je pravomoćno osuđen za dva teška kaznena djela - moramo učiniti sve”, izjavila je premijerka Jadranka Kosor.
Hadžić je 1995. godine osuđen na 20 godina zbog raketiranja Šibenika i Vodica početkom devedesetih, 1999. godine je osuđen na 20 godina zbog ratnih zločina nad Hrvatima u Tenji pored Osijeka, a 2002. godine je protiv njega, “vukovarske trojke” i vojnog vrha JNA podignuta optužnica za ubojstvo gotovo 1300 Hrvata u Vukovaru, Osijeku, Vinkovcima, Županji i drugdje.
Eksperti međutim upozoravaju da Hadžić ne može biti izručen Hrvatskoj.
“Prvo,” kaže za RSE pravna ekspertica osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Veselinka Kastratović, “on sigurno ima i srpsko državljanstvo pa ne može biti izručen Hrvatskoj, i drugo –zakonodavstva obje zemlje stavljaju Hag u apsolutnu prednost pred nacionalnim pravosuđima.”
“Optužnica koja je protiv Hadžića podignuta 2004. godine u Hagu tereti ga za kaznena djela progona na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, istrebljenja, mučenja, ubojstva, nečovječna djela, deportacije, prisilno premještanje... Čim postoji takva optužnica protiv Hadžića u den Haagu, i Hrvatska i Srbija su – prema zakonima koje su te dvije države donijele – u obavezi da takvu osobu transferiraju u Hag i da se njoj tamo sudi”, kazala je ona.
Zahtjev za izručenje ne bi uspio
Istog je stava u izjavi za RSE i odvjetnica s haškim iskustvom Vesna Alaburić.
“Nema nikakve sumnje da Hag ima prednost pred nacionalnim zakonodavcima i nacionalnim pravosuđem, tako da je ocjena gospođe Kosor kako bi bilo logično da se Hadžića izruči Hrvatskoj - posve neosnovana”, kaže Alaburić.
Po njenoj ocjeni, Vlada je željela poslati političku poruku da su u Hrvatskoj vođeni sudski procesi protiv Hadžića, i da ih je hrvatsko pravosuđe spremno i dalje voditi.
“Iskreno rečeno, mislim da je Vlada svjesna ili bi barem morala biti svjesna da zahtjev za izručenjem Hadžića Hrvatskoj ne bi uspio i da on može imati samo određeno deklaratorno unutarnjepolitičko značenje.”
O motivima Vlade i kolegica Kastratović:
“Meni se čini da je to više stvar nekih dobrih želja koje bi možda mogle poslužiti u predizborne svrhe.”
Ona međutim dodaje da Hrvatska u načelu može suditi Hadžiću - ako ga Hag eventualno oslobodi, ili nakon što ga osudi i on odsluži kaznu, ali samo za one stvari za koje ga Hag nije sudio.
Iako, po njenoj bi ocjeni bilo bolje da Hadžić završi u Hagu, jer Hrvatske i Srbija imaju zatvorske kazne od maksimum 20 godina, a u Hagu bi – kaže – mogao dobiti koliko je i zaslužio, dakle – više!
Pravni stručnjak Željko Horvatić je u izjavi za javni radio sugerirao još jednu dimenziju suradnje sa haškim tužiteljstvom – na onim dijelovima optužnice protiv Hadžića za ratne zločine u Hrvatskoj koji kod njih možda nisu potpuni.
“Ako bi u haškoj optužnici bilo nekih propusta u odnosu na ono što mi imamo dokaze, onda bi bez daljnjega Državno odvjetništvo trebalo dostaviti sve potrebne dokaze i inzistirati na tome da se optužnicom obuhvati i ono što mi znamo i mi možemo dokazati”, istakao je Horvatić.
Biografija Gorana Hadžića
Goran Hadžić rođen je 7. septembra 1958 u selu Pačetin pokraj Vukovara.
Rat je dočekao kao skladištar u kombinatu "Borovo". Politikom se počeo aktvinije baviti krajem 80-tih, kada članstvo u SKJ, zamjenjuje onim u tek osnovanoj Srpskoj demokratskoj stranci na čijoj se političkoj hijerarhiji brzo uspinje tokom rata u Hrvatskoj.
U javnosti postaje poznat na samom početku rata . Uhapšen je u martu 1991., na Plitvicama zajedno s Željkom Ražnatovićem Arkanom i to po povratku iz Knina gdje se dogovarao sukob s Hrvatima.
S grupom istočno slavonskih Srba 25. juna 1991. odlučuje formirati takozvanu SAO , Srpsku autonomnu oblast Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema. Nešto kasnije se ta tvorevima priključuje još jednoj samoproglašenoj tvorevini, takozvanoj Republici Srpskoj Krajini.
U februaru 1992. s mjesta premijera smjenjuje Milana Babića, kasnijeg haškog osuđenika. Smatrao se produženom rukom i kurirom Slobodana Miloševića.
"Posao" premijera, pa onda i predsjednika, završava mu 1994. kada je za predsjednika tzv RSK izabran Milan Martić, koji je 8.oktobra 2008. osudjen na 35 godina zatvora.
U Hrvatskoj ostaje dok je istočna Slavonija bila pod protektoratom UN, čak je bio predsjednik distrikta, ali nakon mirne reintegracije tog dijela Hrvatske seli u tadašnju SR Jugoslaviju.
U srpskoj javnosti se pojavljuje 2000., na sprovodu ratnog druga Arkana koga naziva "velikim herojem".
Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu protiv njega je podigao optužnicu 4.juna 2004., a objavljena je 16.jula 2004. Neposredno uoči hapšenja nestaje iz svoga doma u Novom Sadu.
Haški sud ga tereti za sdjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu kao suizvršilac. Svrha tog zločinačkog poduhvata bila je da se trajno ukloni većina hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva s otprilike jedne trećine teritorija Hrvatska kako bi to postalo dijelom nove države pod srpskom dominacijom.
Navodi se da je taj udruženi zločinački poduhvat započet najkasanije 25. juna 1991. i trajao barem do decembra 1993.
Haška optužnica protiv Gorana Hadžića
Optužen je u 14 točaka za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 1. augusta 1991. do kraja juna 1992.
Između ostalog za istrebljenja i ubojstva stotina civila Hrvata i drugih nesrba, uključujući žene i starije osobe, u Dalju, Erdutu, Klisi, Lovasu, Grabovcu i Vukovaru.
Dugotrajan i čest prislini rad hrvatskih i drugih nesprskih civila koji je uključivao kopanje grobova, tovarenje municije za srpske snage, kopanje rovova, kao i druge oblike fizičkog rada na linijama fronta.
Hadžiću se na teret stavljaju deportacija najmanje 5 tisuća stanovnika Iloka i 20 tisuća stanovnika Vukovara u Srbiju, te prisilno premještanje unutar Hrvatske 2 i po tisuće stanovnika Erduta.
Također se smatra odgovornim i za logore Stajićevo, Begejci, Sremska Mitrovica, te za uništavanaja kuća, vjerskih i kulturnih objekata u Dalju, Erdutu, Lovasu, Tovarniku i Vukovaru.
Eksperti upozoravaju da je izručenje Hadžića Hrvatskoj sada nemoguće, ali da treba surađivati s Haškim tužiteljstvom na mogućem dopunjavanju optužnice protiv njega.
Zbog dvije presude protiv Gorana Hadžića za ratne zločine i jedne podignute optužnice za ratne zločine, Vlada je u četvrtak zaključkom zatražila od Ministarstva pravosuđa i Državnog odvjetništva da poduzmu mjere radi preuzimanja progona Gorana Hadžića i izvršavanja dosuđenih kazni u Hrvatskoj, odnosno radi izručenja Hadžića ne Hagu, već Hrvatskoj.
“On je bio jedan od najažurnijih provoditelja velikosrpske Miloševićeve agresivne politike. O tome najviše znaju i mogu o tome govoriti ljudi na istoku Hrvatske, ali i mnogi drugi. Prema tome, to je zaista trenutak kada i mi - kao država u kojoj je pravomoćno osuđen za dva teška kaznena djela - moramo učiniti sve”, izjavila je premijerka Jadranka Kosor.
Hadžić je 1995. godine osuđen na 20 godina zbog raketiranja Šibenika i Vodica početkom devedesetih, 1999. godine je osuđen na 20 godina zbog ratnih zločina nad Hrvatima u Tenji pored Osijeka, a 2002. godine je protiv njega, “vukovarske trojke” i vojnog vrha JNA podignuta optužnica za ubojstvo gotovo 1300 Hrvata u Vukovaru, Osijeku, Vinkovcima, Županji i drugdje.
Eksperti međutim upozoravaju da Hadžić ne može biti izručen Hrvatskoj.
“Prvo,” kaže za RSE pravna ekspertica osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Veselinka Kastratović, “on sigurno ima i srpsko državljanstvo pa ne može biti izručen Hrvatskoj, i drugo –zakonodavstva obje zemlje stavljaju Hag u apsolutnu prednost pred nacionalnim pravosuđima.”
“Optužnica koja je protiv Hadžića podignuta 2004. godine u Hagu tereti ga za kaznena djela progona na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, istrebljenja, mučenja, ubojstva, nečovječna djela, deportacije, prisilno premještanje... Čim postoji takva optužnica protiv Hadžića u den Haagu, i Hrvatska i Srbija su – prema zakonima koje su te dvije države donijele – u obavezi da takvu osobu transferiraju u Hag i da se njoj tamo sudi”, kazala je ona.
Zahtjev za izručenje ne bi uspio
Istog je stava u izjavi za RSE i odvjetnica s haškim iskustvom Vesna Alaburić.
“Nema nikakve sumnje da Hag ima prednost pred nacionalnim zakonodavcima i nacionalnim pravosuđem, tako da je ocjena gospođe Kosor kako bi bilo logično da se Hadžića izruči Hrvatskoj - posve neosnovana”, kaže Alaburić.
Po njenoj ocjeni, Vlada je željela poslati političku poruku da su u Hrvatskoj vođeni sudski procesi protiv Hadžića, i da ih je hrvatsko pravosuđe spremno i dalje voditi.
“Iskreno rečeno, mislim da je Vlada svjesna ili bi barem morala biti svjesna da zahtjev za izručenjem Hadžića Hrvatskoj ne bi uspio i da on može imati samo određeno deklaratorno unutarnjepolitičko značenje.”
O motivima Vlade i kolegica Kastratović:
“Meni se čini da je to više stvar nekih dobrih želja koje bi možda mogle poslužiti u predizborne svrhe.”
Ona međutim dodaje da Hrvatska u načelu može suditi Hadžiću - ako ga Hag eventualno oslobodi, ili nakon što ga osudi i on odsluži kaznu, ali samo za one stvari za koje ga Hag nije sudio.
Iako, po njenoj bi ocjeni bilo bolje da Hadžić završi u Hagu, jer Hrvatske i Srbija imaju zatvorske kazne od maksimum 20 godina, a u Hagu bi – kaže – mogao dobiti koliko je i zaslužio, dakle – više!
Pravni stručnjak Željko Horvatić je u izjavi za javni radio sugerirao još jednu dimenziju suradnje sa haškim tužiteljstvom – na onim dijelovima optužnice protiv Hadžića za ratne zločine u Hrvatskoj koji kod njih možda nisu potpuni.
“Ako bi u haškoj optužnici bilo nekih propusta u odnosu na ono što mi imamo dokaze, onda bi bez daljnjega Državno odvjetništvo trebalo dostaviti sve potrebne dokaze i inzistirati na tome da se optužnicom obuhvati i ono što mi znamo i mi možemo dokazati”, istakao je Horvatić.
Biografija Gorana Hadžića
(VIDEO: Intervju sa Goranom Hadžićem nakon pada Vukovara 1991. godine)Biografija Gorana Hadžića
Goran Hadžić rođen je 7. septembra 1958 u selu Pačetin pokraj Vukovara.
Rat je dočekao kao skladištar u kombinatu "Borovo". Politikom se počeo aktvinije baviti krajem 80-tih, kada članstvo u SKJ, zamjenjuje onim u tek osnovanoj Srpskoj demokratskoj stranci na čijoj se političkoj hijerarhiji brzo uspinje tokom rata u Hrvatskoj.
U javnosti postaje poznat na samom početku rata . Uhapšen je u martu 1991., na Plitvicama zajedno s Željkom Ražnatovićem Arkanom i to po povratku iz Knina gdje se dogovarao sukob s Hrvatima.
S grupom istočno slavonskih Srba 25. juna 1991. odlučuje formirati takozvanu SAO , Srpsku autonomnu oblast Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema. Nešto kasnije se ta tvorevima priključuje još jednoj samoproglašenoj tvorevini, takozvanoj Republici Srpskoj Krajini.
U februaru 1992. s mjesta premijera smjenjuje Milana Babića, kasnijeg haškog osuđenika. Smatrao se produženom rukom i kurirom Slobodana Miloševića.
"Posao" premijera, pa onda i predsjednika, završava mu 1994. kada je za predsjednika tzv RSK izabran Milan Martić, koji je 8.oktobra 2008. osudjen na 35 godina zatvora.
U Hrvatskoj ostaje dok je istočna Slavonija bila pod protektoratom UN, čak je bio predsjednik distrikta, ali nakon mirne reintegracije tog dijela Hrvatske seli u tadašnju SR Jugoslaviju.
U srpskoj javnosti se pojavljuje 2000., na sprovodu ratnog druga Arkana koga naziva "velikim herojem".
Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu protiv njega je podigao optužnicu 4.juna 2004., a objavljena je 16.jula 2004. Neposredno uoči hapšenja nestaje iz svoga doma u Novom Sadu.
Haški sud ga tereti za sdjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu kao suizvršilac. Svrha tog zločinačkog poduhvata bila je da se trajno ukloni većina hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva s otprilike jedne trećine teritorija Hrvatska kako bi to postalo dijelom nove države pod srpskom dominacijom.
Navodi se da je taj udruženi zločinački poduhvat započet najkasanije 25. juna 1991. i trajao barem do decembra 1993.
Haška optužnica protiv Gorana Hadžića
Optužen je u 14 točaka za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 1. augusta 1991. do kraja juna 1992.
Između ostalog za istrebljenja i ubojstva stotina civila Hrvata i drugih nesrba, uključujući žene i starije osobe, u Dalju, Erdutu, Klisi, Lovasu, Grabovcu i Vukovaru.
Dugotrajan i čest prislini rad hrvatskih i drugih nesprskih civila koji je uključivao kopanje grobova, tovarenje municije za srpske snage, kopanje rovova, kao i druge oblike fizičkog rada na linijama fronta.
Hadžiću se na teret stavljaju deportacija najmanje 5 tisuća stanovnika Iloka i 20 tisuća stanovnika Vukovara u Srbiju, te prisilno premještanje unutar Hrvatske 2 i po tisuće stanovnika Erduta.
Također se smatra odgovornim i za logore Stajićevo, Begejci, Sremska Mitrovica, te za uništavanaja kuća, vjerskih i kulturnih objekata u Dalju, Erdutu, Lovasu, Tovarniku i Vukovaru.