Hadidža Ismailova je u zatvoru tačno šest mjeseci. Međutim, sve je počelo još prije 5. decembra 2014. godine, kada je Ismailova uhapšena i zatvorena.
Na samom početku je dobivala prijeteće telefonske pozive, ali i unatoč tome nije odustala od svojih principa. Nakon toga su uslijedile prijetnje njenim bližnjim. Ali, ona i dalje nije odustajala.
Hadidža je imala izbor.
Mogla je odustati od pisanja o korupciji i povući se na neko vrijeme. Niko je ne bi mogao okriviti za to. Ali nije. Mogla je malo ublažiti svoje stavove. Ali nije. Mogla je izbjeći neke „osjetljive teme“ i učiniti svoj život jednostavnijim umjesto što je istraživala aktivnosti „nedodirljivih“ azerbejdžanskih lidera. Ali nije. Ona jednostavno nije bila spremna na kompromis i zadržala je svoje novinarske principe.
Azerbejdžanske vlasti su također bile prisiljene napraviti izbor.
Hoće li i dalje vršiti pritisak na Hadidžu i riskirati dodatne kritike iz inozemstva?
Hoće li se pretvarati da ignoriraju njene priče dok sprječavaju njihovo objavljivanje u državi, iako je internet to učinio nemogućim? Ili bi umjesto toga trebali dovesti u pitanje njeno istraživačko novinarstvo? Problem je u tome što ne postoji ništa što bi se moglo dovesti u pitanje jer činjenice govore same za sebe.
Kada se u martu 2012. godine na internetu pojavio eksplicitni video sa intimnim i ilegalno dobivenim Hadidžinim fotografijama, bilo je jasno kakvim putem su vlasti odlučile krenuti kako bi je ušutkali po svaku cijenu. Angažirani su lobisti kako bi branili aktivnosti azerbejdžanske vlade i omekšali stavove stranih vlada. Pozornica je postavljena.
Hadidža je opet pokazala da je jaka jednako kao i njeni principi.
Organizirala je konferenciju za novinare, pokazala je snimak javno i svima dala do znanja da je niko ne može ušutkati i da će i dalje nastaviti pisati o korupciji u svojoj zemlji. Svi su, a prije svega azerbejdžanske vlasti, željeli da se Hadidža smiri. Čak i u umjerenijim političkim i medijskim krugovima ona je postala "problematična".
Odana svojoj profesiji, Hadidža je nastavila svoju misiju. Objavila je još više istraživačkih članaka o službenoj korupciji u Azerbejdžanu. "Znam da mogu biti uhapšena", rekla je u novembru 2014. "Ako se to dogodi, ja sam spremna."
Gašenje
Dana 5. decembra 2014. policija je ušla u njezin stan i odvela je u ured tužitelja. Optužbe su apsurdne: jedan muškarac ju je optužio da ga je prisiljavala da počini samoubojstvo.
Kada je taj muškarac zanijekao da se takvo što ikada dogodilo, vlasti u Bakuu su izmislile nove optužbe: pronevjera, ilegalno poduzetništvo, utaja poreza i zloupotreba vlasti.
Vladini zvaničnici su rekli da je Azerbejdžanski servise RSE počinio krivično djelo utaje poreza, iako je ured RSE u Bakuu uredno registriran, a službenom azerbejdžanskom revizijom aktivnosti RSE 2012. godine nisu pronađeni nikakvi dokazi o bilo kakvim prijestupima.
Međutim, to im nije bilo bitno. Ured RSE je nelegalno zatvoren 26. decembra 2014.godine.
Istražitelji i naoružani policajci su zatvorili zaposlenike u jednu prostoriju dok su pretresali urede i zaplijenili službenu dokumentaciju. U sudskom nalogu je pisalo da je pretres dio tekuće istrage Azerbejdžanskog servisa RSE u vezi sa propisima o inozemnom financiranju nevladinih organizacija. Osoblje je pušteno nakon nekoliko sati, a gotovo 20 zaposlenika je pozvano u ured tužitelja na ispitivanje. Neki od njih nisu više u Bakuu. Oni koji žele raditi za RSE ne mogu biti plaćeni za svoj rad jer su njihovi bankovni računi zamrznuti.
Hadidža Ismailova je napravila izbor. Ona je odlučila žrtvovati svoju slobodu za svoja čvrsta načela novinarstva. "Ne činite kompromise u moje ime, molim vas. Neću ih prihvatiti." To je bila njena poruka RSE-u prije dva mjeseca.
Azerbejdžanska vlada je također napravila izbor: odlučili su ušutkati Hadidžu pod svaku cijenu i zatvoriti ured RSE-a u Bakuu.
RSE je također napravio izbor. Mi stojimo iza Hadidže i svih naših kolega iz Azerbejdžana. U jednom trenutku, kad god do toga dođe, Hadidža će pobijediti. A ona razumije bolje nego bilo ko drugi cijenu te pobjede. Nagrade koje je dobila dok je u zatvoru od Američkog centra PEN, od Švedskog press kluba i od Američkog nacionalnog press kluba su joj pomogle da zadrži snagu.
Mi u RSE-u smo upoznati sa Hadidžinom patnjom jer su mnoge naše kolege patile, a neki su čak i izgubili život. Ta patnja je dio svakodnevnog života u RSE-u. Mnogi režimi i ekstremističke skupine su pokušali ušutkati RSE/RL, ali niko nije i niko neće.