Pišu: Koba Liklikadže, Nino Tarknišvili, and Toni Vesolovski
Gruzijac Vadim Čketijani leži u bolničkom krevetu u Ukrajini, oporavljajući se od ozbiljne rane zadobijene u toj zemlji u septembru dok se borio sa svojim sunarodnicima, drugim strancima i Ukrajincima protiv okupacionih ruskih snaga, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
"Postoji jedno selo koje se zove Jampil... Napali su nas okupatori. Granata je eksplodirala i geleri su me pogodili u glavu. Odveden sam u bolnicu i zašili su mi ranu i vratio sam se na liniju fronta", rekao je Čketijani nedavno za Gruzijski servis RSE-a, spomenuvši selo u istočnoj regiji Donjeck u Ukrajini.
Njegov povratak na ratište prekinut je kada mu se zdravstveno stanje naglo pogoršalo što ga je, kako je kazao, primoralo da se "podvrgne rehabilitaciji" u bolnici gdje se nastavlja njegov oporavak.
Četrdesetpotogodišnji Čketijani pripadnik je Oružanih snaga Ukrajine, vojnik koji služi u jedinici 128. brdsko-jurišne brigade.
Vjeruje se da se stotine etničkih Gruzijaca bore u Ukrajini uz snage Kijeva, ponajviše u Gruzijskoj legiji, jedinici boraca koja je godinama aktivna u Ukrajini i koju čine ne samo od etnički Gruzijci, već i drugi stranci.
Gruzijska legija formirana je 2014. nakon što je Rusija počela podsticati nemire u istočnoj, industrijskoj regiji Donbasa, nedugo nakon što je Kremlj nezakonito anektirao Krim. Gruzijska legija je na kraju integrisana u Oružane snage Ukrajine.
Te snage, kako se navodi, broje od 800 do 1.000 vojnika, otprilike ravnomjerno podijeljenih između etničkih Gruzijaca i mješavine drugih nacionalnosti.
Gruzijska legija pretrpjela je nekoliko gubitaka u posljednje vrijeme oko Bahmuta, grada u istočnoj regiji Donjecka koji je zadnjih sedmica pretrpio udare ruske vojske.
Bitka za Bahmut: Granatiranje na minusima
Ubrzo nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio sveobuhvatnu rusku invaziju na Ukrajinu 24. februara, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski uputio je apel strancima da uzmu oružje za odbranu njegove zemlje. Vlasti u Kijevu postavile su web stranicu kako bi olakšale proces.
Kako je rečeno, odazvale su se hiljade volontera iz desetina zemalja, saopštila je Ukrajina, iako su neki sumnjali u te cifre.
Mada je tačan broj stranih boraca u Ukrajini vjerovatno nemoguće utvrditi, brojke o gubicima čine se jasnije. Jedan tabelarni prikaz pokazuje da su Gruzijci, čija populacija u zemlji broji nekih 3,7 miliona, stradali u većem broju od bilo koje druge nacionalnosti.
U jednom od posljednjih ali i najsmrtonosnijih incidenata, pet Gruzijaca je ubijeno u akciji početkom decembra u blizini Bahmuta, grada u istočnoj regiji Donbas.
Bahmut, s populacijom od 80.000 ljudi prije nego što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu u februaru, postao je simbol brutalnog rata koji se odvija duž većeg dijela istočnog fronta, gdje su se neprijateljski položaji pomjerili više od nekoliko stotina metara posljednjih sedmica.
Vojni stručnjaci kažu da se čini da je Bahmut od male strateške vrijednosti. Međutim, ali ruske snage, uključujući plaćenike koji se bore za grupu Vagner, posljednjih dana su pojačale svoje bombardovanje.
"Gruzijski dobrovoljci poginuli su opkoljeni u blizini Bahmuta. Bili su to momci iz Gruzije koji su se borili za Ukrajinu kao dio drobrovoljačkog bataljona Karpatska sič (istorijska referenca na područja pod kontrolom Kozaka.) Momci su bili opkoljeni. Odbili su da se predaju osvajačima. Rusi su ih gađali teškom artiljerijskom paljbom”, objasnio je Mamuka Mamulašvili, osnivač i komandant Gruzijske legije.
Upoznajte vojnike odane borbi protiv Rusa na istočnom frontu
"Tokom rata u Ukrajini već su poginula 33 dobrovoljca iz Gruzije. Gruzija je žrtvovala mnoge živote za podršku Ukrajini", rekao je Mamulašvili gruzijskim medijima 5. decembra.
Taj se broj popeo na 35 vojnika 15. decembra, kada je Gruzijski servis RSE izvijestio da su poginula još dva gruzijska borca. Jedan od vojnika imenovan je kao Sergo Lisih, koji je poginuo 13. decembra.
“Jučer me nazvao novinar i pitao me: 'Znate li nešto o Sergu?' Nisam imao pojma šta se dešava. Pisao sam Sergu 22 sata ranije. Zadnje što mi je napisao je da je dobro i da ulazi na ratište i da mora prekinuti kontakt. To je bila naša posljednja komunikacija. Od tada, on nije vidio moje poruke", ispričao je njegov blizak prijatelj, Zaza Aduašvili za RSE 14. decembra.
Uprkos opasnostima i nedavnom porastu žrtava u gruzijskoj legiji, Čketijani je rekao da je njegova odluka da se pridruži ukrajinskoj vojsci bila ispravna.
"Ono što me je ubijedilo je to da ovaj rat nije samo za Ukrajinu, pa čak ni Gruziju, već za cijeli svijet. Naše dvije zemlje, naša mala zemlja i Ukrajina, koja je puno veća, imaju zajedničkog neprijatelja", rekao je.
Za Čketianija i mnoge druge Gruzijce, ruski rat protiv Ukrajine ponovno budi gorka sjećanja na invaziju Moskve na njihovu vlastitu zemlju 2008. Na dan 8. avgusta te godine, ruske snage pokrenule su prvi evropski rat u 21. vijeku.
Rusija je poslala trupe, izbacivši gruzijske snage sa spornih područja Južne Osetije i Abhazije, raselivši više od 190.000 ljudi. Sada Moskva priznaje obje regije kao nezavisne države i ima veliku vojnu prisutnost u tim oblastima. Većina zemalja ne priznaje Južnu Osetiju i Abhaziju kao nezavisne, već kao dio Gruzije.
Čketijani se borio u ratu 2008., što je samo jedno poglavlje njegove bogate vojne pozadine. Također je učestvovao u mirovnim operacijama u Afganistanu kao član NATO-ovih međunarodnih snaga za podršku sigurnosti (ISAF), kao i drugi Gruzijci koji se bore u Ukrajini.
Pridružio se ukrajinskoj vojsci 2018. i kaže da je vidio mnogo akcija na bojnom polju sve dok nije pauzirao zbog povrede.
Više od 20.000 dobrovoljaca iz 52 zemlje navodno se u prvim danima invazije odazvalo pozivu Kijeva da dođu i bore se, rekli su ukrajinski zvaničnici.
Međutim, nije jasno koliko njih je zaista uzelo oružje da se bore.
Savjetnik ukrajinskog predsjednika Oleksij Arestovič rekao je u julu da je oko 1.000 proukrajinskih stranih boraca učestvovalo u borbama.
Čini se da borci iz istočne Evrope i bivših sovjetskih republika još uvijek "čine većinu među onima koji dolaze, uključujući Poljsku, Gruziju, Bjelorusiju, Letoniju, Latviju i Rumuniju koje se najčešće spominju u otvorenim izvorima kao zemlje porijekla", primijetio je Centar Russia Matters u avgustu.
Čketijani kaže da su u njegovoj jedinici zastupljene mnoge nacionalnosti, ali čini se da to nije važno.
"Nema razlike između nas. Postoji razlika u zavisnosti o činu ili položaju, ali svi smo plaćeni. U našem bataljonu smo uglavnom Gruzijci, ali ima lokalnih Mađara i Roma, ali svi služe i svi dobijaju platu. Nije važno jeste li Ukrajinac, Gruzijac ili bilo koje druge nacionalnosti", rekao je Čketijani.
Gubitak jednog saborca s kojim se Čketijani zbližio bio je posebno bolan za njega.
"Poginuo je u martu, ali njegovo tijelo nisu mogli da iznesu. Bio mi je više od prijatelja, kao član moje porodice", rekao je Čketijani. "Znate kako je, spavate u istom bunkeru, u istom uglu, lomite hljeb zajedno... Nema većeg prijateljstva od ovoga."
Pored toga što želi brz kraj rata i pobjedu Ukrajine, Čketijani se nada da će se njegovi saborci "vratiti zdravi i živi". "Budući da je situacija u ovom trenutku takva da ne znam...nije jasno da li su oni sigurni ili ne", rekao je Čketijani.
"Želim da se svi oni vrate svojim porodicama, zdravi i sretni."