U Gruziji postoji oko 8.000 spomenika kulturne baštine, od kojih je 1.000 proglašeno nacionalnim spomenicima. Među njima je i kula Korogo iz 10. vijeka, koja je predsjedničkim dekretom dobila ovaj status. Kula je danas hrpa ruševina koja čeka na obnovu.
Historičari, konzervatori i likovni kritičari užasnuti su propadanjem Karoga. Oni tvrde da, čak i ako je rekonstrukcija moguća, nepovratna šteta bi promijenila njenu autentičnost iz 10. vijeka. Menadžeri projekta tvrde da je rušenje tornja samo početak procesa rekonstrukcije.
Gomila kamenja sada stoji na mjestu gdje je nekada bila kula.
Javnost je toga postala svjesna tek slučajno kada je fotografija koju je 8. oktobra snimio britanski fotograf Peter Nasmyth otkrila uništenje u Korogou, koji se nalazi u blizini historijskog crkvenog kompleksa.
Nasmyth, osnivač Nacionalne fondacije u Britaniji i zagovornik pješačkog turizma u Gruziji, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je tokom šetnje dolinom Kada sa grupom koja je imala zadatak da prikaže važne gruzijske arhitektonske spomenike, ostao bez riječi zbog onoga što je vidio. Njegova kćerka je prva pokazala na brdo, koje sada zauzimaju ruševine umjesto kule.
Slika tornja kako sada izgleda i fotografija snimljena prije otprilike godinu dana.
Nakon povratka u Tbilisi, Nasmyth je uporedio nedavnu fotografiju Koroga sa onom koju je snimio prije godinu dana, a koja je ranije bila podijeljena na internetu.
"Ovo je šokantno i strašno! Nije da u dolini Kada nije bilo problema, ali uništiti spomenik od nacionalnog značaja je nevjerovatna tragedija", rekao je Nasmyth.
Smješten visoko iznad sela Midelaurta, Korogo se nalazi na padini uzvišene planine, smješten na provaliji stjenovite litice poznate po svom prirodnom sjaju. Uz nekadašnji toranj nalazi se crkva Djevice Marije, mala kapelica i crkva.
U Gruziji postoji oko 8.000 spomenika kulturnog historijskog naslijeđa, a samo 1.014 njih ima status nacionalnih spomenika. Ova oznaka je rezervisana za objekte od izuzetnog umjetničkog, historijskog ili nacionalnog značaja. Prestižni status je kompleksu Korogo dodijeljen predsjedničkim dekretom.
Fotografija iz 2020. godine prikazuje lokaciju kompleksa.
Mještani isključuju mogućnost da je toranj uništio traktor, buldožer ili druga vrsta vozila. Gotovo je nemoguće prevesti ogromnu mehanizaciju do crkve i tornja zbog njenog položaja na vrlo strmoj planini.
Kamenje kule bez oznaka gdje se prvobitno nalazilo ili gdje će biti potrebno postaviti prilikom obnove.
Sedmicu nakon što su slike objavljene na internetu, Gruzijska agencija za kulturnu baštinu i Ministarstvo kulture tek treba da ponude objašnjenje za rušenje tornja Korogo, uključujući detalje o korištenoj metodi i da li je ona povezana s projektom restauracije.
Prema riječima nekoliko zaposlenih, odluka o rušenju tornja zasnivala se na tome da predstavlja prijetnju susjednoj crkvi. Takođe tvrde da kula nije autentična građevina iz 10. vijeka, već noviji spomenik izgrađen u prošlom vijeku.
Kao odgovor, umjetnička kritičarka Tamta Dolidze objavila je fotografije Korogo kule snimljene 1952. i 1993. godine. Na prvoj fotografiji se vide pukotine, a na drugoj samo tragovi pukotina.
Slika iz 1952. (na lijevoj strani) prikazuje značajne frakture, a slika iz 1993. prikazuje radove na restauraciji koji su završeni (označeno crvenom bojom).
"Na prvoj fotografiji se vide velike pukotine, a na drugoj lako se vide vrlo fini ulošci od škriljaca. Ako bi se kula demontirala i obnavljala, naravno, mjesta pukotina ne bi bila sačuvana, niti bi ih bilo potrebno napuniti tankim škriljevcem", rekla je Dolidze.
"Ako sve restaurirane spomenike nazovemo neautentičnima, trebali bismo sravniti sa zemljom katedralu Svetitskhoveli i crkvu Tsromi, jer ni oni nisu autentični", objašnjava ona.
Dolidze je otputovala u kompleks Korogo da lično vidi štetu. Pored rušenja tornja, veoma je zabrinuta i zbog restauratorskih radova u crkvi, koji se izvode upitnom metodologijom i kvalitetom.
Masa korištena u restauraciji, kako unutrašnja tako i vanjska, je na nekoliko mjesta popucala.
Što se tiče tornja, Dolidze ne vjeruje da će biti obnovljen kako treba.
"Spomenik više ne postoji i moramo razumjeti zašto je donesena tako ekstremna odluka. Ne možemo vratiti vrijeme, ali je veoma važno da demontaža i montaža spomenika ne postane prihvaćena praksa sanacije."
Tokom restauratorskih radova obavljenih 1954. godine, kula je prepoznata kao najstarija građevina kompleksa. Na osnovu ove dokumentacije proglašena je nacionalnim spomenikom.
Kopija originalne dokumentacije pokazuje da se status crkve ocenjuje kao "loš", uz napomenu da je toranj najstariji objekat u kompleksu.
Ugovor za restauraciju crkve dobio je Paata Kurtanidze 2019. Kurtanidze je za taj posao plaćen 37.700 gruzijskih larija (otprilike 14.000 dolara). On je odbio da odgovori na upite RSE.
Krhotine i fragmenti tornja na lokalitetu Korogo.
Nana Mefarishvili, arhitekta i istraživač, rekla je za RSE da je uništenje bilo neopravdano.
"Naravno, (toranj) je oštećen, ali nije bilo potrebe da se rastavlja na tako brz i neprofesionalan način", rekla je ona. "Spomenici su bili jedan metar udaljeni jedan od drugog, a najgora stvar koja se mogla desiti je kamen koji bi pao sa tornja i mogao udariti u krov crkve", dodala je Mefarishvili.
Mefarishvili je radila na nizu važnih projekata restauracije, uključujući restauraciju Mutsoa u Khevsuretiju. Ona objašnjava da je, kada se zgrada uruši, pravilno računovodstvo od najveće važnosti.
"Prilikom uklanjanja kamenja, pedantna foto dokumentacija, kao i ručno iscrtani i numerisani dijelovi se dokumentuju kako bi se mogli vratiti na prvobitnu lokaciju. To ovdje nije urađeno", rekla je Mefarishvili.
Fotografija rezbarije koja prikazuje graditelje crkve koji drže nacrt crkve.
Najznačajniji kamen iz Koroga prikazuje graditelje crkve koji drže plan gradnje crkve, izuzetno jedinstven prizor. Pored toga što je prepoznatljiva za gruzijsku arhitekturu i ikonografiju, "Graditelji sa planom" su takođe bez premca širom svijeta.
"Ako se bilo koja ilustracija srednjovjekovne gruzijske umjetnosti koristi u zapadnim publikacijama, jedan od njih su reljefi Koroga. Ironično, Korogoov manifest od prije milenijuma, koji kaže da događaji moraju napredovati prema planu, slomljen je", napisala je na Facebooku Irine Giviashvili, historičarka umjetnosti i zaposlenica Nacionalnog centra Čubinašvili.
Kamen koji prikazuje osnivače sada leži među ruševinama kule. Kamen natpisa "Hriste pomiluj" takođe leži u ruševinama.
Arheolog Giorgi Gogochuri, koji je fotografisao lokalitet 2013. godine, također vjeruje da su pukotine lako mogle biti sanirane. "Ono što se desilo sa ovom kulom je krivično djelo i svako ko je to uradio treba da bude kažnjen", dodaje on.
Krivični zakon Gruzije navodi da uništavanje ili nanošenje štete kulturnim dobrima nosi novčanu kaznu ili maksimalnu kaznu zatvora od dvije godine. Za namjerno oštećenje spomenika od nacionalnog značaja kazna je povećana na dvije do četiri godine zatvora, a za uništenje spomenika kazna se produžava na četiri do osam godina.
Prema statističkim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, istrage o navodima o oštećenju kulturnih dobara nikada ne dovode do identifikacije i kažnjavanja počinilaca. Od 75 slučajeva štete prijavljenih između 2017. i 2022. godine, ispitano je samo sedam.
"Oni će nastaviti (da uništavaju spomenike) ako trenutno ne bude odgovora na ovo", dodaje ona. "Kada je u pitanju kulturno naslijeđe, sve je pokvareno; nema mehanizma, nema novčanih kazni, nema odgovornosti za zločine, nema odgovornosti za loš rad", rekla je Mefarishvili za RSE.
Dolina Kada, poznata i kao Dolina 60 zamkova (Tsikhegoji) po svojim slavnim stjenovitim formacijama, za koje se vjeruje da su korištene u različite svrhe, uključujući nastambe, utvrđenja i bogomolje, također je dom mnogih tajnih skrovišta za blago.
Na primjer, ikona Djevice Marije od slonovače iz 11. vijeka, križ sa likom Spasitelja i gravirane ploče pronađene u skrovištu kompleksa Korogo sada su dio zbirki Narodnog muzeja.
Država odbija da razgovara o statusu ostalih spomenika u dolini Kada i da li postoje planovi za buduću obnovu.
Još jedna prijetnja kulturnoj baštini doline Kada je novi autoput koji povezuje Gruziju sa Rusijom. Ekolozi i stručnjaci za ulturnu baštinu posebno su zabrinuti zbog miniranja i drugih inženjerskih aktivnosti za izgradnju puteva, koji bi potencijalno mogli uništiti dio prirodnog i kulturnog naslijeđa Gruzije.
Nažalost, za dolinu Khada, lista važnih lokaliteta nikada nije sastavljena, niti su ova područja propisno ispitali arheolozi.