Grof Đuraz oponira nacionalizmu

  • Maja Bjelajac

Grof Đuraz

Iako su prethodnu godinu u BiH po ko zna koji put obilježila politička previranja, nacionalizam i duboka socijalna raslojavanja, dobra vijest je da ima onih koji se tim pojavama odupiru svojim javnim umjetničkim angažmanom.

Banjalučki muzičar i kolumnista Grof Đuraz izdao je nedavno svoj prvi album pod nazivom „Ja sam normalan“. Zvukom žanrovski raznovrstan - od "indi" i alternativnog roka do regea i ska panka, album Grofa Đuraza je svakako satiričan prema bh. svakodnevnici – kao i njegove kolumne.



Ono što Grofa Đuraza posebno izdvaja iz mora domaćih stereotipa je oponiranje nacionalizmu, kriminalu i drugim nuspojavama minulih ratova i tranzicije. Svjestan da je šovinizam dio bh. svakodnevnice, svojim muzičkim i kolumnističkim radom pokušava uticati na svijest, posebno mladih ljudi. Naročito ga čudi nacionalizam onih koji nisu doživjeli rat a koji su ga usvojili iz vlastitih kuća ili putem medija. Grof podsjeća da tim osjećajima upravljaju interesi, a posebno kriminal.

„To je sve jedna retorika koja vodi onoj drugoj. Znači, mažu se oči ljudima da se čuvaju neki interesi, a ustvari, dok oni čuvaju interese, paralelno s tim se bogate. I danas-sutra, kad dođe opet do nekog sranja, oni će samo nestati. Sa svim tim parama. I ostaće opet sirotinja i bijeda naložena da nešto brani od nekog drugog. I opet će tako izginuti k'o budale. I nikom ništa“, kaže on.



Manje TV-a, više knjige

Grofa Đuraza poznaje i sarajevska alternativna muzička scena čiji je čest i drag gost. Jednu od pjesama na albumu-prvencu potpisuje i poznati sarajevski autor Dino Šaran. Sam Grof kaže da je apsurdno osjećati se strancem u bilo kojem gradu BiH.
Grof Đuraz

„Što se tiče mog ličnog iskustva vezano za Sarajevo – ja sam imao želju da odem tamo, da vidim u čemu je problem. I kad nađete neke ljude koji su normalni, koji su istomišljenici, koji žele normalno da žive od svog rada, a da ne moraju na kraju otići iz zemlje jer su sve probali, a ne ide, onda se može neki dijalog graditi. Naravno da postoje i neke teme oko kojih se možda i nećemo složiti, međutim, mislim da je ključna stvar da nađemo teme oko kojih se slažemo i da to razvijamo, a vremenom ćemo, vjerovatno, i kroz dijalog riješiti te neke stvari o kojima nemamo iste poglede. Sasvim logično, s rođenom materom i ćaćom nekad nemate isti pogled, pa nikom ništa. Ne mora značiti da se odmah za vratove morate dohvatiti i u crnoj hronici završiti. Porodično,“
govori on.

Grof Đuraz smatra da kultura može biti segment koji spaja ljude, ali podsjeća da se u nju najmanje ulaže. Građani BiH, kaže, prednost daju indoktrinaciji putem televizije i kulturi kladionica, umjesto muzici, literaturi i drugim vidovima umjetnosti.

„Ja bih, za početak, apelovao da ljudi manje gledaju televiziju, da više čitaju, da više vremena provode sa drugim ljudima, komunicirajući, počev od porodice, pa onda preko ostatka te neke socijalne zajednice. Mislim da bi se ljudi u budućnosti više trebali okrenuti sebi i svom nekom unutrašnjem izgrađivanju i svom intelektualnom napretku. Onda bi mogli možda neke stvari drugačije da percipiraju, shvate i prihvate“,
poručuje Grof Đuraz.

I da ostanemo dosljedni novogodišnjim običajima, Grofa Đuraza zamolili smo da poželi nešto građanima BiH u 2011. godini.

“Bolje je graditi nego rušiti,
Bolje je živjeti nego zbog gluposti umrijeti.
Komšijina krava nek je živa i zdrava,
Al’ i moja krava nek je živa i zdrava,
Obje krave da su žive i zdrave…”