Grad Banja Luka sprema se da aplicira za čast Evropske prijestolnice kulture 2024. godine. Već su učinjeni konkretni koraci, ali su Banjalučani svjesni da je put do nominacije još dugačak. O tome govori Dijana Grbić, koordinatorica za kulturu gradske uprave.
RSE: Kako vam je uopšte pala na pamet ideja da pokušate sa kandidaturom Banja Luke za Evropsku kulturnu prijestolnicu?
Grbić: Smatrajući da je to nešto što nosi niz koraka u svojoj realizaciji, i definitivno ima za cilj opštu društvenu korist i razvoj u pravcu koji je drugačiji od onoga u kojem mi živimo i koji se bavi isključivo ekonomskim neprilikama, političkim igrarijama i tako dalje.
Željela sam da organizujem promociju i dobila podršku tadašnjeg rukovodstva grada i u želji da uključimo što veći broj ljudi, naravno kulturnih stvaralaca grada Banja Luke, kao i predstavnika javnih i gradskih institucija, organizovali smo jedan kraći sastanak. Nakon tog sastanka smo shvatili da Evropska prijestolnica kulture je jedan obiman projekat, ali projekat koji u sebi ima niz koraka koji podstiču grad Banja Luku, odnosno njene građane, i sve aktere koji žele da učestvuju i apliciraju na taj projekat na jedno sistematsko i strateško planiranje kulture.
U krajnjem cilju isticanja kulture kao jednog važnog sektora u razvoju svake lokalne zajednice, a naravno i regije.
RSE: Trenutno ste na prvim koracima, međutim slijedi još dosta duga procedura na kojoj treba raditi. Da bi ova ideja postala projekat, da bi ste mogli aplicirati morate proći i još neke legalne korake na nivou grada i entiteta pretpostavljam?
Grbić: Dobili bi smo jedan tim koji je radio na tome i trenutno smo u fazi izrade odluke koja bi trebala ići u Skupštinu, kao prvog koraka, koji bi dao mogućnost Gradu da se priprema u daljem procesu apliciranja.
RSE: Zanima me čime ćete izaći pred gradske vijećnike kao sa vašim temeljnim argumentima? Ovaj se razgovor inače sluša i izvan granica BiH pa bi bilo zgodno naše slušaoce uputiti na neke od najznačajnijih kulturnih znamenitosti vašeg grada?
Grbić: Ono što je nama bilo najinteresantnije jeste da se grad Banja Luka ponovo okrene svojim građanima. Mi smo svjedoci da se dosta sredstava troši u pravcu nekog manifestacionog kulturnog predstavljanja. Dakle puno se troši na kulturu koju mi „uvozimo“ i predstavljamo našim građanima. Ono što mi želimo jeste da njih podstaknemo da se ponovo vrate svom gradu, da na neki način počnu da stvaraju u njemu i žive sa svojim gradom.
U nekim istraživanjima koja smo vodili tražeći razloge zašto smatramo da je ovaj projekat evropske prestolnice kulture bitan, vidjeli smo da nakon realizacije, odnosno sticanja titule, u samom procesu a pogotovo poslije, jedan od benefita jeste taj što se građani ponovo okreću svom gradu, osjećaju ga kao svog, postaju ponosni na svoj grad i uključuju se aktivno kako u same kulturne projekte tako i konzumaciju kulture.
Svjedoci smo da samo težimo ka tome da idemo u neke regionlane centre, nešto gledamo i onda se vraćamo u svoj grad. Grad Banja Luka koji zaista živi kao jedan regionalni centar treba da ima više sadržaja koji su proizvedeni u Banjoj Luci i da postanu na neki način brend jedne regije i države i približavajući se evropskim procesima da postanu prepoznati i van granica BiH.
RSE: Banja Luka očigledno nije tipično srednjoevrospki grad, ima dosta orijentalnog, u svakom slučaju to je prostor u kome se dosta toga prepliće, pokazuje se bogatstvo različitosti kultura, što je također jedna od pretpostavki da bi neko postao prijestolnicom?
Grbić: Jeste, to ste dobro rekli. Također ovo je grad u kom se prepliću mnoga istorijska dešavanja. Nalazimo se na jednoj raskrsnici puteva, jednostavno je grad u kojem se desilo dosta istorijskih stvari, ali trenutno se osjećamo prilično hermetički zatvorenim. Želimo da ga otvorimo i da ispričamo jednu priču o Banja Luci koja je živjela svoju istoriju, postojala je tu, razvijala se i ima veliki potencijal i želju da nastavi dalje kako bi postala prepoznatljiva kao evropski grad i kao centar. Malo je takvih mjesta gdje se susreću i tri najveće religije i različiti istorijski događaji. Malo je gradova koji to žive, koji su to proživjeli i koji nastavljaju da žive, sada okupljeni u evropskim tokovima.
RSE: Istodobno imate Miljanovića, Milaka, dvojicu mladih likovnih umjetnika koji su predstavljali BiH na Venecijanskom bijenalu ili će predstavljati. Sama činjenica da njihovi kontakti i sva ta priča oko učešća u Veneciji na izvjestan način sugeriše da bi se aplikacija mogla ozbiljno razmatrati?
Mladen Miljanović
Grbić: Da. Mladen Miljanović je umjetnik koji je prije dvije godine učestvovao na Venecijanskom bijenalu. Ove godine je to Radenko Milak sa još ekipom umjetnika i to je prosto prilika i mogućnost da prezentujemo dio našeg stvaralaštva. Ono što sam i ranije pokušala da objasnim jeste da mi imamo umjetnike. Moramo u njih ulagati zajedno, uključujući i građane koji žive ovdje i stvarati sopstveni izraz pokazujući i Evropi i regiji da ovaj grad i ova regija zaista živi savremenim ritmom, i da u budućnosti možemo postati prepoznatljivi po našem stvaralaštvu i po našem ličnom izrazu.
RSE: Pretpostavljam kako ste i sami svjesni činjenice da vaša ideja pada u vrijeme kada kulturi baš i ne cvjetaju ruže. Posljednjih godina su zbog nedostatka sredstava ugašene čak i neke vaše manifestacije?
Grbić: Nedostatak sredstava dovodi do gašenja određenih manifestacija, ali isto tako mislim da je ovo pravo vrijeme da se zapitamo šta je to što mi želimo da uradimo sa kulturom u narednih četiri ili pet godina. Ukoliko ovo dovede do toga da se određene manifestacije ugase, utoliko mislim da je to krajnji momenat da se zapitamo šta trebamo uraditi na sistematskom rješavanju, na promišljanju i daljem razvoju kulture uopšte u BiH.
Banja Luka jeste regionalni centar, ali isto tako Banja Luka sama kao grad treba da donese svoj strateški dokument i da razmisli šta je to čime će obavezati i političare i da poveže druge sektore u gradu kao što su kreativne industrije, privrednike, da razmisli o nekom urbanom razvoju, da bukvalno kulturu stavimo u fokus da je ona bitna.
Mislim da je ovo sve proizvod nečega gdje se uopšte o kulturi nije promišljalo kada uzmemo da uopšte nemamo kulturnu politiku BiH, pa ni na nivou RS-a. U momentu nedostatka sredstava mislim da jevrijeme da krenemo strateški promišljati, da se pozabavimo izradom dokumenata i da obavezujemo druge da krenu da promišljaju na drugačiji način.
RSE: Isto tako valja znati kako su sve dosadašnje prijestolnice kuture ulagale velika sredstva u izgradnju nekih novih objekata ili rekonstrukciju i osvježavanje. Kada ovo pitam onda razmišljam da li ste u kontaktu sa nekim privrednicima i drugim djelatnostima, turističkom na primjer, jer to nije samo kultura, to donosi veliku korist gradu?
Grbić: Zašto smo se odlučili na korak donošenja odluke jeste upravo činjenica da su sve studije pokazale da projekat evropske prijestolnice kulture pruža izuzetnu priliku za urbanu obnovu, za povećanje kako međunarodnog profila grada tako i poboljšanje imidža grada u očima stanovnika, ali i povećanje vitalnosti kulturnog života grada kroz revitalizaciju istorijskih spomenika, kroz otvaranje novih institucionalnih prostora, za razvoj novih institucija u oblasti kulture i nekih razvoja koji su sada u formi samoinicijativa.
Mi imamo ovde Udruženje građana pozorište "Jazavac", koje je još uvijek na nivou udruženja građana, međutim ono postoji već osam godina kao takvo, finansira se djelimično iz sredstava grada, ali većinom od sponzora i privrednika, i za ovih devet godina je uspjelo da stvori određeni imidž gdje je vrlo blizu da preraste u jednu ozbiljnu instituciju.
Vraćam se na "Jazavac" iz razloga što je vrlo bitno da takve inicijative budu prepoznate i dobiju podršku gradskih vlasti ili vlasti uopšte iz razloga što je to nastalo na inicijativi par ljudi koji su prepoznali da u gradu nedostaje jedno pozorište koje priča o problemima mladih.
Pozorište "Jazavac"
Imamo Narodno pozorište koje se bavilo jednom repertoarskom politikom, imamo Dječije pozorište koje je bilo okrenuto djeci. Stvaranjem akademije, obrazovanjem novog pozorišno kadra stvorila se i dobra osnova da se napravi jedno novo pozorište i njihovim entuzijazmom i malom podrškom došli smo do devete godine njihovog života gdje smatram da sada trebaju ozbiljniju podršku i grada i gradskih vlasti.
RSE: Kako god da bude ostaje člinjenica da vaš projekat izaziva silni optimizam i kao takav simpatije svih ljudi?
Grbić: Jednostavno smo osjetili potrebu da okrenemo energiju u malo pozitivnijem pravcu u odnosu na ovo što se trenutno dešava. Činjenica je da se nalazimo u ovakvom vremenu u kojem se nalazimo, ali nam je želja i zaista mislimo da imamo potencijala, da imamo kvalitet i da možemo da promišljamo o Banjoj Luci kroz četiri godine ili kroz osam godina kao o Gradu kulture i gradu o kojem će se pričati, o kulturnim događajima, o razvoju, o novim energijama.
Jednostavno da će grad Banja Luke imati neke druge pijetete sem onih koje ste do sada možda kroz ovaj period imali.