Nakon 20 godina višestranačja, u BiH su na političkoj sceni ostale dominantne političke stranke, koje su sa prvim danima odškrinute demokratije 90-tih i osnovane. Najveći politički uticaj u zemlji i dalje imaju nacionalne stranke, u koaliciji sa socijaldemokratskim, koje su pak s takvom vrstom saradnje izgubile svoju lijevu orijentaciju.
Tako su se pomiješali politički programi i zbunili bosanskohercegovačke birače, koji su vremenom postali samo glasači, kažu analitičari, koji upozoravaju da će u BiH tako i ostati sve do promjene političkog sistema u zemlji, dok građani, umjesto prošlosti, koju konstantno biraju, ne budu glasali za budućnost, u kojoj će imati vladavinu zakona, a ne vladavinu ljudi.
Stranka demokratske akcije, osnovana je 26. maja 1990. godine u Sarajevu, danas, jedna od vodećih političkih stranaka u BiH.
Srpska Demokratska Stranka osnovana je dva mjeseca kasnije u julu iste godine. Danas nešto manje uticajna, ali sa značajnim učešćem u vlasti u BiH.
Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine osnovana 18. avgusta 1990. u Sarajevu i danas najveći politički autoritet kog bosanskih Hrvata, sa osvojenih više od 80 posto glasova hrvatskih birača na posljednjim izborima.
Savez nezavisnih socijaldemokrata osnovan decembra 2001. u Republici Srpskoj ima gotovo apsolutnu vlast, na nivou BIH značajnu.
I tako je prošlo dvije decenije od formiranja prvih stranaka i početka višestranačja na ovim prostorima i pravo je pitanje koliko su građani u BiH mogli birati i izabrati od ponuđenog ili su jednostavno samo glasali.
Godinama su na vlasti manje više iste stranke i političari u njima, koji ne nude stvarne programe, nego prodaju uspješan politički marketing, smatra analitičar i publicista Esad Bajtal.
„Za one partije koje su našle načina i psihološki modus da ih ubjede da će činiti ono što glasači očekuju da oni učine. Onda u nedostatku političke kulture, kakva je poznata modernoj demokratiji, ovdje imamo fenomen da uvijek iznova varani, a to je najmanje pet puta u posljednjih 20-ak godina, ti isti glasači, biraju iste one koji im sa te vlasti ne vraćaju ništa od onoga što su obećali. Obzirom da se to ponavlja i obzirom da uvijek isti postavljaju iste, imamo fenomen velike apstinencije jer birači kažu da to nije njihova utakmica i da nemaju svoj tim tamo. To znači da se još uvijek ne pojavljuju političke strukture koje bi mogle nešto promijeniti“, kaže Bajtal.
Promjene koje su se u međuvremenu dešavale na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni obično su se svodile na cijepanje većih stranaka na manje, pa su od jednog nastala dva HDZ-a. Iz SDP-a, dio članstva, osnovao je Socijaldemokratsku uniju, iz SDS izrasla je Demokratska Partija.
Svi ovi raskoli međutim nastali su zbog unutar stranačkih personalnih neslaganja, a ne zarad novih političkih koncepata. I tako u stvarnosti, na sceni je desetak stranaka koje učestvuju u vlasti, ili su blizu nje.
Vladavina zakona, a ne ljudi
Istovremeno postoji paradoks da nema suštinske razlike među ovim političkim partijama upozorava, politička analitičarka iz Banja Luke Tanja Topić.
„Uvjerili smo se na primjerima da su i socijaldemokratske lijeve partije zapravo u suštini zagovornici nacionalnih programa i nacionalnih ideologija.
Jedini takoreći incident u 20-godišnjoj vladavini i političkom kontinuitetu etno nacionalnih političkih stranaka u BiH, desio se u periodu 2000. do 2002. godine, kada je na vlasti bila Koalicija za promjene, predvođena SDP-om BiH. Dogovoreno je zajedničko djelovanje sa liderom SNSD-a Miloradom Dodikom i Krešimirom Zubakom iz Nove hrvatske inicijative.
Međutim, tako nešto neće se uskoro ponoviti u BiH jer to ne omogućava postojeći politički sistem BiH, vjeruje prof. Nezruk Ćurak sa sarajevskog Univerziteta.
„U te dvije godine se pojavila neka vrsta alternative, u smislu da su ti ljudi pokušavali da uspostave neki konsenzus i da javni prostor oslobode diktature etno nacionalizma. Na dnevnoj agendi smo imali dominirajuća druga pitanja. Čim vi relaksirate društvenu stvarnost i oslobodite je balasta teških simboličkih pitanja, situacija može biti puno bolja. Nažalost, zbog toga što su etno nacionalne stranke favirizirane unutar ovakvog političkog sistema, već nakon dvije godine je taj eksperiment naprosto propao. Vraćena je snaga nacionalnim strankama koje su uspjele da ponovno politički prostor zagade simboličkim pitanjima i na taj način proizvedu još gore uvjete u zemlji, na način da bi sada neka vrsta alijanse, kakva je bila 2000. godine, bilo nešto sjajno i izvanredno, a vidimo u stvari da politička praksa zapravo ne dozvoljava u ovom momentu takvu vrstu koalicije“, ocjenjuje Nezruk Ćurak.
Nažalost, politički akteri u BiH, dodaje prof Ćurak, ne nudi izazovne i radikalno drugačije političke programe zbog straha da sa takvim idejama neće dobiti glasove birača. I kada se one povremeno pojave, poput „Naše Stranke“, na tržištu političkih ideja ne biva prepoznata i kao takva vrlo brzo odbačena. A tako će biti, kaže Ćurak:
„Sve do onog trenutka kad ne dođemo u poziciju da imamo vladavinu zakona, a ne vladavinu ljudi.“
Tako su se pomiješali politički programi i zbunili bosanskohercegovačke birače, koji su vremenom postali samo glasači, kažu analitičari, koji upozoravaju da će u BiH tako i ostati sve do promjene političkog sistema u zemlji, dok građani, umjesto prošlosti, koju konstantno biraju, ne budu glasali za budućnost, u kojoj će imati vladavinu zakona, a ne vladavinu ljudi.
Stranka demokratske akcije, osnovana je 26. maja 1990. godine u Sarajevu, danas, jedna od vodećih političkih stranaka u BiH.
Srpska Demokratska Stranka osnovana je dva mjeseca kasnije u julu iste godine. Danas nešto manje uticajna, ali sa značajnim učešćem u vlasti u BiH.
Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine osnovana 18. avgusta 1990. u Sarajevu i danas najveći politički autoritet kog bosanskih Hrvata, sa osvojenih više od 80 posto glasova hrvatskih birača na posljednjim izborima.
Lider SDP-a Zlatko Lagumdžija na predizbornom skupu, oktobar 2010.
Socijaldemokratska Partija Bosne i Hercegovine nastala je transformacijom bivšeg Saveza Komunista Bosne i Hercegovine, čiji članovi u bosanskohercegovačkoj vlasti danas obavljaju najviše funkcije.Savez nezavisnih socijaldemokrata osnovan decembra 2001. u Republici Srpskoj ima gotovo apsolutnu vlast, na nivou BIH značajnu.
I tako je prošlo dvije decenije od formiranja prvih stranaka i početka višestranačja na ovim prostorima i pravo je pitanje koliko su građani u BiH mogli birati i izabrati od ponuđenog ili su jednostavno samo glasali.
Godinama su na vlasti manje više iste stranke i političari u njima, koji ne nude stvarne programe, nego prodaju uspješan politički marketing, smatra analitičar i publicista Esad Bajtal.
„Za one partije koje su našle načina i psihološki modus da ih ubjede da će činiti ono što glasači očekuju da oni učine. Onda u nedostatku političke kulture, kakva je poznata modernoj demokratiji, ovdje imamo fenomen da uvijek iznova varani, a to je najmanje pet puta u posljednjih 20-ak godina, ti isti glasači, biraju iste one koji im sa te vlasti ne vraćaju ništa od onoga što su obećali. Obzirom da se to ponavlja i obzirom da uvijek isti postavljaju iste, imamo fenomen velike apstinencije jer birači kažu da to nije njihova utakmica i da nemaju svoj tim tamo. To znači da se još uvijek ne pojavljuju političke strukture koje bi mogle nešto promijeniti“, kaže Bajtal.
Promjene koje su se u međuvremenu dešavale na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni obično su se svodile na cijepanje većih stranaka na manje, pa su od jednog nastala dva HDZ-a. Iz SDP-a, dio članstva, osnovao je Socijaldemokratsku uniju, iz SDS izrasla je Demokratska Partija.
Svi ovi raskoli međutim nastali su zbog unutar stranačkih personalnih neslaganja, a ne zarad novih političkih koncepata. I tako u stvarnosti, na sceni je desetak stranaka koje učestvuju u vlasti, ili su blizu nje.
Vladavina zakona, a ne ljudi
Istovremeno postoji paradoks da nema suštinske razlike među ovim političkim partijama upozorava, politička analitičarka iz Banja Luke Tanja Topić.
„Uvjerili smo se na primjerima da su i socijaldemokratske lijeve partije zapravo u suštini zagovornici nacionalnih programa i nacionalnih ideologija.
Tanja Topić
Jedini koncept i ono što se nudi građanima već godinama, a očito je da i oni funkcionišu po toj matrici, čak i kad postoji neka mala alternativa, oni uvijek biraju one političke partije za koje procijene i ocijene da su zaštitnici njihovog interesa. Naravno ne treba ni imati iluziju da građani čitaju programe stranaka, ali oni se ne opredjeljuju prema onim političkim partijama koje im nude bilo kakvu ekonomsku viziju ili viziju budućnosti. Građani BiH, u zadnjih 20 godina, isključivo se orijentišu prema prošlosti, odnosno biraju prošlost“, ocjenjuje Tanja Topić.Jedini takoreći incident u 20-godišnjoj vladavini i političkom kontinuitetu etno nacionalnih političkih stranaka u BiH, desio se u periodu 2000. do 2002. godine, kada je na vlasti bila Koalicija za promjene, predvođena SDP-om BiH. Dogovoreno je zajedničko djelovanje sa liderom SNSD-a Miloradom Dodikom i Krešimirom Zubakom iz Nove hrvatske inicijative.
Međutim, tako nešto neće se uskoro ponoviti u BiH jer to ne omogućava postojeći politički sistem BiH, vjeruje prof. Nezruk Ćurak sa sarajevskog Univerziteta.
„U te dvije godine se pojavila neka vrsta alternative, u smislu da su ti ljudi pokušavali da uspostave neki konsenzus i da javni prostor oslobode diktature etno nacionalizma. Na dnevnoj agendi smo imali dominirajuća druga pitanja. Čim vi relaksirate društvenu stvarnost i oslobodite je balasta teških simboličkih pitanja, situacija može biti puno bolja. Nažalost, zbog toga što su etno nacionalne stranke favirizirane unutar ovakvog političkog sistema, već nakon dvije godine je taj eksperiment naprosto propao. Vraćena je snaga nacionalnim strankama koje su uspjele da ponovno politički prostor zagade simboličkim pitanjima i na taj način proizvedu još gore uvjete u zemlji, na način da bi sada neka vrsta alijanse, kakva je bila 2000. godine, bilo nešto sjajno i izvanredno, a vidimo u stvari da politička praksa zapravo ne dozvoljava u ovom momentu takvu vrstu koalicije“, ocjenjuje Nezruk Ćurak.
Nažalost, politički akteri u BiH, dodaje prof Ćurak, ne nudi izazovne i radikalno drugačije političke programe zbog straha da sa takvim idejama neće dobiti glasove birača. I kada se one povremeno pojave, poput „Naše Stranke“, na tržištu političkih ideja ne biva prepoznata i kao takva vrlo brzo odbačena. A tako će biti, kaže Ćurak:
„Sve do onog trenutka kad ne dođemo u poziciju da imamo vladavinu zakona, a ne vladavinu ljudi.“