Biti profesionalni poslanik jedno je od najisplativijih zanimanja u BiH. Sa godišnjom zaradom koja nerijetko prelazi 50.000 eura zastupnici državnog parlamenta među najplaćenijima su u regiji. Jedan poslanik mjesečno može zaraditi 25 najnižih penzija, ili čak do deset prosječnih plata.
Istovremeno što Hrvatski sabor primjerice uradi u jednom mandatu, parlamentarcima BiH trebalo bi prema istraživanju nevladinih organizacija, više od četiri mandata ili čak 17 godina.
Azemina Hujdur nastavnica je u osnovnoj školi. Ima redovnu platu, nešto višu od prosječne u BiH, koja iznosi oko 400 eura. Njen suprug mašinski je inženjer, takođe zaposlen.
U BiH gdje je stopa nezaposlenosti gotovo 45 posto, ovaj par se može smatrati sretnim jer su njihove plate sigurne.
Pa ipak, njihova mjesečna primanja jedva pokriju troškove života četveročlane porodice.
„Kad bi rekla da je teško, to ne bio ni dio onoga kako se ovde živi. Jer cijene su nenormalno visoke“, kaže Azemina.
„Ono što mi želimo, normalan život, izuzetno je skupo, a plate minorne. Znači nismo u stanju pokriti ni ono najosnovnije, hranu, odijevanje, školu, a mi još i imamo posao
Mislim da je jako teško, enormno teško“, dodaje.
Za razliku od prosječenog bh. građanina koji živi na ivici siromaštva, izabranim dužnosnicima u BiH nikada nije bilo bolje.
Primanja zastupnika i delegata, ovisno o nivou vlasti, kreću se i do 4000 eura mjesečno, što posao profesionalnog poslanika čini najisplativijim zanimanjem u BiH.
Osim plate i zastupničkog paušala koji iznosi oko 2500 eura, zastupnici masno naplaćuju i rad u ad hoc komsijama, iako je riječ o redovnim radnim aktivnostima.
Za one koji dolaze van Sarajeva plaća se i odvojeni život, koji sa smještajem i posjetama porodici porezne obaveznike košta dodatnih 1000 eura mjesečno. Primanja koja u jednom manadatu prelaze 150.000 eura možda i ne bi bila toliko sporna, da rezultati rada izabranih dužnosnika nisu poražavajuća.
“Mi imamo situaciju da je prošle godine u Parlamentu BiH usvojeno 12, a odbijeno 15 zakona, znači tri više. U prvom kvartalu ove godine ponovno negativni trend. Za jedan zakon više je odbijenih, nego što je usvojeno, iako je generalno preskroman broj zakona koji su usvojeni, svega šest”, upozorava Ivica Ćavar iz Centra civilnih inicijativa.
U ovoj nevladinoj organizaciji koja radi monitoring izvršne i zakonodavne vlasti u BiH, izračunali su da jedan poslanik mjesečno zaradi 25 najnižih penzija ili čak 10 prosječnih plata.
Istovremeno, kako naglašava Ćavar, za ono što Hrvatski sabor uradi u jednom mandatu, parlamentarcima u BiH bi trebalo više od četiri mandata ili čak 17 godina.
„Susjedni parlamenti usvajaju višestruko više zakona, a pritom njihovi parlamentarci imaju manja primanja. Primjerice, zastupnici Hrvatskog sabora imaju negdje od 18 do 20 tisuća kuna (do 2000 eura), u Narodnoj skupštini Republike Srbije puno manje, oko 3000 maraka (1500 eura), a rekao sam, naši zastupnici u jednom mandatu zarade preko 300.000 konvertibilnih maraka (oko 150.000 eura)“, naglašava Ćavar.
Džoker za nerad
U očekivanju novog izveštaja državanih revizora podjećamo na stare primjedbe i preporuke koje do danas nisu implementirane. Mjesečni paušal za poslanike i delegate se isplaćuje i kada nema aktivnosti domova Parlamentarne skupštine BiH, te za vrijeme godišnjih odmora.
Naknada za troškove prevoza za posjetu porodici se isplaćuje bez obzira na to da li se ovo pravo stvarno i koristi.
Osim paušala i naknade za troškove prevoza, državni revizori su konstatovali i da se ne može potvrditi namjena i opravdanost načina isplate i naknada za topli obrok, te ostvarivanje prava na razliku plaće.
Milenko Šego, glavni državni revizor naglašava kako o kaznenoj odgovornosti ne želi govoriti jer su za to nadležni tužilaštvo i pravosuđe. Za njega je puno važnije pitanje javne odgovornosti.
“Nas zanima, javnost zanima, zašto nema pokretanja pitanja javne odgovornosti. Pa da li je moralno u sadašnjem trenutku trošiti sredstva na takav način? Dalje, ne postoji disciplinska odgovornost. Svaki šef institucije mogao je na osnovu naših nalaza i preporuka pokrenuti pitanje i disciplinske, interne odgovornosti. Međutim to se nije činilo”, upozorava Šego.
Primanja poslanika i delegata nisu uvjetovana njihovim učinkom u Parlamentu. Propisane su odlukama i pravilnicima koje su sami izglasali.
Koliko se zaista mari za preporuke, najbolje pokazuju odgovor članova Zajedničke komisije za administrativne poslove koji su odbijajući inicijativu zastupnika Šemsudina Mehmedovića o smanjenju primanja parlamentarcima, kazali kako je riječ o “populističkom pristupu”, ili kako naglašava Mehmedović:
“Nije bilo sluha, nego su pokušali da ispolitiziraju ovakvu jednu inicijativu na način da, eto, to dolazi iz opozicione stranke, SDA. Ja sam to podnio kao zastupnik, ne u ime kluba nego u svoje lično ime. Očigledno je da ne postoji politička volja da se ovo pitanje riješi.”
Građani Sarajeva ovako komentiraju:
“Zamisli - u državi gdje je penzija 200 maraka da oni imaju po 10, 15 hiljada maraka primanja. Znate, to je cinizam, oni se smiju narodu, šta rade”, “Ja prvi sebe smatram krivim. Zašto niko ništa ne poduzima, pa ni ja?” “Nema kritične mase građana koji bi preokrenuli ovo. Ako ništa ne radi čovjek, onda nema ni promjena”.
Da izabrani dužnosnici rade malo i zarađuju enormno, nije tajna u BiH. Naprotiv, svako malo u javnost izađe novi dokument, istraživanje, analiza koja ukazuje na rastrošnost i bahatost ovdašnjih vlasti. Izostanak oštrije reakcije građana BiH koji su sve bliže socijalnom i društvenom dnu, sociologa Slavu Kukića previše ne iznenađuje.
“Svaki put kada se političkim elitama hoće ispostaviti račun za njihov nerad, oni u pomoć pozovu kao džokera, nacionalnu ugroženost ili neku vrstu opasnosti od drugih i drugačijih i prosječnom čovjeku energiju usmjere od egzistencijalnih pitanja. Mi, na žalost, imamo prostora padati još nekoliko svjetlosnih godina, a ovaj čovjek je zbog te političke demagogije kojom ga se stalno navodi na tanak led, spreman izdržati još više. Zbog toga nisam optimističan, da će se sve ovo uskoro promjeniti”, zaključuje Kukić.
Istovremeno što Hrvatski sabor primjerice uradi u jednom mandatu, parlamentarcima BiH trebalo bi prema istraživanju nevladinih organizacija, više od četiri mandata ili čak 17 godina.
Azemina Hujdur nastavnica je u osnovnoj školi. Ima redovnu platu, nešto višu od prosječne u BiH, koja iznosi oko 400 eura. Njen suprug mašinski je inženjer, takođe zaposlen.
U BiH gdje je stopa nezaposlenosti gotovo 45 posto, ovaj par se može smatrati sretnim jer su njihove plate sigurne.
Pa ipak, njihova mjesečna primanja jedva pokriju troškove života četveročlane porodice.
„Kad bi rekla da je teško, to ne bio ni dio onoga kako se ovde živi. Jer cijene su nenormalno visoke“, kaže Azemina.
„Ono što mi želimo, normalan život, izuzetno je skupo, a plate minorne. Znači nismo u stanju pokriti ni ono najosnovnije, hranu, odijevanje, školu, a mi još i imamo posao
Mislim da je jako teško, enormno teško“, dodaje.
Za razliku od prosječenog bh. građanina koji živi na ivici siromaštva, izabranim dužnosnicima u BiH nikada nije bilo bolje.
Primanja zastupnika i delegata, ovisno o nivou vlasti, kreću se i do 4000 eura mjesečno, što posao profesionalnog poslanika čini najisplativijim zanimanjem u BiH.
Osim plate i zastupničkog paušala koji iznosi oko 2500 eura, zastupnici masno naplaćuju i rad u ad hoc komsijama, iako je riječ o redovnim radnim aktivnostima.
Za one koji dolaze van Sarajeva plaća se i odvojeni život, koji sa smještajem i posjetama porodici porezne obaveznike košta dodatnih 1000 eura mjesečno. Primanja koja u jednom manadatu prelaze 150.000 eura možda i ne bi bila toliko sporna, da rezultati rada izabranih dužnosnika nisu poražavajuća.
“Mi imamo situaciju da je prošle godine u Parlamentu BiH usvojeno 12, a odbijeno 15 zakona, znači tri više. U prvom kvartalu ove godine ponovno negativni trend. Za jedan zakon više je odbijenih, nego što je usvojeno, iako je generalno preskroman broj zakona koji su usvojeni, svega šest”, upozorava Ivica Ćavar iz Centra civilnih inicijativa.
U ovoj nevladinoj organizaciji koja radi monitoring izvršne i zakonodavne vlasti u BiH, izračunali su da jedan poslanik mjesečno zaradi 25 najnižih penzija ili čak 10 prosječnih plata.
Istovremeno, kako naglašava Ćavar, za ono što Hrvatski sabor uradi u jednom mandatu, parlamentarcima u BiH bi trebalo više od četiri mandata ili čak 17 godina.
„Susjedni parlamenti usvajaju višestruko više zakona, a pritom njihovi parlamentarci imaju manja primanja. Primjerice, zastupnici Hrvatskog sabora imaju negdje od 18 do 20 tisuća kuna (do 2000 eura), u Narodnoj skupštini Republike Srbije puno manje, oko 3000 maraka (1500 eura), a rekao sam, naši zastupnici u jednom mandatu zarade preko 300.000 konvertibilnih maraka (oko 150.000 eura)“, naglašava Ćavar.
Džoker za nerad
U očekivanju novog izveštaja državanih revizora podjećamo na stare primjedbe i preporuke koje do danas nisu implementirane. Mjesečni paušal za poslanike i delegate se isplaćuje i kada nema aktivnosti domova Parlamentarne skupštine BiH, te za vrijeme godišnjih odmora.
Ilustracija
Naknada za troškove prevoza za posjetu porodici se isplaćuje bez obzira na to da li se ovo pravo stvarno i koristi.
Osim paušala i naknade za troškove prevoza, državni revizori su konstatovali i da se ne može potvrditi namjena i opravdanost načina isplate i naknada za topli obrok, te ostvarivanje prava na razliku plaće.
Milenko Šego, glavni državni revizor naglašava kako o kaznenoj odgovornosti ne želi govoriti jer su za to nadležni tužilaštvo i pravosuđe. Za njega je puno važnije pitanje javne odgovornosti.
“Nas zanima, javnost zanima, zašto nema pokretanja pitanja javne odgovornosti. Pa da li je moralno u sadašnjem trenutku trošiti sredstva na takav način? Dalje, ne postoji disciplinska odgovornost. Svaki šef institucije mogao je na osnovu naših nalaza i preporuka pokrenuti pitanje i disciplinske, interne odgovornosti. Međutim to se nije činilo”, upozorava Šego.
Primanja poslanika i delegata nisu uvjetovana njihovim učinkom u Parlamentu. Propisane su odlukama i pravilnicima koje su sami izglasali.
Koliko se zaista mari za preporuke, najbolje pokazuju odgovor članova Zajedničke komisije za administrativne poslove koji su odbijajući inicijativu zastupnika Šemsudina Mehmedovića o smanjenju primanja parlamentarcima, kazali kako je riječ o “populističkom pristupu”, ili kako naglašava Mehmedović:
“Nije bilo sluha, nego su pokušali da ispolitiziraju ovakvu jednu inicijativu na način da, eto, to dolazi iz opozicione stranke, SDA. Ja sam to podnio kao zastupnik, ne u ime kluba nego u svoje lično ime. Očigledno je da ne postoji politička volja da se ovo pitanje riješi.”
Građani Sarajeva ovako komentiraju:
“Zamisli - u državi gdje je penzija 200 maraka da oni imaju po 10, 15 hiljada maraka primanja. Znate, to je cinizam, oni se smiju narodu, šta rade”, “Ja prvi sebe smatram krivim. Zašto niko ništa ne poduzima, pa ni ja?” “Nema kritične mase građana koji bi preokrenuli ovo. Ako ništa ne radi čovjek, onda nema ni promjena”.
Da izabrani dužnosnici rade malo i zarađuju enormno, nije tajna u BiH. Naprotiv, svako malo u javnost izađe novi dokument, istraživanje, analiza koja ukazuje na rastrošnost i bahatost ovdašnjih vlasti. Izostanak oštrije reakcije građana BiH koji su sve bliže socijalnom i društvenom dnu, sociologa Slavu Kukića previše ne iznenađuje.
“Svaki put kada se političkim elitama hoće ispostaviti račun za njihov nerad, oni u pomoć pozovu kao džokera, nacionalnu ugroženost ili neku vrstu opasnosti od drugih i drugačijih i prosječnom čovjeku energiju usmjere od egzistencijalnih pitanja. Mi, na žalost, imamo prostora padati još nekoliko svjetlosnih godina, a ovaj čovjek je zbog te političke demagogije kojom ga se stalno navodi na tanak led, spreman izdržati još više. Zbog toga nisam optimističan, da će se sve ovo uskoro promjeniti”, zaključuje Kukić.