http://www.youtube.com/embed/jqGmUxO9d_U?rel=0
(VIDEO: Ceremonija otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu)
Žana Kovačević
Na današnji dan prije 28 godina, 8. februara 1984 godine, Sarajevo je osvanulo bijelo i liijepo kao nikada do tada. Nakon mjeseci bez snijega u noći između 7. i 8. februara, dana kada je najbolja jugoslavenska klizačica Sandra Dubravčić, tačno u 15.44 sati upalila olimpijski plamen na stadionu Koševo, pao je snijeg kao što je upravo ovih dana u Sarajevu.
Svi su bili sretni jer je snijeg trebao kao nikada, vojska je čitave noći na Bjelašnici i Jahorini, sa skijama na nogama pripremala steze, hiljade ruku građana Sarajeva čistilo je snijeg koji je sipao iz neba, ulice su bile čiste i prohodne i niko se nije žalio, jer je čitav grad živio svoju zimsku bajku za koju se spremao nekoliko godina za 14. Olimpijske igre.
U Sarajevo su 1984., osim sportista i turista, doputovale i brojne poznate ličnosti, među njima i američki glumac Kirk Daglas. Njegovog dolaska, ali i ukupne atmosfere u gradu prisjećaju se i poznate Sarajlije - Goran Bregović, Zdravko Čolić, Ismeta Dervoz i Raka Marić.
Bilo je to vrijeme ponosa i poleta, kada su svi u gradu mislili i radili jedno, za veliku bajku na snijegu koja je trajala 14 dana. A sve je počelo sasvim slučajno - jer je aplikacija za kandidaturu za Olimpijske igre bila šansa za besplatnu promociju grada, sjeća se Mirko Galić, predsjednik tadašnje gradske vlade:
Bolji od japanskog Sapora i švedskog Faluna
Glavni grad BiH nije, međutim, dobio Igre ni na simpatije, ni na egzotiku, ni na multikulturu. Jednostavno, ponuđen je, kaže struka, koncept koji do tada, a ni poslije toga, niko nije nudio: da se na poluprečniku od 24 kilometra realizuju sve sportske discipline i Igre u cjelini.
I bili smo tada bolji od japanskog Sapora i švedskih gradova Falun i Geteberg. Bili smo jedina socijalistička zemlja u istoriji Olimpijskih igara i jedina u ovom dijelu Evrope koja je bila domaćin ovom jedinstvenom sportskom događaju. Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. godine učestvovalo je 49 nacionalnih reprezentacija, sa gotovo 1.300 sportista na 39 takmičenja. Za sve što je napravljeno potrošeno je oko 150 miliona dolara. Ovo su bile prve olimpijske igre koje su završile sa novčanim dobitkom od 12 miliona dolara. Ali ono što je Sarajevo 14. Zimskim olimpijskim igrama dobilo bilo je puno više od novca, sjeća se sportski novinar Nikola Bilić.
„Došli su iz cijelog svijeta. Znate da je bio bojkot olimpijade Istok – Zapad. Bila je to najbrojnija zimska Olimpijada. Sarajevo je izgledalo fantastično. Za organizaciju Olimpijskih igara ’84., odnosno kada smo se kandidovali ’77. godine, morala je stajati država – 22, 5 miliona stanovnika stajalo je iza Olimpijade“, pričao nam je ranije Bilic.
Jugoslavenski zimski sport baš te godine i na toj olimpijadi doživio je svoj najveći procvat. Legendarni skijaš Jure Franko nekadašnju državu doveo je do transa kada je osvojio prvu medalju na ZOI-ju u povijesti Jugoslavije. Bio je srebreni u veleslalomu te je bio sasvim sigurno najpopularnija ličnost u zemlji tih dana.
„Oni su nam tada obećali kao nagradu ako bi neko osvojio medalju, dobio bi videorekorder od Hitačija. I razmišljao sam, ako vozim vrlo dobro u drugoj vožnji, evo dobiću videorekorder“, prisjeća se Franko Olimpijade.
VIDEO: Srebrna medalja Jure Franka
http://www.youtube.com/embed/SvMOcQwtYWc
Da su se Sarajlije zaista potrudile organizovati najveće Igre u dotadašnjoj istoriji priznao je službeno i Međunarodni olimpijski odbor, kada je javno obznanio da su 14. Olimpijske igre najbolje organizovane ikada.
Svoj 28. rođendan ove godine proslavlja i Vučko, maskota ZOI-ja u Sarajevu koji je ostao zapamćen kao jedan od najsimpatičnijih simbola Olimpijade. Dizajnirao ga je Slovenac Jože Trobec, a za maskotu su ga odabrali čitaoci tadašnjih jugoslavenskih dnevnih novina u konkurenciji između vjeverice, jagnjeta, divokoze, bodljikavog praseta i grudve snijega.
Ideja reprize zimskog sna
Za organizaciju olimpijskih igara, pored novca, znanja, hrabrosti i odlučnosti, potrebni su i velika volja i entuzijazam kojih danas nema, podsjeća nekadašnji rukovodilac olimijskih takmičenja na Igmanu Fehim Mirojević.
„Sva ta silna sredstva koja su utrošena ne bi bila pravi pokazatelj onoga što se radi da nije bilo nekoliko hiljada amaterskih radnika koji su se žrtvovali, radili danonoćno. Ja sam bio jedan od njih. Bio sam profesionalac koji je radio za platu u ZOI-u jer sam bio koordinator za skokove i nordijsku kombinaciju, ali ja sam dnevno prosječno radio te tri godine pripreme Olimpijade najmanje po 18 sati. Nisam ja bio sam. Ja sam imao 600 ljudi u organizaciji na Malom polju u skokovima. To su sve bili amaterski radnici. Nažalost, danas je to sve teško ostvariti.“
VIDEO: Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja u Kalgariju (tekst: D. Trifunović)
http://www.youtube.com/embed/Ik14V4WWuKQ
Takmičenja je posmatralo 640.000 gledalaca, a 7.825 akreditovanih novinara, fotoreportera i drugog pomoćnog osoblja iz 41 zemlje izvještavalo je za 769 redakcija. Zabilježeno je prisustvo 67 radio i TV kompanija koje su emitovale 514 sati TV programa, koji je, procjenjuje se, odgledalo oko dvije i po milijarde gledalaca širom svijeta.
Ideja reprize zimskog sna javila se 2002. godine. Formiran je izvršni odbor koji je u Salt Lejk Sitiju ponudio kandidaturu Sarajeva za Olimpijske igre 2010. godine.
Utopistička ideja je propala već i zbog toga što su pojedinci koji su predlagali kandidaturu vjerovali da je Olimpijada u Sarajevu moguća jer je svijet to dužan BiH jer nije – a mogao je zaustaviti rat.
Kandidatura za olimpijske igre je, ipak, puno ozbiljniji posao za koji BiH ni izdaleka danas nije sposobna, pojašnjava Mirojević:
„Sarajevo je imalo 11 sportova na Olimpijadi. Danas ih imate preko 30 u toj istoj zimskoj olimpijadi. Prohtjevi su ogromni, standardi su povećani, ogromne hale trebaju, klizališta. Sve to traži velike pare, ogroman broj ljudi koji će to raditi, treba puno stručnog kadra. Ja ne vjerujem da do toga može doći u narednih 20 godina u Sarajevu.“
Nakon rata nikada nisu obnovljene skakaonice na Igmanu, bob staza na Trebeviću, a ulagano je tek u Bjelašnicu i Jahorinu. Iako renovirana i ljepša nego što je ikada bila, Ledena dvorana u Zetri pod ledom je tek 30 dana u godini.
„Činjenica je da neki od olimpijskih objekata nisu obnovljeni, da bob staza stoji i dalje u veoma ruševnom stanju. Ja nemam iluzija da bi se mogla naći sad sredstva da se ona vrati u prvobitnu funkciju, ali bi vjerovatno u nekom obliku korištenje nekih dionica bob staze trebalo vezati za sutrašnju izgradnju žičare za Trebević“, kaže Ahmet Karabegović, nekadašnji generalni sekretar Olimpijskog komiteta Zimskih olimpijskih igara.
Kakav je odnos države najbolje ilustruje primjer da je Olimpijski komitet BiH danas udruženje građana koje država ne finansira.
„Jedini olimpijski komitet na svijetu koji je tako struktuiran, i to voljom politike i nerazumijevanjem onih koji bi trebalo to da razumiju“, kaže Izet Rađo, prvi čovjek Komiteta.
Ideja o novoj olimpijadi danas zvuči gotovo nestvarno jer ne postoji politička volja niti uređena država koja bi stala iza toga. Manje ambiciozna, ali ipak značajna takmičenja bi se uz malo truda i rada mogla organizovati, vjeruje gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen.
„Ako ništa drugo, evo svjetskih kupova, pa mogu fino na Jahorini za žene spustovi, na Bjelašnici trijatlon, na Igmanu. Zašto ne može evropsko prvenstvo u klizanju biti u Zetri? Dakle, pitanje je ideja – i pitanje je države koja treba da stane iza tih ideja“, smatra Behmen.
Behmen ipak vjeruje da Sarajevu i BiH treba vratiti šansu da opet bude zimski centar. Trebevićka žičara trebala bi uskoro ponovo proraditi a sa gradonačelnikom Istočnog Sarajeva, Vinkom Radovanovićem, Behmen je Sarajevo kandidovao za Evropski zimski olimpijski festival za mlade 2017 godine.
Kandidatura je prihvaćena.
(VIDEO: Ceremonija otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu)
Žana Kovačević
Na današnji dan prije 28 godina, 8. februara 1984 godine, Sarajevo je osvanulo bijelo i liijepo kao nikada do tada. Nakon mjeseci bez snijega u noći između 7. i 8. februara, dana kada je najbolja jugoslavenska klizačica Sandra Dubravčić, tačno u 15.44 sati upalila olimpijski plamen na stadionu Koševo, pao je snijeg kao što je upravo ovih dana u Sarajevu.
Svi su bili sretni jer je snijeg trebao kao nikada, vojska je čitave noći na Bjelašnici i Jahorini, sa skijama na nogama pripremala steze, hiljade ruku građana Sarajeva čistilo je snijeg koji je sipao iz neba, ulice su bile čiste i prohodne i niko se nije žalio, jer je čitav grad živio svoju zimsku bajku za koju se spremao nekoliko godina za 14. Olimpijske igre.
U Sarajevo su 1984., osim sportista i turista, doputovale i brojne poznate ličnosti, među njima i američki glumac Kirk Daglas. Njegovog dolaska, ali i ukupne atmosfere u gradu prisjećaju se i poznate Sarajlije - Goran Bregović, Zdravko Čolić, Ismeta Dervoz i Raka Marić.
Bilo je to vrijeme ponosa i poleta, kada su svi u gradu mislili i radili jedno, za veliku bajku na snijegu koja je trajala 14 dana. A sve je počelo sasvim slučajno - jer je aplikacija za kandidaturu za Olimpijske igre bila šansa za besplatnu promociju grada, sjeća se Mirko Galić, predsjednik tadašnje gradske vlade:
28. godišnjica Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu
„Bila je studija koju je UNESCO radio, ne samo za bivšu Jugoslaviju nego i za okolne države, i konstatovao je da Sarajevo ima najidealnije uslove za razvoj zimskog turizma u odnosu na sve te države. Kada smo mi odlučili da se kandidujemo, da napravimo aplikaciju, cilj nam je ustvari bio da besplatno dobijemo reklamu za razvoj turizma u Sarajevu. I vjerujte, ja do zadnjeg momenta, i u Ateni kad smo bili, nisam mogao vjerovati da ćemo dobiti, s obzirom ko su bili kandidati - Japan, Norvežani - elitne države“, sjeća se Galić.Bolji od japanskog Sapora i švedskog Faluna
Glavni grad BiH nije, međutim, dobio Igre ni na simpatije, ni na egzotiku, ni na multikulturu. Jednostavno, ponuđen je, kaže struka, koncept koji do tada, a ni poslije toga, niko nije nudio: da se na poluprečniku od 24 kilometra realizuju sve sportske discipline i Igre u cjelini.
I bili smo tada bolji od japanskog Sapora i švedskih gradova Falun i Geteberg. Bili smo jedina socijalistička zemlja u istoriji Olimpijskih igara i jedina u ovom dijelu Evrope koja je bila domaćin ovom jedinstvenom sportskom događaju. Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. godine učestvovalo je 49 nacionalnih reprezentacija, sa gotovo 1.300 sportista na 39 takmičenja. Za sve što je napravljeno potrošeno je oko 150 miliona dolara. Ovo su bile prve olimpijske igre koje su završile sa novčanim dobitkom od 12 miliona dolara. Ali ono što je Sarajevo 14. Zimskim olimpijskim igrama dobilo bilo je puno više od novca, sjeća se sportski novinar Nikola Bilić.
„Došli su iz cijelog svijeta. Znate da je bio bojkot olimpijade Istok – Zapad. Bila je to najbrojnija zimska Olimpijada. Sarajevo je izgledalo fantastično. Za organizaciju Olimpijskih igara ’84., odnosno kada smo se kandidovali ’77. godine, morala je stajati država – 22, 5 miliona stanovnika stajalo je iza Olimpijade“, pričao nam je ranije Bilic.
Jugoslavenski zimski sport baš te godine i na toj olimpijadi doživio je svoj najveći procvat. Legendarni skijaš Jure Franko nekadašnju državu doveo je do transa kada je osvojio prvu medalju na ZOI-ju u povijesti Jugoslavije. Bio je srebreni u veleslalomu te je bio sasvim sigurno najpopularnija ličnost u zemlji tih dana.
„Oni su nam tada obećali kao nagradu ako bi neko osvojio medalju, dobio bi videorekorder od Hitačija. I razmišljao sam, ako vozim vrlo dobro u drugoj vožnji, evo dobiću videorekorder“, prisjeća se Franko Olimpijade.
VIDEO: Srebrna medalja Jure Franka
http://www.youtube.com/embed/SvMOcQwtYWc
Da su se Sarajlije zaista potrudile organizovati najveće Igre u dotadašnjoj istoriji priznao je službeno i Međunarodni olimpijski odbor, kada je javno obznanio da su 14. Olimpijske igre najbolje organizovane ikada.
Svoj 28. rođendan ove godine proslavlja i Vučko, maskota ZOI-ja u Sarajevu koji je ostao zapamćen kao jedan od najsimpatičnijih simbola Olimpijade. Dizajnirao ga je Slovenac Jože Trobec, a za maskotu su ga odabrali čitaoci tadašnjih jugoslavenskih dnevnih novina u konkurenciji između vjeverice, jagnjeta, divokoze, bodljikavog praseta i grudve snijega.
Ideja reprize zimskog sna
Za organizaciju olimpijskih igara, pored novca, znanja, hrabrosti i odlučnosti, potrebni su i velika volja i entuzijazam kojih danas nema, podsjeća nekadašnji rukovodilac olimijskih takmičenja na Igmanu Fehim Mirojević.
„Sva ta silna sredstva koja su utrošena ne bi bila pravi pokazatelj onoga što se radi da nije bilo nekoliko hiljada amaterskih radnika koji su se žrtvovali, radili danonoćno. Ja sam bio jedan od njih. Bio sam profesionalac koji je radio za platu u ZOI-u jer sam bio koordinator za skokove i nordijsku kombinaciju, ali ja sam dnevno prosječno radio te tri godine pripreme Olimpijade najmanje po 18 sati. Nisam ja bio sam. Ja sam imao 600 ljudi u organizaciji na Malom polju u skokovima. To su sve bili amaterski radnici. Nažalost, danas je to sve teško ostvariti.“
VIDEO: Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja u Kalgariju (tekst: D. Trifunović)
http://www.youtube.com/embed/Ik14V4WWuKQ
Takmičenja je posmatralo 640.000 gledalaca, a 7.825 akreditovanih novinara, fotoreportera i drugog pomoćnog osoblja iz 41 zemlje izvještavalo je za 769 redakcija. Zabilježeno je prisustvo 67 radio i TV kompanija koje su emitovale 514 sati TV programa, koji je, procjenjuje se, odgledalo oko dvije i po milijarde gledalaca širom svijeta.
Ideja reprize zimskog sna javila se 2002. godine. Formiran je izvršni odbor koji je u Salt Lejk Sitiju ponudio kandidaturu Sarajeva za Olimpijske igre 2010. godine.
Utopistička ideja je propala već i zbog toga što su pojedinci koji su predlagali kandidaturu vjerovali da je Olimpijada u Sarajevu moguća jer je svijet to dužan BiH jer nije – a mogao je zaustaviti rat.
Kandidatura za olimpijske igre je, ipak, puno ozbiljniji posao za koji BiH ni izdaleka danas nije sposobna, pojašnjava Mirojević:
„Sarajevo je imalo 11 sportova na Olimpijadi. Danas ih imate preko 30 u toj istoj zimskoj olimpijadi. Prohtjevi su ogromni, standardi su povećani, ogromne hale trebaju, klizališta. Sve to traži velike pare, ogroman broj ljudi koji će to raditi, treba puno stručnog kadra. Ja ne vjerujem da do toga može doći u narednih 20 godina u Sarajevu.“
Nakon rata nikada nisu obnovljene skakaonice na Igmanu, bob staza na Trebeviću, a ulagano je tek u Bjelašnicu i Jahorinu. Iako renovirana i ljepša nego što je ikada bila, Ledena dvorana u Zetri pod ledom je tek 30 dana u godini.
„Činjenica je da neki od olimpijskih objekata nisu obnovljeni, da bob staza stoji i dalje u veoma ruševnom stanju. Ja nemam iluzija da bi se mogla naći sad sredstva da se ona vrati u prvobitnu funkciju, ali bi vjerovatno u nekom obliku korištenje nekih dionica bob staze trebalo vezati za sutrašnju izgradnju žičare za Trebević“, kaže Ahmet Karabegović, nekadašnji generalni sekretar Olimpijskog komiteta Zimskih olimpijskih igara.
Kakav je odnos države najbolje ilustruje primjer da je Olimpijski komitet BiH danas udruženje građana koje država ne finansira.
„Jedini olimpijski komitet na svijetu koji je tako struktuiran, i to voljom politike i nerazumijevanjem onih koji bi trebalo to da razumiju“, kaže Izet Rađo, prvi čovjek Komiteta.
Ideja o novoj olimpijadi danas zvuči gotovo nestvarno jer ne postoji politička volja niti uređena država koja bi stala iza toga. Manje ambiciozna, ali ipak značajna takmičenja bi se uz malo truda i rada mogla organizovati, vjeruje gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen.
„Ako ništa drugo, evo svjetskih kupova, pa mogu fino na Jahorini za žene spustovi, na Bjelašnici trijatlon, na Igmanu. Zašto ne može evropsko prvenstvo u klizanju biti u Zetri? Dakle, pitanje je ideja – i pitanje je države koja treba da stane iza tih ideja“, smatra Behmen.
Behmen ipak vjeruje da Sarajevu i BiH treba vratiti šansu da opet bude zimski centar. Trebevićka žičara trebala bi uskoro ponovo proraditi a sa gradonačelnikom Istočnog Sarajeva, Vinkom Radovanovićem, Behmen je Sarajevo kandidovao za Evropski zimski olimpijski festival za mlade 2017 godine.
Kandidatura je prihvaćena.