U Hrvatskoj je počelo obilježavanje 17-godišnjice Vojno redarstvene akcije Oluja, a središnja proslava priprema se 5.kolovoza u Kninu. Nevladine mirovne udruge i udruge za ljudska prava upozoravaju da u trencima slavlja ne bi smjelo izostati i sjećanje na stradanje srpskih civila u Oluji.
Svaka godišnjica 'Oluje' trebala bi biti slavlje zbog oslobađanja okupiranih područja Republike Hrvatske, ali i sjećanje na stradanje srpskih civila i izbjeglih Srba, o čemu se u hrvatskoj javnosti nedovoljno govori, a počesto prešućuje ili relativizira, istakla je u Zagrebu voditeljica Dokumente Vesna Teršelić.
„Zadatak nije lak, ali on stoji pred hrvatskim društvom i o tome se mora početi razgovarati. Bitno je da naučimo jedno i drugo, dakle, sjetit se kolika je bila radost svih koji su se poslije Oluje mogli vratiti, recimo u Drniš, i sva druga mjesta iz kojih su '91. izbjegli ili bili prognani, i kolika je bila tuga onih koji su nakon Oluje izbjegli ili se nakon par dana vratili na svoja zgarišta gdje su pronašli svoje najmilije, ubijene“, kazala je Teršelič.
„Pomalo se mijenja odnos prema srpskim žrtvama Oluje, mada je i dalje dominantno stanje amnezija u odnosu na stradanje srpskog naroda, a posebice od strane većine pripadnika Hrvatske vojske i policije i najviše pozicioniranih političkih i vojnih dužnosnika.“
„Mislimo da je neodrživa ovakva pozicija slavlja 5.kolovoza u Kninu i parastosa u Beogradu civilnim žrtvama rata“, naglasio je aktivist Documente Eugen Jakovčić.
„Kao da se radi o godinama, ta 'udaljenost' je golema, a riječ je o spomenu na isti događaj“, dodao je.
Navijačka atmosfera potpore
Tri nevladine udruge, Documenta-Centar za suočavanje s prošlošću,Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek podsjećaju da još uvijek nema niti jedne pravomoćne presude za ratne zločine počinjene u Oluji i nakon nje.
Isto tako, civilne žrtve rata, bez obzira na nanacionalnost još nemaju odgovarajući status, a mnogi u dokazivanju pravde gube sudske sporove i moraju još plaćati i sudske troškove, što je apsolutno sramotno, kazao je Jakovčić.
„Documenta će se također 7.kolovoza oglasiti u vezi još jednog zločina koji se doduše nije dogodio u Republici Hrvatskoj, dogodio se u selu Bravsko na famoznoj Petrovačkoj cesti, gdje je Hrvatsko zrakoplovstvo nakon Oluje, ja bih rekao, granatiralo kolonu izbjeglica. Poginulo je 9 osoba, od toga četvero djece i to je također jedan veliki zločin na koji ćemo upozoriti za nekoliko dana“, kazao je Jakovčić.
U hrvatskoj se javnosti, rečeno je, zahvaljujući pristranim izjavama političara i nekritičnim izvještavanjem medija, osobito javne televizije, stvorila i navijačka atmosfera potpore i uvjerenje o 'nepravedno osuđenim generalima Gotovini i ostalima u Haagu', a izostala je ozbiljna analiza činjenica iz haške presude u kojoj se poimenično navodi 40 ubijenih civila u Oluji i prvih dana nakon akcije, kao i deportacija više od 20.000 Srba iz Krajine, zatim Tuđmanovi istupi protiv srpske manjine i uredbe o preuzimanju i upravljanju imovinom izbjeglih Srba.
Teršelić smatra da se te činjenice o stradanju srpskih civila, utvrđene u nepravomoćnoj presudi hrvatskim generalima, neće pobijati i da će se žalbeno vijeće Haškog suda baviti isključivo pitanjem udruženog zločinačkog pothvata.
Svaka godišnjica 'Oluje' trebala bi biti slavlje zbog oslobađanja okupiranih područja Republike Hrvatske, ali i sjećanje na stradanje srpskih civila i izbjeglih Srba, o čemu se u hrvatskoj javnosti nedovoljno govori, a počesto prešućuje ili relativizira, istakla je u Zagrebu voditeljica Dokumente Vesna Teršelić.
„Zadatak nije lak, ali on stoji pred hrvatskim društvom i o tome se mora početi razgovarati. Bitno je da naučimo jedno i drugo, dakle, sjetit se kolika je bila radost svih koji su se poslije Oluje mogli vratiti, recimo u Drniš, i sva druga mjesta iz kojih su '91. izbjegli ili bili prognani, i kolika je bila tuga onih koji su nakon Oluje izbjegli ili se nakon par dana vratili na svoja zgarišta gdje su pronašli svoje najmilije, ubijene“, kazala je Teršelič.
Vesna Teršelič
Na otkrivanju spomenika pobijenim Srbima u Varivodama predsjednik države Ivo Josipović već je učinio važan iskorak u tom pravcu, ali takve poruke solidarnosti ne šalju i ostali političari, kazala je Teršelić:„Pomalo se mijenja odnos prema srpskim žrtvama Oluje, mada je i dalje dominantno stanje amnezija u odnosu na stradanje srpskog naroda, a posebice od strane većine pripadnika Hrvatske vojske i policije i najviše pozicioniranih političkih i vojnih dužnosnika.“
„Mislimo da je neodrživa ovakva pozicija slavlja 5.kolovoza u Kninu i parastosa u Beogradu civilnim žrtvama rata“, naglasio je aktivist Documente Eugen Jakovčić.
„Kao da se radi o godinama, ta 'udaljenost' je golema, a riječ je o spomenu na isti događaj“, dodao je.
Navijačka atmosfera potpore
Tri nevladine udruge, Documenta-Centar za suočavanje s prošlošću,Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek podsjećaju da još uvijek nema niti jedne pravomoćne presude za ratne zločine počinjene u Oluji i nakon nje.
Isto tako, civilne žrtve rata, bez obzira na nanacionalnost još nemaju odgovarajući status, a mnogi u dokazivanju pravde gube sudske sporove i moraju još plaćati i sudske troškove, što je apsolutno sramotno, kazao je Jakovčić.
„Documenta će se također 7.kolovoza oglasiti u vezi još jednog zločina koji se doduše nije dogodio u Republici Hrvatskoj, dogodio se u selu Bravsko na famoznoj Petrovačkoj cesti, gdje je Hrvatsko zrakoplovstvo nakon Oluje, ja bih rekao, granatiralo kolonu izbjeglica. Poginulo je 9 osoba, od toga četvero djece i to je također jedan veliki zločin na koji ćemo upozoriti za nekoliko dana“, kazao je Jakovčić.
U hrvatskoj se javnosti, rečeno je, zahvaljujući pristranim izjavama političara i nekritičnim izvještavanjem medija, osobito javne televizije, stvorila i navijačka atmosfera potpore i uvjerenje o 'nepravedno osuđenim generalima Gotovini i ostalima u Haagu', a izostala je ozbiljna analiza činjenica iz haške presude u kojoj se poimenično navodi 40 ubijenih civila u Oluji i prvih dana nakon akcije, kao i deportacija više od 20.000 Srba iz Krajine, zatim Tuđmanovi istupi protiv srpske manjine i uredbe o preuzimanju i upravljanju imovinom izbjeglih Srba.
Teršelić smatra da se te činjenice o stradanju srpskih civila, utvrđene u nepravomoćnoj presudi hrvatskim generalima, neće pobijati i da će se žalbeno vijeće Haškog suda baviti isključivo pitanjem udruženog zločinačkog pothvata.