Piše: Michael Scollon
Početkom 2020., govorenja da će ruskom timu biti zabranjeno da učestvuje na predstojećoj Olimpijadi zbog državnog programa dopinga, izazvalo je zabrinutosti oko toga da li će ova država biti i treba li joj dozvoliti da bude domaćin utakmicama za Evropsko prvenstvo u fudbalu koje je bilo zakazano za ljeto.
Dok je došlo do vremena kada je trebala da počne ljetnja Olimpijada i Euro2020, kontroverze su isparile poput magle zbog pandemije izazvane korona virusom koja, ne samo da je isključila ekipe i sportiste sa ta dva sportska takmičenja već je ostavila publiku i učesnike masovnih okupljanja širom svijeta izolovane kod kuće.
I oni nauobičajeniji, rutinski događaji popadali su poput domina kada su vlade nametnule mjere fizičkog distanciranja u naporima da obuzdaju širenje zaraze.
Prazan aerodrom u Kijevu
Na radnim mjestima, na tribinama, plažama, čak i školama i bogomoljama objava Kine o izbijanju COVID-19 na novogodišnju noć najavila je godinu koje jednostavno nije bilo.
Pročitajte i ovo: Kako korona virus menja svetKolektivna infekcija
Od postanka čovjeka, pojedinci su nalazili osjećaj zajedničkog identiteta u gomili. Kako je, prije više od jednog vijeka, sociolog Emile Durkheim definisao fenomen, masovna okupljanja mogu se posmatrati kao sveti ritual koji dozvoljava pojedincima da se ujedine u grupi u "kolektivnoj živosti" ispunjavajući ljudsku potrebu za pripadnošću.
Vjernici u Rusiji održavaju fizičku distancu u crkvi
Nažalost, fizička blizina takođe može da doprinese širenju bolesti i dalje od samog mjesta okupljanja.
"Ljudi mogu doći iz mnogo zemalja, kretati se u gomili, dijeliti infekcije, i onda ih odnijeti kući", psiholog Nick Hopkins sa Univerziteta Dundee i Stephen Reicher sa Univerziteta St. Andrews u Škotskoj napisali su 2016. dok su diskutovali o naučnom pristupu medicine masovnih okupljanja.
U slučaju vrlo prenosivih zaraza koje se šire vazduhom kao što je korona virus, mnoge vlade, zdravstveni zvaničnici čak i organizatori događaja zaključili su da velike grupe ljudi u bliskom kontaktu mogaju biti isključene, bez obzira koliko su važna i poštovana takva okupljanja.
Zatvoreni slučajevi
Dana 11. marta dok je broj zaraženih korona virusom globalno išao preko 115.000, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) izrazila je duboku zabrinutost zbog "alarmantnog nivoa širenja i ozbiljnosti i alarmantnog nivoa nedjelovanja" i proglasila je izbijanje pandemije.
Istog dana, američka Nacionalna aoscijacija za košarku (NBA) – najbolja svjetska profesionalna košarkaška liga koja privlači sportiste širom svijeta – najavila je suspenziju svih utakmica nakon što je jedan igrač imao pozitivan test na koronu. Za ovom najavom je uslijedila objava američke Nacionalne hokejaške lige (NHL), još jedne svjetske lige koja privlači internacionalne talente, da su utakmice suspendovane.
Privremena suspenzija je došla iz engleske Premijer lige 14. marta, jedna od najboljih svjetskih fudbalskih liga. Ruska fudbalska unija je 17. marta suspendovala sva fudbalska takmičenja u zemlji.
Pročitajte i ovo: Povratak na teren? Sport se sprema na povratak usred krize korona virusaOnda je najstarije sportsko takmičenje od svih njih obustavljeno i pored toga što se nosio olimpijski plamen. Krajem marta Olimpijada u Tokiju je odgođena na 12 mjeseci kako bi se "sačuvalo zdravlje sportista, svih uključenih u Olimpijske igre i međunarodne zajednice".
Do 1. aprila broj infekcija je porastao na jedan milion širom 171 države i šest kontinenata usmrtivši 50.000 ljudi, a Sjedinjene Države su prestigle Kinu po broju regisrovanih infekcija.
Tog mjeseca su došli i prvi signali da će pandemija poremetiti jedan od pet stubova islama, kada je Saudijska Arabija savjetovala muslimane da svoje planove za odlazak na hadž stave na čekanje.
Meka, 29. juli
Do juna ova zemlja – imala je najveći broj infekcija korona virusom na Bliskom istoku – objavila je da zabranjuje internacionalnim putnicima da dođu na godišnje hodočašće – hadž u Meku i Medinu, konačno smanjujući uobičajene brojeve hodočasnika sa dva miliona na samo 1.000.
Kod kuće je najbolje
Lista masovnih okupljanja koja nisu održana zbog pandemije u 2020. godini je dugačka, upliće se u svaki segment društva.
Trčanje za bikovima na festival San Fermin u sjevernoj Španiji, obredni ritual mnogih pijanih turista? Otkazan je, baš kao o Oktoberfest u Njemačkoj.
Španija, juli 2019.
Svjetski kup 20-20? Antili će morati da pričekaju sljedeću jesen da bi branili naslov prvaka u Indiji umjesto u Australiji.
Norvuz? Iranci su ove godine uglavnom boravili kod kuće u karantinu kako bi proslavili prvi dan proljeća po perzijskom kalendaru.
Dan žena? Otkazan u Kazahstanu.
Evrovizije nije bilo kao ni svjetskih turneja Rolling Stonesa, Eltona Johna i Justina Biebera. A internacionalna putovanja su obilježena beskrajnim čekanjima, hektarima praznih plaža i jezivo tihim istorijskim gradskm jezgrima.
Prazna plaža u Budvi
Mnogo maratona je zbog gužve na startu trke i gomilanja trkača tokom rute trčanja otkazano.
Parade ponosa su ostavljene da se za njih maršira neki drugi dan, ili druge godine. Isto je bilo i za vojne parade, barem većinu njih. Proslave Dana pobjede su otkazane ove godine u Kazahstanu i odgođene u Rusiji, što je prvi put nakon 25 godina da događaj nije održan na dan savezničke pobjede u Drugom svjetskom ratu. Bugarski Dan oružanih snaga takođe je postao žrtvom pandemije.
Dan pobjede u Moskvi, 2020.
Malo toga za slavlje
Brojni prestižni događaji nisu održani ove godine uključujući originalno prvenstvo u golfu, British Open; teniski turnir u Wimbledonu; i Paris Airshow, za koji je već odlučeno da se neće desiti početkom 2021. godine.
Bilo je malo mjesta za diplomatiju uz pandemiju koja je obstruirala napore da se postigne mirovni sporazum u Afganistanu, bila uzrok što je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov prvo otkazao svoju turneju po Balkanu, ali je ipak posjetio Balkan u decembru, a bugarski predsjednik Rumen Radev skratio put u Estoniju na forum investitora.
A u Rusiji najveći događaj na ekonomskoj agendi zemlje – Međunarodni ekonomski forum u Sankt Peterburgu – bio je otkazan s ciljem zaštite zdravlja ruskih građana i učesnika iz inostranstva.
Drive-in koncert danske grupe Malk de Koijn, aerodrom u Copenhagenu, 30 maj 2020.
Nedostaje u današnjem svijetu
Dugotrajni efekat pandemije koji će u konačnici pogoditi psihu ljudi predmet je beskrajnih predviđanja – kako nas je promijenila kako su eksponencijalno rasli brojevi zaraženih korona virusom. Ali je gubitak u smislu iskustava i gubitaka života već vrlo opipljiv.
Broj globalnih slučajeva zaraze približava je broju od 70 miliona sa više od 1,5 miliona smrtnih slučajeva. A nemogućnost društva da masovno slavi ostavila je prazninu svrhe i identiteta.
"Ovi događaji pružaju priliku za socijalne konekcije sa grupom ljudi koja dijeli zajedničku svrhu i sistem vrijednosti ili interesa", kaže Jay Van Bavel, gostujući profesor psihologije i neurologije na Univerzitetu u New Yorku. "Mislim da možemo povratiti nešto od toga putem online dešavanja, ali jako je teško zamijeniti potrebe koje se zadovoljavaju masovnim okupljanjima."
Pročitajte i ovo: Svet neće biti isti nakon korona virusaDok je korona zauzimala međunarodnu scenu u aprilu, Van Bavel bio je vodeći autor u ekstenzivnom istraživanju koje je uključivalo više od 35 autora sa namjerom da pomogne i poveže ponašanje ljudi sa preporukama epidemiologa i stručnjaka za javno zdravlje.
Njihov rad je objavljen 30. aprila u magazinu Nature, fokusirao se na širok spektar tema koje su relevantne za pandemiju a uključuju strah, nošenje s stanjem, efekte na socijalno i kulturno ponašanje i prepreke unificiranog odgovora kao što je politička polarizacija.
Bioskop u Indoneziji, oktobar 2020.
COVID – Zar ne znaš da je Božić?
Na kraju godine, predstavljanje više vakcina koje su razvijene i proizvedene u više država pobudilo je nade. Ali dok svijet nestrpljivo iščekuje priliku da se oprosti od godine tjeskobe i izolacije, pojavljuju se nove zabrinutosti kao što je ta da će nacije u razvoju ostati da stoje u redu za lijek.
I dok su neki događaji našli način da se nastave – u manjim grupama uz distancu – još uvijek nije vrijeme za žurku.
Kako se bliži kraj dugoj godini karantina i nemogućnosti kolektivnog zamora, gradovi širom svijeta uveliko smanjuju proslave zimskih praznika, uključujući Božić i Novu godinu - a neki, poput Moskve i Budimpešte, ukidaju ih potpuno.