Ima li u 21. stoljeću mjesta za knjigu?

U ovonedjeljnoj rubrici „Glasom mladih“ istražujemo gdje su nestali mladi koji čitaju knjige? Jesu li zaboravili, nemaju vremena ili su knjigu zamijenile društvene mreže i internet portali ili neka posve druga interesovanja?

Potragu za odgovorima počinjemo u Tešnju, gradiću na čijem grbu se nalazi knjiga. I na nadgrobnom spomeniku u obliku knjige predratnog predsjednika Opštine Tešanj Saliha Sarića stoji „Na stolu ostade knjiga nepročitana“. A u ovoj godini navršava se pet decenija otkako je lokalna vlast u tada siromašnom i nerazvijenom Tešnju 1968. godine otkupila privatnu biblioteku sa 17.000 knjiga novinara i književnika Hamida Dizdara, starijeg brata mnogo poznatijeg bosanskohercegovačkog pjesnika Maka Dizdara, a za koju Stolac i Sarajevo u to vrijeme nisu bili zainteresovani. A koliko mladi u Tešnju čitaju, pitao ih je Arnes Grbešić:

Čitaju li mladi u Tešnju?

Zašto se u našim zemljama sve manje čita, šta je glavni razlog nezainteresovanosti mladih za knjige i utiče li to na njihovo opšte obrazovanje? Postoji li uopšte nešto što može zamijeniti knjigu? Ovo su samo neke od tema o kojima je Maja Leđenac razgovarala sa mladima u Novom Sadu, a poslušajte šta su oni imali da kažu.

Mladi Novosađani i čitanje

Podgorički studenti i gimnazijalci priznaju da mladi ljudi sve manje čitaju i da ih savremen sistem življenja, prvenstveno društvene mreže, odvlače od čitanja. Da li knjigu nešto može da zamijeni i da li su zbog toga što malo čitaju mladi sve manje obrazovani čućemo iz razgovora koji je s njima vodila Lela Šćepanović:

Koliko čitaju mladi u Podgorici?

Ovdje možete preslušati kompletnu emisiju „Glasom mladih“:

Glasom mladih