Državno znanje ili privatna diploma?

U rubrici Radija Slobodna Evropa „Glasom mladih“ bavimo se mladima u regiji, njihovim željama, težnjama i problemima. Svake nedjelje govorimo o mladim uspješnim ljudima, onima kojima se još uvijek nije pružila prilika da svoje talente pokažu na pravi način ali i onima koji su spremni mijenjati svijet u kom žive.

U zemljama regije, kao što su Bosna i Hercegovina, Srbija ili Crna Gora vjeruje se da su državni fakulteti riznice znanja, sa najboljim profesorima i kriterijumima. Dok s druge strane privatni fakulteti samo štancuju diplome koje malo ko priznaje. Naravno, ima i onih koji tvrde da se znanje može steći i na privatnim fakultetima i da su sada gotovo izjednačeni sa državnim. Već godinama se o tome vodi polemika, pa smo pitali studente iz Travnika, Beograda i Podgorice kome radije daju prednost - privatnim ili javnim fakultetima?

Većina mladih sa kojima je u Travniku, gradu poznatom po brojnim privatnim fakuletima, razgovarala Marija Augustinović vjeruju da se znanje stiče na javnim a da se do diplome lakše dolazi na privatnim fakultetima.

Travnički studenti o sticanju znanja

Ipak, mladi u Srbiji sve više studiraju na privatnim fakultetima, ali mnogi državni i dalje imaju status ozbiljnih i zahtjevnih obrazovnih institucija. Na privatnima se sve plaća, dok se na državnim visokim školama najbolji finansiraju iz budžeta, javlja iz Beograda Zoran Glavonjić.

Srbija: Razlike između privatnih i državnih studija

Za razliku od mladih u Srbiji, studenti iz Crne Gore uglavnom se zbog nedostatka novca odlučuju za javne fakultete, rekli su neki od njih Leli Šćepanović.

Podgorički studenti za državne fakultete

Tuzla je dobila Vijeće mladih koje okuplja 14 nevladinih organizacija. U gradskoj upravi formirano je i Odjeljenje za sport, kulturu i pitanja mladih, a posebna stavka budžeta namijenjena je upravo za mlade. Kako javlja Maja Nikolić, da su se stvari pomjerile sa mrtve tačke pokazuje i činjenica da je imenovana i posebna osoba u Odjelu za mlade, kao i da je izrađena strategija za razvoj omladinske politike u narednih deset godina.

Tuzlansko Vijeće mladih

Mladima koji žele pokrenuti posao u Bosni i Hercegovini nije lako doći do novca jer banke ne finansiraju početnike. Uprkos tome, diplomirani pravnik iz Tešnja Haris Smajlhodzić usudio se da umjesto sigurnog posla za koji se školovao počneda se bavi proizvodnjom i to madraca. Sa ovim mladim poduzetnikom razgovarao je Arnes Grbešić.

Pravnik proizvodi madrace

Biciklista Nemanja Lendić iz Gradiške prije nekoliko dana krenuo je u biciklističku avanturu iz humanih pobuda. Plan je da biciklom putuje čak do Tokija, a sve kako bi pomogao u prikupljanju novca za operaciju braće Kostadinović, osmogodišnjeg Stefana i šestogodišnjeg Daria, koji boluju od distorzije mišića. U Banjaluci mu se pridružio Nikola Dupalo, a relacija koju će voziti je duga skoro 20 hiljada kilometara. Detalje prenosi Milorad Milojević.

Biciklom od Gradiške to Tokija

Medijski prostor, a posebno društvene mreže u posljednje vrijeme obiluju satiričnim vijestima, za koje ni obrazovane, a ni dobro informisane osobe ne mogu da 'provale' da nisu istinite. U zemljama regiona, pa i u Bosni i Hercegovini “lažne” vijesti u većini slučajeva nisu tu samo da nasmiju, već da ukažu, upozore i zabrinu da je u tim društvima tanka linija između realnosti i satire. Mirsad Behram ima detalje.

Realnosti i satira u bh vijestima

Interesantna ideja dolazi iz Srebrenice. Mladi tog grada, uz podršku nevladinog sektora, prikupljaju fotografije i dokumente – arhivsku građu iz predratne Srebrenice. Sadik Salimović izveštava da se time omogućava onima koji su rođeni nakon rata mogu saznati o događajima, ljudima i životu u Srebrenici do 1992. godine.

Fotografije predratne Srebrenice