Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću dvodnevni iskaz je dovršio John (rođeno Omer) Zametica, glasnogovornik i savjetnik optuženog u vrijeme rata.
Nakon što je u glavnom ispitivanju, kao svjedok obrane, pokušao skinuti zapovjednu odgovornost sa svog bivšeg šefa tvrdnjom – da je Vojska Republike Srpske djelovala na svoju ruku, tužiteljstvo je Zameticu u unakrsnom ispitivanju suočilo s vlastitim istupima u kojima je bilo vidljivo - da su Karadžićeve vlasti upravljale spornim akcijama. Između ostalog i zauzimanjem Srebrenice te progonom Bošnjaka.
Tužiteljica Carolyn Edgerton pri tom je pokazivala kao dokaze izjave Zametice kao glasnogovornika, u vezi poricanja da su se zločini dogodili u Srebrenici, kao i da je odvoženje bošnjačkog stanovništva iz nje – obavljeno prema pravilima.
Suočen sa svojom ulogom u prenošenju informacija oko Srebrenice i tvrdnjom tužiteljstva - da je on i vodstvo bosanskih Srba na Palama „bilo bolje obavješteno od vojske na terenu“ što se tamo događa, Zametica se oštro branio – da je to bilo van njegove odgovornosti.
„Dakle ne sjećate se da je Glavni štab VRS-a 15.srpnja (1995.) podnio izvještaj predsjedniku Karadžiću o velikom broju zarobljenika?“, ispitivala je tužiteljica osporavajući iskaz Zametice o tome da o situaciji o Srebrenici on i optuženi nisu imali pravu sliku stvari jer je vojska bosanskih Srba navodno radila na svoju ruku.
Tužiteljstvo je također željelo osporiti tvrdnju Zametice - da se u Srebrenici dogodila evakuacija stanovnika prema njihovoj želji, odnosno da nisu prognani. Egderton je podsjetila pri tom na iskaz zapovjednika nizozemskog bataljona UN-a (Frankena) o tome – da je sporazum o evakuaciji Srebreničana potpisan pod prijetnjom.
„Vi meni kažete da sam ja morao na Palama znati što se događalo u nekom šatoru? Ja nisam imao pojma o tome“, pobunio se Zametica dokazima tužiteljstva.
Da je sporazum o „evakuaciji“ Srebreničana napravljen kako bi se opravdalo njihovo protjerivanje tužiteljstvo je potkrijepilo izjavom Miroslava Deronjića, lokalnog vođe SDS-a iz Bratunca – koji je priznao da je upravo on dao Zametici i Karadžiću ideju o tome.
„Sve što ja znam da nizozemski bataljon u Srebrenici nije baš slavno postupio u obavljanju svoje dužnosti. Možda je oficir koji je potpisao tu izjavu želio opravdati svoju ulogu ili prepravljati povijest. Ali sve što je povezano s izjavom gospodina Deronjića je skandalozno“, izjavio je svjedok tvrdeći da je Deronjić lagao zbog dogovora s haškim tužiteljstvom.
Zameticu je tužiteljstvo podsjetilo na njegove izjave medijima u tijeku srebreničke operacije – da je UN vidio da se u Srebrenici sve događalo prema pravilima i da UN može potvrditi činjenicu da se dobro postupalo sa Srebreničanima.
„To je nije bila istina, da nije bilo etničkog čišćenja i zvjerstava. To je bila laž“, ustvrdila je tužiteljica tvrdeći da je svojim lažima Zametica prikrivao ono što se stvarno dogodilo u Srebrenici, odnosno da je sudjelovao u zataškavanju zločina, kao što je trebao zataškati i sporazum o navodnoj evakuaciji Srebreničana.
Zametica je pokušao opravdati svoje navodno neznanje tvrdnjom da je tek kasnije saznao što se događalo u Srebrenici. „Nisam se složio da se dogodio masakr u Srebrenici jer nisam znao za zvjerstva i to sam rekao 17.srpnja, kao i 31. Jučer sam se složio da se u Srebrenici dogodio masakr i ne znam zašto se stalno vraćamo na to“, odgovorio je svjedok.
Kako bi pokazala njegovu nevjerodostojnost kao svjedoka tužiteljica je podsjetila i na medijski istup Zametice (članak u Ninu: Karadžić neće u Hag), u kojem je Haški sud nazvao pravnom farsom u povijesti UN-a. Svjedok obrane je pak odvratio kako je promijenio mišljenje nakon oslobađajuće presude Jovici Stanišiću, šefu DB-a Srbije u vrijeme ratova.
Bivši zapovjednik Drinskog korpusa: vi od mene radite dželata
Kao idućeg svjedoka obrane bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić izveo je Milenka Živanovića, bivšeg zapovjednika Drinskog korpusa VRS-a, koji je došao svjedočiti tek nakon izdavanja obvezujućeg naloga suda, subpoene.
U svojoj izjavi on je optuženom potvrdio - kako ga tijekom zauzimanja Srebrenice i telefonskih razgovora koji su uslijedili - nije obavijestio o pogubljenjima zarobljenika te da nikada nije postojao plan da se Bošnjake nasilno protjera ili povredi na bilo koji način.
Podsjetimo, s druge strane, tužiteljstvo tvrdi da je Karadžić bio upoznat osobno s operacijom ubojstava iz više izvora, među ostalim i preko Živanovića koji ga je zvao i obavještavao o akciji zauzimanja Srebrenice.
S obzirom da optužnica govori o masovnim ubojstvima koja su se dogodila od 13.do 19.srpnja 1995.godine Živanović se izvukao od zapovjedne odgovornosti za počinjeno nedjelo, dok je njegov nasljednik na mjestu zapovjednika Drinskog korpusa – Radislav Krstić pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora.
„Govorim istinu i živim istinu od kad znam za sebe pa sve do ove minute“, naveo je Živanović pričajući o dobrim odnosima sa svojim susjedima Bošnjacima nakon što ga je u unakrsnom ispitivanju haško tužiteljstvo suočilo s njegovom ulogom u etničkom čišćenju i ostalim zločinima u BiH.
Tužiteljstvo je predočilo zabilješke iz zapljenjenog dnevnika generala VRS-a Ratka Mladića o sastanku političko-vojnog rukovodstva bosanskih Srba iz studenog 1992. godine na kojem Karadžić iznosi planove za „čišćenje Orašja i Podrinja“.
„Muslimanima ne treba dati nikakvu autonimiju – najvažniji zadatak je Živanovića – čišćenje Drine i razdvajanje s muslimanima“, stajalo je u Mladićevim zabilješkama sa sastanka.
„To nije ništa loše – nigdje ne piše - pobiti muslimane. Da je netko rekao – pobiti muslimane, mene više ne bi nigdje vidjeli“, pokušao je opravdati zabilješku svjedok.
„Ja sam muslimanima nudio svoju krv u ratu, mene su muslimani zvali da im budem zapovjednik (u Srebrenici). Vi od mene ovdje želite raditi nekog dželata. Pitajte muslimane i moje kumove što će Vam reći. Zločinci neka odgovaraju za svoja nedjela“, bunio se protiv linije ispitivanja umirovljeni general VRS-a ponavljajući više puta - kako je zadatak Drinskog korpusa samo bio „obrana srpskog naroda“, a ne paljenje bošnjačkih sela kako je ustvrdila optužba.
Nakon što je u glavnom ispitivanju, kao svjedok obrane, pokušao skinuti zapovjednu odgovornost sa svog bivšeg šefa tvrdnjom – da je Vojska Republike Srpske djelovala na svoju ruku, tužiteljstvo je Zameticu u unakrsnom ispitivanju suočilo s vlastitim istupima u kojima je bilo vidljivo - da su Karadžićeve vlasti upravljale spornim akcijama. Između ostalog i zauzimanjem Srebrenice te progonom Bošnjaka.
Tužiteljica Carolyn Edgerton pri tom je pokazivala kao dokaze izjave Zametice kao glasnogovornika, u vezi poricanja da su se zločini dogodili u Srebrenici, kao i da je odvoženje bošnjačkog stanovništva iz nje – obavljeno prema pravilima.
Suočen sa svojom ulogom u prenošenju informacija oko Srebrenice i tvrdnjom tužiteljstva - da je on i vodstvo bosanskih Srba na Palama „bilo bolje obavješteno od vojske na terenu“ što se tamo događa, Zametica se oštro branio – da je to bilo van njegove odgovornosti.
„Dakle ne sjećate se da je Glavni štab VRS-a 15.srpnja (1995.) podnio izvještaj predsjedniku Karadžiću o velikom broju zarobljenika?“, ispitivala je tužiteljica osporavajući iskaz Zametice o tome da o situaciji o Srebrenici on i optuženi nisu imali pravu sliku stvari jer je vojska bosanskih Srba navodno radila na svoju ruku.
Tužiteljstvo je također željelo osporiti tvrdnju Zametice - da se u Srebrenici dogodila evakuacija stanovnika prema njihovoj želji, odnosno da nisu prognani. Egderton je podsjetila pri tom na iskaz zapovjednika nizozemskog bataljona UN-a (Frankena) o tome – da je sporazum o evakuaciji Srebreničana potpisan pod prijetnjom.
„Vi meni kažete da sam ja morao na Palama znati što se događalo u nekom šatoru? Ja nisam imao pojma o tome“, pobunio se Zametica dokazima tužiteljstva.
Da je sporazum o „evakuaciji“ Srebreničana napravljen kako bi se opravdalo njihovo protjerivanje tužiteljstvo je potkrijepilo izjavom Miroslava Deronjića, lokalnog vođe SDS-a iz Bratunca – koji je priznao da je upravo on dao Zametici i Karadžiću ideju o tome.
„Sve što ja znam da nizozemski bataljon u Srebrenici nije baš slavno postupio u obavljanju svoje dužnosti. Možda je oficir koji je potpisao tu izjavu želio opravdati svoju ulogu ili prepravljati povijest. Ali sve što je povezano s izjavom gospodina Deronjića je skandalozno“, izjavio je svjedok tvrdeći da je Deronjić lagao zbog dogovora s haškim tužiteljstvom.
Zameticu je tužiteljstvo podsjetilo na njegove izjave medijima u tijeku srebreničke operacije – da je UN vidio da se u Srebrenici sve događalo prema pravilima i da UN može potvrditi činjenicu da se dobro postupalo sa Srebreničanima.
„To je nije bila istina, da nije bilo etničkog čišćenja i zvjerstava. To je bila laž“, ustvrdila je tužiteljica tvrdeći da je svojim lažima Zametica prikrivao ono što se stvarno dogodilo u Srebrenici, odnosno da je sudjelovao u zataškavanju zločina, kao što je trebao zataškati i sporazum o navodnoj evakuaciji Srebreničana.
Zametica je pokušao opravdati svoje navodno neznanje tvrdnjom da je tek kasnije saznao što se događalo u Srebrenici. „Nisam se složio da se dogodio masakr u Srebrenici jer nisam znao za zvjerstva i to sam rekao 17.srpnja, kao i 31. Jučer sam se složio da se u Srebrenici dogodio masakr i ne znam zašto se stalno vraćamo na to“, odgovorio je svjedok.
Kako bi pokazala njegovu nevjerodostojnost kao svjedoka tužiteljica je podsjetila i na medijski istup Zametice (članak u Ninu: Karadžić neće u Hag), u kojem je Haški sud nazvao pravnom farsom u povijesti UN-a. Svjedok obrane je pak odvratio kako je promijenio mišljenje nakon oslobađajuće presude Jovici Stanišiću, šefu DB-a Srbije u vrijeme ratova.
Bivši zapovjednik Drinskog korpusa: vi od mene radite dželata
Kao idućeg svjedoka obrane bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić izveo je Milenka Živanovića, bivšeg zapovjednika Drinskog korpusa VRS-a, koji je došao svjedočiti tek nakon izdavanja obvezujućeg naloga suda, subpoene.
U svojoj izjavi on je optuženom potvrdio - kako ga tijekom zauzimanja Srebrenice i telefonskih razgovora koji su uslijedili - nije obavijestio o pogubljenjima zarobljenika te da nikada nije postojao plan da se Bošnjake nasilno protjera ili povredi na bilo koji način.
Podsjetimo, s druge strane, tužiteljstvo tvrdi da je Karadžić bio upoznat osobno s operacijom ubojstava iz više izvora, među ostalim i preko Živanovića koji ga je zvao i obavještavao o akciji zauzimanja Srebrenice.
S obzirom da optužnica govori o masovnim ubojstvima koja su se dogodila od 13.do 19.srpnja 1995.godine Živanović se izvukao od zapovjedne odgovornosti za počinjeno nedjelo, dok je njegov nasljednik na mjestu zapovjednika Drinskog korpusa – Radislav Krstić pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora.
„Govorim istinu i živim istinu od kad znam za sebe pa sve do ove minute“, naveo je Živanović pričajući o dobrim odnosima sa svojim susjedima Bošnjacima nakon što ga je u unakrsnom ispitivanju haško tužiteljstvo suočilo s njegovom ulogom u etničkom čišćenju i ostalim zločinima u BiH.
Tužiteljstvo je predočilo zabilješke iz zapljenjenog dnevnika generala VRS-a Ratka Mladića o sastanku političko-vojnog rukovodstva bosanskih Srba iz studenog 1992. godine na kojem Karadžić iznosi planove za „čišćenje Orašja i Podrinja“.
„Muslimanima ne treba dati nikakvu autonimiju – najvažniji zadatak je Živanovića – čišćenje Drine i razdvajanje s muslimanima“, stajalo je u Mladićevim zabilješkama sa sastanka.
„To nije ništa loše – nigdje ne piše - pobiti muslimane. Da je netko rekao – pobiti muslimane, mene više ne bi nigdje vidjeli“, pokušao je opravdati zabilješku svjedok.
Vaš browser nepodržava HTML5