Više od milion ljudi u BiH nije u mogućnosti osigurati sebi jedan obrok dnevno, podaci su Državne agencije za statistiku BiH, a koje je potvrdila i UN-ova agencija za razvoj UNDP.
Narodne kuhinje svaki dan imaju sve više korisnika, a entiteti nemaju nikakvu strategiju za zbrinjavanje siromašnih, ocjena je Svjetske banke u BiH. A kako i očekivati od političara da brinu za siromašne kad je njihova mjesečna plata kao prosječna godišnja penzija koju ima više od 60 posto penzionera.
Svjetska banka objavila je podatak da je siromaštvo u BiH poraslo za dva posto, te da bi se, smanjenjem bruto društvenog proizvoda koje se predviđa, taj trend mogao nastaviti.
Milion Bosanaca i Hercegovaca danas jedva sebi osigura jedan obrok dnevno. Većina njih nekada su imali karijere, platu koja je bila dovoljna za pristojan život.
Danas se dovijaju na razne načine vježbajući najvažniji adut za preživljavanje u BiH - snalažljivost. Na ulicama glavnog grada BiH sve je više uličnih prodavaca koje ni 15 stepeni ispod nule ne obeshrabruje u pokušaju da zarade barem za jedan obrok.
„Kao prvo, nemam nikakva primanja, ni ja ni supruga ne radimo. Kao drugo, imam 30 godina radnog staža, ne mogu ni u penziju, ne dozvoljavaju mi godine. Predavao sam tri puta za penziju, odbili su me. Pijem tablete, non-stop sam na terapiji. Ja ne bih smio da izađem ovdje, ali moram“, priča nam jedan od njih.
SVE VIŠE LJUDI NA HRANI U NARODNIM KUHINJAMA
Sve je veći broj nezaposlenih, a i oni koji rade, zbog mizernih plata, jedva sastavljaju kraj s krajem. Sindikalci kažu da su danas četiri prosječne plate radnika u privredi potrebne za jednu potrošačku korpu.
„Dakle potrebne su četiri plate radnika u privredi da bi napunio sindikalnu potroščaku korpu koja je prešla 1.600 maraka“, kaže Ranka Mišić, predsjednica Sindikata RS.
U Republici Srpskoj su od nove godine poskupjeli struja, gorivo i telefonske usluge, a u Federaciji se poskupljenja očekuju svaki dan, upozorava Edhem Biber, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH. „To je loša poruka za sve građane u BiH“, kaže on
Da je situacija teška i da je broj gladnih na našim prostorima u porastu potvrđuje i porast broja zahtjeva za korištenje usluga javnih kuhinja u malobrojnim opštinama u kojima postoje.
Broj zahtjeva za korištenje Javne kuhinje Crvenog krsta do decembra 2009. godine povećan je za više od 50 odsto u odnosu na broj zahtjeva u 2008. godini. Građani ne kriju ogorčenje.
„Ne radimo ni ja ni žena. A ovakvih kao što sam ja ima mnogo. Ja sam na kuhinji javnoj, hvala Bogu. To sam riješio – jedva“, kaže nam jedan od korisnika „narodne kuhinje“.
„Dužni su mi 12 plata. Ništa mi nisu dali. Šta ću drugo reći vam“, dodaje u razgovoru s nama drugi.
HLJEB PO AKCIJSKIM CIJENAMA
Šef ureda Svjetske banke u BiH Marko Mantovaneli razlog za ovakvo stanje vidi i u nepostojanju državnog sistema socijalne zaštite koji bi trebao spasiti najugroženije.
„Dosta novca se troši na transfere pojedincima. Međutim, taj veliki fiskalni napor nije suklađen sa kapacitetom da se dopre do najsiromašnijih. Ustvari, čak veći dio sredstava odlazi onima koji su u boljem finansijskom položaju nego onima koji su najugroženiji“, objašnjava Mantovaneli.
Kako je kupovna moć stanovništva iz dana u dan sve slabija, što se direktno odražava i na promet trgovačkih centara, u jednom sarajevskom centru odlučili su akcijskom cijenom hljeba povećati prodaju, ali i pomoći svojim najvjernijim kupcima.
„Ocjenjujući trenutnu jako tešku situaciju svih naših kupaca, a i nas samih, mi smo odlučili da napravimo i super cijenu za hljeb od 400 grama, samo pola marke. Povećanu prodaju svakako bilježimo, pogotovo tog hljeba, jer je narod pravo zadovoljan“, kaže direktorica marketinga Belma Čengić.
No, ovo se ipak odnosi samo na jedan dio grada. Ostali nemaju baš mnogo pogodnosti, jer su i cijene hrane svakodnevno u porastu.
Kad se tome pridoda i činjenica da je u nedavnim poplavama u BiH uništena većina oranica, prava kriza osjetiće se tek sredinom 2010. godine.
No, političari, čija je mjesečna plata kao godišnja primanja prosječnog penzionera, umjesto da povedu računa o svojim biračima, i ove kao i svake izborne godine u kampanju ulaze sa velikim temama poput referenduma, ukidanja entiteta i slično - slijepi da vide kako su kontejneri u sva tri nacionalna tora sve prazniji.
Narodne kuhinje svaki dan imaju sve više korisnika, a entiteti nemaju nikakvu strategiju za zbrinjavanje siromašnih, ocjena je Svjetske banke u BiH. A kako i očekivati od političara da brinu za siromašne kad je njihova mjesečna plata kao prosječna godišnja penzija koju ima više od 60 posto penzionera.
Svjetska banka objavila je podatak da je siromaštvo u BiH poraslo za dva posto, te da bi se, smanjenjem bruto društvenog proizvoda koje se predviđa, taj trend mogao nastaviti.
Milion Bosanaca i Hercegovaca danas jedva sebi osigura jedan obrok dnevno. Većina njih nekada su imali karijere, platu koja je bila dovoljna za pristojan život.
Danas se dovijaju na razne načine vježbajući najvažniji adut za preživljavanje u BiH - snalažljivost. Na ulicama glavnog grada BiH sve je više uličnih prodavaca koje ni 15 stepeni ispod nule ne obeshrabruje u pokušaju da zarade barem za jedan obrok.
„Kao prvo, nemam nikakva primanja, ni ja ni supruga ne radimo. Kao drugo, imam 30 godina radnog staža, ne mogu ni u penziju, ne dozvoljavaju mi godine. Predavao sam tri puta za penziju, odbili su me. Pijem tablete, non-stop sam na terapiji. Ja ne bih smio da izađem ovdje, ali moram“, priča nam jedan od njih.
SVE VIŠE LJUDI NA HRANI U NARODNIM KUHINJAMA
Sve je veći broj nezaposlenih, a i oni koji rade, zbog mizernih plata, jedva sastavljaju kraj s krajem. Sindikalci kažu da su danas četiri prosječne plate radnika u privredi potrebne za jednu potrošačku korpu.
„Dakle potrebne su četiri plate radnika u privredi da bi napunio sindikalnu potroščaku korpu koja je prešla 1.600 maraka“, kaže Ranka Mišić, predsjednica Sindikata RS.
U Republici Srpskoj su od nove godine poskupjeli struja, gorivo i telefonske usluge, a u Federaciji se poskupljenja očekuju svaki dan, upozorava Edhem Biber, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH. „To je loša poruka za sve građane u BiH“, kaže on
Da je situacija teška i da je broj gladnih na našim prostorima u porastu potvrđuje i porast broja zahtjeva za korištenje usluga javnih kuhinja u malobrojnim opštinama u kojima postoje.
Broj zahtjeva za korištenje Javne kuhinje Crvenog krsta do decembra 2009. godine povećan je za više od 50 odsto u odnosu na broj zahtjeva u 2008. godini. Građani ne kriju ogorčenje.
„Ne radimo ni ja ni žena. A ovakvih kao što sam ja ima mnogo. Ja sam na kuhinji javnoj, hvala Bogu. To sam riješio – jedva“, kaže nam jedan od korisnika „narodne kuhinje“.
„Dužni su mi 12 plata. Ništa mi nisu dali. Šta ću drugo reći vam“, dodaje u razgovoru s nama drugi.
HLJEB PO AKCIJSKIM CIJENAMA
Šef ureda Svjetske banke u BiH Marko Mantovaneli razlog za ovakvo stanje vidi i u nepostojanju državnog sistema socijalne zaštite koji bi trebao spasiti najugroženije.
„Dosta novca se troši na transfere pojedincima. Međutim, taj veliki fiskalni napor nije suklađen sa kapacitetom da se dopre do najsiromašnijih. Ustvari, čak veći dio sredstava odlazi onima koji su u boljem finansijskom položaju nego onima koji su najugroženiji“, objašnjava Mantovaneli.
Kako je kupovna moć stanovništva iz dana u dan sve slabija, što se direktno odražava i na promet trgovačkih centara, u jednom sarajevskom centru odlučili su akcijskom cijenom hljeba povećati prodaju, ali i pomoći svojim najvjernijim kupcima.
„Ocjenjujući trenutnu jako tešku situaciju svih naših kupaca, a i nas samih, mi smo odlučili da napravimo i super cijenu za hljeb od 400 grama, samo pola marke. Povećanu prodaju svakako bilježimo, pogotovo tog hljeba, jer je narod pravo zadovoljan“, kaže direktorica marketinga Belma Čengić.
No, ovo se ipak odnosi samo na jedan dio grada. Ostali nemaju baš mnogo pogodnosti, jer su i cijene hrane svakodnevno u porastu.
Kad se tome pridoda i činjenica da je u nedavnim poplavama u BiH uništena većina oranica, prava kriza osjetiće se tek sredinom 2010. godine.
No, političari, čija je mjesečna plata kao godišnja primanja prosječnog penzionera, umjesto da povedu računa o svojim biračima, i ove kao i svake izborne godine u kampanju ulaze sa velikim temama poput referenduma, ukidanja entiteta i slično - slijepi da vide kako su kontejneri u sva tri nacionalna tora sve prazniji.