Evropa se probudila pred perspektivom najdesničarskije vlade u Italiji od Drugog svjetskog rata, a u Briselu su se javile zabrinutosti da će treća ekonomija Evropske unije i jedna od šest članica osnivačica sada razbiti redove Bloka na više polja – od odnosa prema Rusiji pa sve do fiskalne odgovornosti.
I dok bi Rim mogao biti nova remetilačka sila unutar Evropske unije (EU), vjerovatnije je da će se to vidjeti u "vrućim pitanjima" kao što su prava manjina i imigracija gdje blok nema posljednju riječ.
Teško je izbjeći istorijski simbolizam Giorgie Meloni i njene partije "Braća Italije" (Fratelli d’Italia ili FdI) dolazeći na vlast samo mjesec dana prije stote godišnjice "Marša na Rim" talijanskog diktatora Benita Mussolinija koji je rezultirao uspješnim fašističkim državnim udarom.
I dok se Meloni nedavno distancirala od Dučea, ona i mnoge njene stranačke kolege u prošlosti su ga hvalili. Njena partija ima isti logo, talijansku trobojku u obliku plamena, koji koristi neofašistički Talijanski društveni pokret (MSI) koji se digao iz pepela Drugog svjetskog rata, a ona se nije sramila upotrijebiti slogan (ili varijacije) "Bog, domovina, porodica" povezan s Mussolinijevim režimom.
Da li je ovo imalo bilo kakav uticaj na njen izborni uspjeh ili ne, još je nejasno, ali se čini da se njeno kockanje na to da bude jedina partija koja se nije pridružila tehnokratskoj vladi Marija Draghija, koja je vodila zemlju od početka 2021., bio je taktički brilijantan potez. Nakon što je na posljednjim izborima 2018. osvojila oko 4 posto, partija FdI je završila na vrhu s procijenjenih 26 posto glasova - sedam postotnih bodova ispred Demokratske stranke lijevog centra.
Njen izborni savez s krajnje desnom Ligom (Lega) Mattea Salvinija i Forza Italia, desnog centra bivšeg talijanskog premijera i medijskog mogula Silvija Berlusconija, trebao bi imati komfornu većinu i u Zastupničkom domu i u Senatu, što otvara put da Meloni postane prva premijerka Italije u istoriji.
Giorgia Meloni, sa natpisom "Hvala Italija", Rim, 26. septembar 2022.
Čini se da je takođe ublažila ili čak potpuno promijenila neke od svojih kontroverznijih političkih stavova što je bila bliže vlasti. Ona više ne želi izvući Italiju iz eura, odjednom je postala velika obožavateljica NATO saveza i obećala je da će uravnotežiti budžet nakon što se prethodno bunila protiv mikroupravljanja Brisela italijanskom ekonomijom.
Ali možda njen najveći udar u sebi nosi Rusiju. Italijanska i ljevica i desnica kroz istoriju imale su mekan odnos prema Kremlju, često se udvarajući ruskom turizmu i unosnim gasnim ugovorima. Sama Meloni nije bila drugačija i protivila se sankcijama Evropske unije protiv Kremlja nakon što je pripojio Krim 2014. Četiri godine kasnije slavila je izbornu pobjedu Vladimira Putina kao predstavnika "nedvosmislene volje ruskog naroda".
Nedavno, međutim, kritikovala je rusku invaziju na Ukrajinu, podržala sankcije i čak bila za to da se šalje oružje Kijevu, što je pitanje oko kojeg su se Italijani generalno podijelili.
Pročitajte i ovo: Liderka krajnjih desničara favorit na italijanskim izborimaZvaničnici u Briselu, koji su govorili pod uslovom da ostanu anonimni, pozdravili su njenu promjenu pristupa i vjeruju da ona to radi kako bi pokazala da je kredibilan partner. Nekolicina vjeruje da će Rim tražiti da "se ukinu sankcije", naročito kako se povećavaju uspjesi Ukrajine na bojištu. Ali, još uvijek su zabrinuti zbog drugih figura u njenoj partiji, i još važnije, njena dva koaliciona partnera.
Berlusconi, koji je već dugo vremena u prijateljskim odnosima s Putinom izazvao je uzbunu prošle sedmice kada je sugerisao da ruski predsjednik samo želi da zamijeni vladu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog "pristojnim ljudima" i da ga je na to prisilio ruski narod i njegovi ministri.
Salvini je, s druge strane, govorio o tome da Zapad "ponovo razmisli" o sankcijama, pokušao da ode u Rusiju tokom ljeta u "mirovnu misiju", a njegova partija još ima ugovor o saradnji sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom.
Takođe, malo je vjerovatno da će Italija izazvati previše problema oko ekonomskih pitanja. Rim bi trebao primiti najveću isplatu od svih država članica iz fonda EU za oporavak nakon COVID-a, gotovo 200 milijardi eura, novac koji će dobro doći ove zime dok inflacija i cijene energenata rastu. Iako je Meloni obećala da će ponovo pregovarato o uslovima, Evropska komisija, koja upravlja fondovima, dopustiće joj samo simbolične promjene.
Najveći uticaj u Evropi najvjerovatnije će se desiti na polju "kulturnog rata", odnosno pitanjima koja se tiču imigracije, abortusa i LGBTQ prava, što su teme kojima se ona snažno protivi i nije promijenila svoje mišljenje.
Pored toga što je na čelu Italije, ona je takođe predsjednica Evropskih kozervativaca i reformista (ECR), panevropske političke porodice koja uključuje poljsku vladajuću patiju Pravo i pravda (PiS) i ODS češkog premija Petra Fiale.
Partija Švedske demokrate koje su postale najveća desničarska snaga nakon izbora u septembru ili će podržati ili biti uključena u novu švedsku vladu takođe je član, a politička porodica ima i bliske veze s Fideszom mađarskog lidera Viktora Orbana.
Pročitajte i ovo: Uspon krajnje desnice, izazov ili opasnost za evropsku demokratijuOčekuje se da će Rim više podržavati Budimpeštu i Varšavu u njihovim prepirkama s Briselom oko svega, od vladavine prava i slobode medija do prava homoseksualaca – sve su to teme u kojima je EU na razne načine posljednjih godina pokušavala da bude uticajnija, ali sada to može da joj bude teže ako Italija nije na istoj liniji.
Isto vrijedi i za imigraciju, gdje se Meloni poigravala idejom o pomorskoj blokadi Libije kako bi spriječila migrante da pređu Sredozemlje. "Tvrđava Evropa", nešto što ljudi poput Orbana dugo zagovaraju, postaje sve više evropska norma.
Drugim riječima, Meloni može postati novo lice desničarskog talasa koji, čini se, preplavljuje cijeli kontinent. Budući da je ECR na vlasti u dvjema od "velikih pet" država članica EU, bit će sve uticajniji kada je riječ o oblikovanju politike i odabiru kandidata za razne visoke dužnosti u Uniji.
Tradicionalna grupa desnog centra EPP i grupa lijevog centra Progresivna alijansa socijalista i demokrata ljubomorno su čuvale ovu vrstu posla, ponekad pozivajući i treću silu poput liberala u krug. Sada će morati da se nauče boriti i za dijeljenje plijena s ECR-om. Ona neće rasturiti Brisel, ali će EU učiniti još haotičnijim mjestom u vrijeme kada je jedinstvo veoma potrebno.