"Zamislite GIKIL kao veliku industrijsku košnicu. A radnike kao industrijske pčele. Rudnike uglja kao cvjetne livade i ugalj kao crni nektar. I koks kao crni med", počinju autori stripa priču o ekološkom zagađenju i korupciji fabrike koksa i industrijskih đubriva u Lukavcu, gradiću u blizini Tuzle na istoku Bosne i Hercegovine.
"Crni med" je grafička novela koju su stvorili Saša Džino, Marko Gačnik i Damir Arsenijević.
Priča ili, kako pišu autori, izgradnja košnice počinje u Jugoslaviji, aprila 1949. godine pod nazivom Koksara Lukavac.
"Crni med je bio pokretač cijele jugoslovenske industrije", piše u stripu.
U grafičkoj noveli opisuje se nastanak Koksare, kakve su uslove imali radnici u doba Jugoslavije, te razvoj i rast broja radnika.
Nakon decenija rasta, '90-ih godina Koksara doživljava udarac, raspadom Jugoslavije i ratom u BiH.
Postratna koksara privatizacijom i prodajom pada u ruke indijskih biznismena i tada kreće priča o kriminalu i sve većem zagađenju.
Prikazani su crteži likova i života indijske dinastije Mittal, čiji je jedan član i Pramod Mittal, milijarder koji je bio većinski vlasnik Global Ispat koksne industrije (GIKIL) u Lukavcu.
Pramod Mittal, Brat "kralja čelika" Lakšmija Mittala, postao je vlasnik GIKIL-a.
"Cool mi je taj dio istraživanja i sklapanja cijele priče, u smislu da sam dobio sav materijal, najinteresantniji je razgovor sa radnicima, istorijski arhiv, i iz toga iskopati jednu priču, bilo mi je onako i izazovno", istakao je Saša Džino, scenarista stripa.
Saša Džino, scenarista stripa "Crni med"
Navodni kriminal u GIKIL-u je u rukama Kantonalnog suda u Tuzli. Krajem januara 2023., potvrđena je optužnica protiv Pramoda i bivših članova Nadzornog odbora i menadžmenta u GIKIL-u.
Svi su optuženi za organizovani kriminal.
Pramodovo kraljevstvo počelo se urušavati, piše u stripu.
U optužnici stoji da su Pramod Mittal, Rajib Das, Parameš Batačarija, Ivana Bunoza, Mate Pavković i Erna Mehmedović iz fabrike nezakonito izvukli oko 21 milion maraka (11 miliona eura) kroz neispunjavanje ugovornih obaveza stranog ulagača. Suđenje u ovom predmetu još nije počelo.
Marko Gačnik, autor ilustracija, rekao je da im je cilj podizanje svijesti i prikazivanje javnosti ekoloških problema koji su došli privatizacijom fabrika, koje, navodi Gačnik, su danas na granici da uzrokuju ekološku katastrofu.
"Bilo je zanimljivo, ali opet s druge strane, neke stvarno posljedice koje ostavljaju ekološki otrovi, stvarno mogu biti malo mučne, razmišljati o tome i kako to prikazati. Sve ovisi kakav vam je senzibilitet. Ja sam uglavnom jako zadovoljan time što smo napravili i nadam se da će ta saradnja uroditi barem nekom općom svijesti, bar malo, mrvicu da je podignemo u neku širu javnost", kazao je Gačnik.
Marko Gačnik, crtač stripa
U stripu su predstavljena i iskustva bivših radnika GIKIL-a. Oni kažu da su ranije postojala postrojenja za prečišćavanje i izdvajanje štetnih tvari, a da sada toga nema, te da su GIKIL-ovom indijskom vlasniku briga o okolišu i modernizacija bili u drugom planu, a novac u prvom.
Priča radnika GIKIL-a
Džino i Gačnik smatraju da strip sam neće promijeniti svijest, te da je to jedna od kockica koje se sklapaju da bi se neko osvijestio.
"Ružno je sad reći za svoj rad da 'ne pije vode', ali stvarno 'ne pije vode'. Ovo je nešto čemu treba ogroman vremenski period da bi pilo vode. Tako da su sad ovo neke sad ovo sitnice, kockice koje se sastavljaju da bi neko uopšte bio informisan o cijeloj ovoj priči", kaže Džino.
"Stvaranje crnog meda gušilo je i trovalo kako radnike fabrike, tako i okolno stanovništvo", piše u stripu.
"Da li ima fajde? Ne znam, samo će vrijeme pokazati. Ne želim da budem totalno pesimističan, ali nisam ni optimističan", kaže Gačnik.
Dio stripa koji pokazuje ekološku katastrofu povezanu s GIKIL-om 2018. godine
Zbog zagađenja okoliša 2018. godine podignuta je optužnica protiv tadašnjeg direktora GIKIL-a Indijca Debasiša Gangulija, koji je organima BiH i dalje nedostupan nakon što je pušten na slobodu i nakon što su mu ukinute mjere zabrane.
Nakon "Crnog meda", autori planiraju i strip vezan za banjalučki Incel, fabriku papira i celuloze. Prethodno su kroz grafički roman problematizirali život radnika industrijske zone HAK u Tuzli i posljedice nemara u upravljanju.