Piše: Tom Balmforth, priredila Mirjana Rakela
Pedesetšestogodišnji Aleksandar Avanesov kaže da će glasati za Vladimira Putina na predsjedničkim izborima u nedjelju 4. ožujka, jer Rusima „nikada nije išlo tako dobro kao danas“.
Osamnaestogodišnja Tatjana Kim će uništiti glasački listić jer smatra da su ruski političari jedna „ velika sramota“.
Avanasov ističe da mladi ne znaju kakav je kaos i jad vladao 90-tih prije nego je Putin došao na vlast. Kim, međutim, kaže da ne može živjeti u Putinovom autoritarnom režimu i dodaje kako su njegovi takozvani suparnici na predstojećim izborima tek „lutke na koncu kojima se igra iz Kremlja“.
Tako razmišljajun Avanesov, koji je direkor Francuskog zbora u Moskvi i Kim koja je članica zbora. Oni su primjer generacijskog jaza koji je sve vidljiviji uoči izbora 4. marta.
Mnogi iz Avanesove generacije strahuju od previranja kakva su se dogođala u godinama „prije Putina“ i spremni su premijeru dati svoj glas. Kimina generacija traži da se sustav modernizira i demokratizira.
Istina, Avanesov bi radije kao predsjednika vidio Dimitrija Medvedeva u još jednom mandatu, ali ističe da mladi i ne znaju koliko su sretni i koliko su dobili u ovom dobu.
"Žele nešto novo jer im je dosta Putinovog paternalističkog stava. Mi smo sanjali doba u kojem ćemo zaboraviti na politiku i u kojem se nećemo plašiti svakog nadolazećeg partijskog kongresa. Sanjali smo o vremenu u kojem ćemo imati više novca, u kojem ćemo se moći skrbiti o obitelji, lijepo se oblačiti, dobro jesti i slobodno putovati. To je upravo ovo vrijeme“, kaže Avanesov.
Kim i njeni prijatelji s kojima smo razgovarali u jednom moskovskom kafiću nakon probe zbora su svijesni da žive bolje od svojih roditelji, no to ne znači da moraju tolerirati autokratski politički režim. Oni smatraju da aktualna vlast ne radi ništa kako bi promijenila situaciju.
Iako nisu sudjelovali u opozicijskim protestima, naglašavaju da vlast pokušava prosvjede koristiti kao oružje u nadmetanju sa stranim silama. Kim i njena kolegica, sedamnaestogodišnja Kamila Gracheva, studentica na moskovskoj Visokoj ekonomskoj školi, smatra da protesti nisu ništa drugo do prava građana da slobodno izraze svoje mišljenje.
„Zašto se pod tepih stavlja činjenica da ljudi imaju prava i ako žele nešto promjeniti imaju pravo da to i javno iskažu“, kaže Gracheva.
"Neki ljudi zaboravljaju da imaju prava, neki da imaju odgovornosti", ističe Kim.
Potemkinova priroda Putinovog režima
Gracheva pojašnjava da su građani povrijeđeni Potemkinovom prirodom Putinovog režima u kojem izbori nisu izbori, a opozicija nije stvarna opozicija.
"Ono što se događalo prije decembarskih parlamentarnih izbora bilo je sramotno. Izbori su bili formalni, a opozicija se ne može smatrati opozicijom", kaže Tatjana.
Dok mlada djevojka priča, jedna žena srednjih godina se okreće i poručuje djevojci da ušuti:
"Ovakve priče slušamo od 80-tih. To su gluposti“, kaže žena.
Sociolozi ističu da generacijski jaz nije jedino što se može primjetiti uoči predstojećih ruskih izbora.
"Zanimljivo je da na prosvjedima protiv režima nisu bili samo mladi. Tamo je bilo ljudi starijih od 40 godina, veliki broj onih između 40 i 55 godina“, kaže sociolog Boris Dubin iz Levada centra za istraživanje javnog mijenja.
"Podjele se mogu uočiti po tome odakle prosvjednici dolaze, sa periferije ili srca grada, među njima je bilo bogatih i siromašnih, bilo je mladih, no jednako tako i starih“, ističe ovaj sociolog.
Naš sugovornik Aleksandar Avenesov dodaje da do sada nije išao na skupove podrške Putinu, ali se sprema to učiniti, jer opozicijski pokret vidi kao prijetnju teško stečenoj ruskoj stabilnosti.
"Uostalom, nisam vidio ništa što bi dokazalo da Putin više voli sebe od svoje zemlje što mu spočitavaju u opoziciji“, tvrdi Avenesov.
Kim i Grancheva kažu da su već sada razočarane činjenicom da će Putin najvjerojatnije i idućih šest godina biti predsjednik, no ipak se nadaju da će novostečene ovlasti iskoristiti za snažnije političke i ekonomske reforme.
I to je jedino oko čega se dvije generacije slažu.
"Nadam se da će se promijeniti", kaže Avenosov, jer "oštrina i bespoštedna politika kakva je bila potrebna na početku njegove vladavine kada se suočavao s Čečenijom, a što je pomalo nalikovalo na Staljinova vremena kada se suprostavljao Hitleru, je ispunila svoj cilj. Sada je vjerojatno potrebna civiliziranija i intelektulnija politika.“
Pedesetšestogodišnji Aleksandar Avanesov kaže da će glasati za Vladimira Putina na predsjedničkim izborima u nedjelju 4. ožujka, jer Rusima „nikada nije išlo tako dobro kao danas“.
Osamnaestogodišnja Tatjana Kim će uništiti glasački listić jer smatra da su ruski političari jedna „ velika sramota“.
Avanasov ističe da mladi ne znaju kakav je kaos i jad vladao 90-tih prije nego je Putin došao na vlast. Kim, međutim, kaže da ne može živjeti u Putinovom autoritarnom režimu i dodaje kako su njegovi takozvani suparnici na predstojećim izborima tek „lutke na koncu kojima se igra iz Kremlja“.
Tako razmišljajun Avanesov, koji je direkor Francuskog zbora u Moskvi i Kim koja je članica zbora. Oni su primjer generacijskog jaza koji je sve vidljiviji uoči izbora 4. marta.
Mnogi iz Avanesove generacije strahuju od previranja kakva su se dogođala u godinama „prije Putina“ i spremni su premijeru dati svoj glas. Kimina generacija traži da se sustav modernizira i demokratizira.
"Sanjali smo o vremenu u kojem ćemo imati više novca, u kojem ćemo se moći skrbiti o obitelji, lijepo se oblačiti, dobro jesti i slobodno putovati. To je upravo ovo vrijeme“, kaže Putinov pristalica Aleksandar Avanesov.
Istina, Avanesov bi radije kao predsjednika vidio Dimitrija Medvedeva u još jednom mandatu, ali ističe da mladi i ne znaju koliko su sretni i koliko su dobili u ovom dobu.
"Žele nešto novo jer im je dosta Putinovog paternalističkog stava. Mi smo sanjali doba u kojem ćemo zaboraviti na politiku i u kojem se nećemo plašiti svakog nadolazećeg partijskog kongresa. Sanjali smo o vremenu u kojem ćemo imati više novca, u kojem ćemo se moći skrbiti o obitelji, lijepo se oblačiti, dobro jesti i slobodno putovati. To je upravo ovo vrijeme“, kaže Avanesov.
Kim i njeni prijatelji s kojima smo razgovarali u jednom moskovskom kafiću nakon probe zbora su svijesni da žive bolje od svojih roditelji, no to ne znači da moraju tolerirati autokratski politički režim. Oni smatraju da aktualna vlast ne radi ništa kako bi promijenila situaciju.
„Zašto se pod tepih stavlja činjenica da ljudi imaju prava i ako žele nešto promjeniti imaju pravo da to i javno iskažu“, kaže Gracheva.
"Neki ljudi zaboravljaju da imaju prava, neki da imaju odgovornosti", ističe Kim.
Potemkinova priroda Putinovog režima
Gracheva pojašnjava da su građani povrijeđeni Potemkinovom prirodom Putinovog režima u kojem izbori nisu izbori, a opozicija nije stvarna opozicija.
"Ono što se događalo prije decembarskih parlamentarnih izbora bilo je sramotno. Izbori su bili formalni, a opozicija se ne može smatrati opozicijom", kaže Tatjana.
Dok mlada djevojka priča, jedna žena srednjih godina se okreće i poručuje djevojci da ušuti:
Vaš browser nepodržava HTML5
Sociolozi ističu da generacijski jaz nije jedino što se može primjetiti uoči predstojećih ruskih izbora.
"Zanimljivo je da na prosvjedima protiv režima nisu bili samo mladi. Tamo je bilo ljudi starijih od 40 godina, veliki broj onih između 40 i 55 godina“, kaže sociolog Boris Dubin iz Levada centra za istraživanje javnog mijenja.
"Podjele se mogu uočiti po tome odakle prosvjednici dolaze, sa periferije ili srca grada, među njima je bilo bogatih i siromašnih, bilo je mladih, no jednako tako i starih“, ističe ovaj sociolog.
Naš sugovornik Aleksandar Avenesov dodaje da do sada nije išao na skupove podrške Putinu, ali se sprema to učiniti, jer opozicijski pokret vidi kao prijetnju teško stečenoj ruskoj stabilnosti.
"Uostalom, nisam vidio ništa što bi dokazalo da Putin više voli sebe od svoje zemlje što mu spočitavaju u opoziciji“, tvrdi Avenesov.
Kim i Grancheva kažu da su već sada razočarane činjenicom da će Putin najvjerojatnije i idućih šest godina biti predsjednik, no ipak se nadaju da će novostečene ovlasti iskoristiti za snažnije političke i ekonomske reforme.
I to je jedino oko čega se dvije generacije slažu.
"Nadam se da će se promijeniti", kaže Avenosov, jer "oštrina i bespoštedna politika kakva je bila potrebna na početku njegove vladavine kada se suočavao s Čečenijom, a što je pomalo nalikovalo na Staljinova vremena kada se suprostavljao Hitleru, je ispunila svoj cilj. Sada je vjerojatno potrebna civiliziranija i intelektulnija politika.“