Bosna i Hercegovina se nedovoljno brzo priprema za ulazak Hrvatske u Evropsku uniju (zakonodavstvo, akreditacijska tijela, certifikacije, laboratoriji osposobljeni za pregled roba biljnog i životinjskog porijekla). Na udaru bi prvi mogao biti sektor prehrambene i poljoprivredne proizvodnje, posebno mljekari, jer se više od 60 posto izvoza mljekarske proizvodnje plasira u Hrvatsku. Već od 1. januara 2013. od BiH će se tražiti strogo pridržavanje evropskih standarda u kvalitetu prehrambenih proizvoda.
Igor Gavran, makroekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH, govori o ostvarivanju zadataka iz procesa evropskih integracija, kao i o aktuelnoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
Gavran: Kada vidim dnevni red i prominentne teme u našim parlamentima i našim ostalim institucijama, Vijeću ministara i drugim, zaista izražavam veliku zabrinutost povodom mogućnosti poštivanja ovih zadatih rokova. Naime, sve te propise moguće je usvojiti veoma brzo, pitanje je dana a ne čak ni sedmica, međutim, za njihovu implementaciju treba nešto više vremena. Ukoliko se sve uradi na pravi način i u minimalnim rokovima, već do kraja godine sistem može profunkcionirati. Onda bismo do kraja godine mogli dobiti inspekciju Evropske unije koja bi provjerila da li je sistem uspostavljen u skladu s njihovim standardima, i onda bi već od 1. januara mogli imati slobodan izlaz u EU onih proizvoda koje sada ne možemo izvoziti. Ukoliko ne ispunimo uslove Evropske unije za plasman, onda će naši proizvođači mlijeka, mliječnih i mesni prerađevina i drugih animalnih proizvoda biti potpuno uskraćeni za ovo tržište, izvoz će biti drastično smanjen i došlo bi do značajne destabilizacije naše domaće proizvodnje.
Gavran: Prema sadašnjim rješenjima, oni će biti izrazito u korist Bosne i Hercegovine. Naime, povlastice za bescarinski izvoz bh. proizvoda u Republiku Hrvatsku biće jednake kao što važe za Evropsku uniju, odnosno, praktično za sve proizvode je riječ o potpuno slobodnom izvozu, bez plaćanja bilo kakvih carinskih dadžbina. Jedini izuzetak je svježa riba, te vina i drugi proizvodi koji imaju ograničenje bescarinskih kvota. S druge strane, proizvodi koji se sada slobodno uvoze iz Republike Hrvatske u skladu sa sporazumom CEFTA – kao što su mlijeko, mliječne prerađevine, neke mesne prerađevine i još neki proizvodi, cigarete, na primjer, čiji uvoz je veoma visok u Bosnu i Hercegovinu – sada će biti opterećeni carinama i na bh. tržištu će biti ili potpuno nekonkurentni zbog značajnog povećanja prodajne cijene, ili će se potpuno prekinuti njihov plasman u Bosnu i Hercegovinu. Dakle, ta promjena carinskog tretmana otvara šansu za smanjenje uvoza u BiH, povećanje učešća bh. proizvoda na domaćem tržištu, a sa stanovišta carina, ne bi trebala značajnije ili bilo kako negativno uticati na naš izvoz u Hrvatsku.
Apsurdna situacija
Gavran: U posljeratnom periodu u ukupnoj vanjskoj trgovini Bosne i Hercegovine samo deficit, znači – ne uvoza, nego razlike, gdje je uvoz veći od izvoza i potpunog nepovratnog gubitka novca Bosne i Hercegovine – iznosi oko sto milijardi konvertibilnih maraka. Možete zamisliti koliko bi jedan procenat tog iznosa značio za Bosnu i Hercegovinu, a da ne govorim više.
Gavran: Ja vidim isključivo jednu deklarativnu opredijeljenost prema integracijama i jedno stalno blokiranje i kočenje tog procesa na svakom koraku, što ekonomiji nanosi ogromne štete i što nas čini definitivno neozbiljnim i nepouzdanim i neatraktivnim za strane ulagače, neatraktivnim za poslovanje, i kao tržište izolovani faktički od svijeta u mnogim segmentima poslovanja i ekonomije. Jasno je da se stvarno učini nešto na tom putu tek pod pritiskom Evropske unije, što je potpuno besmisleno. Stvari koje su isključivo u našem interesu, kao što je usklađivanje standarda koji bi nam omogućili izvoz u Evropsku uniju, mi faktički pokrenemo nakon pritiska Evropske komisije. Dakle, oni nas tjeraju da omogućimo sebi izvoz na njihovo tržište! Potpuno apsurdna situacija koja je jedino u Bosni i Hercegovini moguća.
Gavran: Poznata je situacija - Evropska razvojna banka, Investicione i neke druge međunarodne institucije odobre određena sredstva Bosni i Hercegovini, recimo za izgradnju autoputeva i drugih kapaciteta, infrastrukture, i onda ta sredstva stoje neiskorištena zato što mi nismo bili u stanju da iskoristimo ni raspoloživi novac. Pogledajmo samo situaciju kod ovih požara: Bosna i Hercegovina, odnosno naše vlasti, ponovno se ponašaju kao da je '93! Mi čekamo nečiju humanitarnu pomoć, da nas neko drugi spasi, što bi se reklo, a u međuvremenu godišnji odmori nadležnih ministara se ne prekidaju, troškovi goriva za Audije se ne uskraćuju, ali zato para za gorivo za helikoptere nema, i milion drugih konkretnih primjera. Jednostavno, mi da bismo bili na putu evropskih integracija, moramo svakim danom sve više funkcionisati kao zemlje članice Evropske unije. Nažalost, mi svakim danom funkcionišemo sve više kao neke afričke zemlje.
Igor Gavran, makroekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH, govori o ostvarivanju zadataka iz procesa evropskih integracija, kao i o aktuelnoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
RSE: Bliži se početak 2013. godine kada će se početi primjenjivati standardi Evropske unije za izvoz prehrambenih proizvoda iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, koji će morati proći strogu kontrolu međunarodno certificiranih tijela za potvrdu kvaliteta. Gospodine Gavran, može li se nadoknaditi izgubljeno vrijeme i ispuniti ključni uslovi?
Gavran: Kada vidim dnevni red i prominentne teme u našim parlamentima i našim ostalim institucijama, Vijeću ministara i drugim, zaista izražavam veliku zabrinutost povodom mogućnosti poštivanja ovih zadatih rokova. Naime, sve te propise moguće je usvojiti veoma brzo, pitanje je dana a ne čak ni sedmica, međutim, za njihovu implementaciju treba nešto više vremena. Ukoliko se sve uradi na pravi način i u minimalnim rokovima, već do kraja godine sistem može profunkcionirati. Onda bismo do kraja godine mogli dobiti inspekciju Evropske unije koja bi provjerila da li je sistem uspostavljen u skladu s njihovim standardima, i onda bi već od 1. januara mogli imati slobodan izlaz u EU onih proizvoda koje sada ne možemo izvoziti. Ukoliko ne ispunimo uslove Evropske unije za plasman, onda će naši proizvođači mlijeka, mliječnih i mesni prerađevina i drugih animalnih proizvoda biti potpuno uskraćeni za ovo tržište, izvoz će biti drastično smanjen i došlo bi do značajne destabilizacije naše domaće proizvodnje.
RSE: Posljednjih godina Bosna i Hercegovina sa Hrvatskom kao i sa drugim zemljama regije ima potpisan tzv. CEFTA sporazum. Kakav će biti carinski tretman trgovine nakon što susjedna zemlja napusti taj sporazum i postane članica Evropske unije? Kakve promjene se mogu očekivati kod uvoza u BiH proizvoda iz Republike Hrvatske?
Gavran: Prema sadašnjim rješenjima, oni će biti izrazito u korist Bosne i Hercegovine. Naime, povlastice za bescarinski izvoz bh. proizvoda u Republiku Hrvatsku biće jednake kao što važe za Evropsku uniju, odnosno, praktično za sve proizvode je riječ o potpuno slobodnom izvozu, bez plaćanja bilo kakvih carinskih dadžbina. Jedini izuzetak je svježa riba, te vina i drugi proizvodi koji imaju ograničenje bescarinskih kvota. S druge strane, proizvodi koji se sada slobodno uvoze iz Republike Hrvatske u skladu sa sporazumom CEFTA – kao što su mlijeko, mliječne prerađevine, neke mesne prerađevine i još neki proizvodi, cigarete, na primjer, čiji uvoz je veoma visok u Bosnu i Hercegovinu – sada će biti opterećeni carinama i na bh. tržištu će biti ili potpuno nekonkurentni zbog značajnog povećanja prodajne cijene, ili će se potpuno prekinuti njihov plasman u Bosnu i Hercegovinu. Dakle, ta promjena carinskog tretmana otvara šansu za smanjenje uvoza u BiH, povećanje učešća bh. proizvoda na domaćem tržištu, a sa stanovišta carina, ne bi trebala značajnije ili bilo kako negativno uticati na naš izvoz u Hrvatsku.
Apsurdna situacija
RSE: Za uvoz svega i svačega, ionako se troši ogroman novac.
Gavran: U posljeratnom periodu u ukupnoj vanjskoj trgovini Bosne i Hercegovine samo deficit, znači – ne uvoza, nego razlike, gdje je uvoz veći od izvoza i potpunog nepovratnog gubitka novca Bosne i Hercegovine – iznosi oko sto milijardi konvertibilnih maraka. Možete zamisliti koliko bi jedan procenat tog iznosa značio za Bosnu i Hercegovinu, a da ne govorim više.
RSE: Kako Vi, kao ekonomista, vidite proces evropskih integracija u Bosni i Hercegovini?
Gavran: Ja vidim isključivo jednu deklarativnu opredijeljenost prema integracijama i jedno stalno blokiranje i kočenje tog procesa na svakom koraku, što ekonomiji nanosi ogromne štete i što nas čini definitivno neozbiljnim i nepouzdanim i neatraktivnim za strane ulagače, neatraktivnim za poslovanje, i kao tržište izolovani faktički od svijeta u mnogim segmentima poslovanja i ekonomije. Jasno je da se stvarno učini nešto na tom putu tek pod pritiskom Evropske unije, što je potpuno besmisleno. Stvari koje su isključivo u našem interesu, kao što je usklađivanje standarda koji bi nam omogućili izvoz u Evropsku uniju, mi faktički pokrenemo nakon pritiska Evropske komisije. Dakle, oni nas tjeraju da omogućimo sebi izvoz na njihovo tržište! Potpuno apsurdna situacija koja je jedino u Bosni i Hercegovini moguća.
RSE: Još jedna apsurdna situacija je da Bosna i Hercegovina ne koristi kreditna sredstva odobrena za različite projekte, i još zbog toga plaća kaznene penale, koji su samo prošle godine iznosili tri i po miliona konvertibilnih maraka.
Gavran: Poznata je situacija - Evropska razvojna banka, Investicione i neke druge međunarodne institucije odobre određena sredstva Bosni i Hercegovini, recimo za izgradnju autoputeva i drugih kapaciteta, infrastrukture, i onda ta sredstva stoje neiskorištena zato što mi nismo bili u stanju da iskoristimo ni raspoloživi novac. Pogledajmo samo situaciju kod ovih požara: Bosna i Hercegovina, odnosno naše vlasti, ponovno se ponašaju kao da je '93! Mi čekamo nečiju humanitarnu pomoć, da nas neko drugi spasi, što bi se reklo, a u međuvremenu godišnji odmori nadležnih ministara se ne prekidaju, troškovi goriva za Audije se ne uskraćuju, ali zato para za gorivo za helikoptere nema, i milion drugih konkretnih primjera. Jednostavno, mi da bismo bili na putu evropskih integracija, moramo svakim danom sve više funkcionisati kao zemlje članice Evropske unije. Nažalost, mi svakim danom funkcionišemo sve više kao neke afričke zemlje.