Dvije stotine godina od rođenja Dostojevskog

Fjodor Dostojevski sa 26 godina, na crtežu Konstantina Trutovskog

Dostojevski je rođen u Moskvi 11. novembra 1821. godine. Vrlo rano se upoznao sa književnošću i pohađao je internate, ali su ga poslali na Nikolajevski vojnotehnički institut nakon što mu je majka umrla 1837. godine.

"Ne zaboravimo da su uzroci ljudskih postupaka obično nemjerljivo složeniji i raznovrsniji od naših naknadnih objašnjenja o njima." -- Dostojevski, Idiot
 

Otac Dostojevskog napisao je svoje ime na ukrajinskom, Mihajlo, prije rata 1812., gde je služio kao vojni hirurg. Od tada ga je pisao na ruskom, kao Mihail. Njegova porodica vuče korijene iz regije Pinsk u današnjoj Bjelorusiji.
 

Fjodor Dostojevski u Sankt Peterburgu 1861. godine.

Dostojevski je radio kao vojni inženjer do napuštanja profesije nakon što je objavio svoj prvi roman 1845. godine. 1849. on i drugi članovi književnog kruga optuženi su da čitaju zabranjena politička djela. Osuđen je na smrt strijeljanjem.

"Ljudi ponekad govore o 'zvjerskoj' okrutnosti čovjeka, ali to je užasno nepravedno i uvredljivo za zvijeri, nijedna životinja nikada ne bi mogla biti tako okrutna kao čovjek, tako umješno, tako umjetnički okrutna." -- Dostojevski, Zločin i kazna

 

U gradu Semei, u Kazahstanu, Književni memorijalni muzej Dostojevskog uključuje drvenu zgradu u kojoj je Dostojevski živio u egzilu od 1857. do 1859. godine u tadašnjem Semipalatinsku.

Njegovo pogubljenje je u posljednjem trenutku prekinuto carskim pismom kojim je preinačena kazna. Dostojevski je odslužio četiri godine izgnanstva s teškim radom u zarobljeničkom logoru u Omsku, nakon čega je uslijedio obavezni vojni rok.

"O stepenu civilizacije u društvu može se suditi po ulasku u njegove zatvore." -- Dostojevski, Bilješke iz Mrtvačke kuće
 

Dostojevski1863.

Dostojevski se oženio Marijom Isajevom u Semipalatinsku 1857. Ubrzo je pušten iz vojne službe zbog pogoršanja zdravlja i dozvoljeno mu je da se preseli u Sankt Petersburg.

"Užasno je to što je ljepota tajanstvena i strašna. Bog i đavo se bore tamo, a bojno polje je srce čovjeka." -- Dostojevski, Braća Karamazovi

Dostojevski 1872.

Godine 1864. umrli su supruga Dostojevskog, Marija i brat Mihail, ostavljajući ga da izdržava svog posinka i bratovu porodicu. Ovo i neuspjeh časopisa koji je osnovao sa Mihailom doveli su ga u strašnu finansijsku situaciju.

"Čovjek je stvorenje koje se na sve može naviknuti i mislim da je to najbolja njegova definicija." -- Dostojevski, Bilješke iz Mrtvačke kuće
 

Dostojevski 1876.

Godine 1867. Dostojevski se oženio Anom Snitkinom, koju je unajmio kao sekretaricu da mu pomogne da završi roman. Kasnije će voditi njegove poslovne poslove.

"Iznad svega, ne laži sebe. Čovjek koji laže sebe i sluša svoju laž dolazi do tačke da ne može razlikovati istinu u sebi, ili oko sebe, i tako gubi svako poštovanje prema sebi i prema drugima . I bez poštovanja prestaje da voli." -- Dostojevski, Braća Karamazovi

Kćerka Dostojevskog, Ljuba (sjedi)

Prvo dijete Dostojevskog, Sofija, rođena je u Ženevi u martu 1868. godine, ali je umrla od upale pluća tri mjeseca kasnije. Njegova ćerka Lubija rođena je septembra 1869. godine u Drezdenu. Njegova dva sina, Fjodor (1871) i Aleksej (1875), rođena su u Rusiji.

"Volim da se, u određenim trenucima, vraćam na mjesta na kojima sam nekada bio srećan; volim da oblikujem sadašnjost u slici nepovratne prošlosti". -- Dostojevski, Bijele noći
 

Dostojevski u Sankt Peterburgu 1879. godine.

U kasnijim godinama, zdravlje Dostojevskog je počelo da opada. Preselio se na neko vrijeme u Staru Rusu, poznatu po svojim mineralnim banjama. Savjetovano mu je da potraži lijekove u inostranstvu i 1874. godine dijagnosticiran mu je akutni katar. Takođe je imao dugu istoriju epileptičkih napada.

"Čini se, zapravo, kao da se druga polovina čovjekovog života sastoji od ničega osim navika koje je stekao tokom prve polovine." -- Dostojevski, Đavoli
 

Grob Dostojevskog u Sankt Petersburgu.

Dostojevski je umro 9. februara 1881. nakon niza plućnih krvarenja. Sahranjen je na Tihvinskom groblju u manastiru Aleksandr Nevski.

"Bog je neophodan, i zato mora postojati.... Ali ja znam da ga nema i ne može postojati.... Zar ne shvatate da čovjek sa ove dvije misli ne može da nastavi da živi?" -- Dostojevski, Đavoli