Kazališni režiser Oliver Frljić, u proljeće postavljen za intendanta riječkog Hrvatskog narodnog kazališta, svojim potezima ne prestaje izazivati pozornost javnosti. U svom najnovijem komadu o hrvatskom fašizmu što ga je postavio u Rijeci, na prednje strane gaća svojih glumaca pričvrstio je slike onih čiji rad u devedesetima kritizira, a na stražnjice slike onih s ljevice koji imaju kritičke primjedbe na njegov rad.
Ustaše u crnim uniformama i s anđeoskim krilima, hrvatska himna, scene seksa i nasilja, mnogo buke – to je najnoviji Frljićev komad s porukom da je hrvatski teatar u devedesetima bio ili pasivan ili poticao na mržnju.
„Mislim da treba postati svima jasno u ovoj zemlji da je to zemlja svih građana, a ne određene grupe koja terorizira ostatak društva“, kaže Oliver Frljić.
O predstavi za Radio Slobodna Evropa kazališni kritičar „Večenjeg lista“ Denis Derk komentira.
„Predstava je 'frljićevska', dakle mora se istaknuti da tu nema dramskog teksta, dakle da je to nekakav performans. Hendikep predstave je u tome da je oko tog jednog kostimografskog elementa napravljena okosnica oko koje se predstava odvija.“
Teatrologinja i povjesničarka kazališta Snježana Banović jedna je od onih koji misle da Frljić nije nešto najbolje što se desilo hrvatskoj kulturi u ovom stoljeću, i zato je i ona završila na Frljićevim gaćama. U izjavi za naš radio upozorava da Frljić ne zna ništa o hrvatskom teatru devedesetih,pa jeu svom neznanju optužio Hrvatsko narodno kazalište (HNK) za ono što je tada radila Hrvatska televizija.
„HNK nije bila središnja ustanova cijelog tog sustava, već je to bila 'katedrala duha', kako su neki u to doba ozbiljno, a neki posprdno zvali Hrvatsku televiziju. I kroz nju se – sjećamo se – proizvodila najgora gebelsovština“, rekla je Banović.
Otkako je postao intendant riječkog teatra, Frljić se najviše bavio ukrašavanjem prednje fasade teatra. Prvo je stavio zastavu duginih boja LGBT zajednice, pa su ga iz LGBT zajednice zamolili da ih ne koristi za vlastitu promociju, pa je stavio sliku pomoćnikaministra branitelja Bojana Glavaševića kojeg grupa prosvjednika ratnih veterana u šatoru pred Ministarstvom branitelja želi smijeniti, a imao je još nekoliko intervencija na fasadi. Frljić misli da tako treba.
„Kao član ovog društva mislim da je moja dužnost da ne pristanem na ono što to društvo je u ovom trenutku.“
Za Snježanu Banović to je - Frljićeva samopromocija.
„Taj – netko je to već prozvao – fasadni teatar, to je zapravo jedan dosta primitivni agitprop, a ponajviše sustavno i svakodnevno podebljavanje Frljićevog vlastitog PR-a.“
Nije toliko krivica u Frljiću, koliko u njegovom političkom sponzoru, riječkom socijaldemokratskom gradonačelniku Vojku Obersnelu, koji – kaže gospođa Banović – misli da tako radi svoju političku i izbornu kampanju.
„A mislim da on u stvari radi uslugu upravo tim 'šatoraškim' i drugim tendencijama koje ovo društvo čine bolesnim. Mislim da su se i Frljić i cijela ta priča koja ga prati stavili u taj vlak generiranja novih i novih kriza – ne samo u kazalištu, nego i u ovom društvu. Mislim da je to nešto što ćemo svi morati krpati kada za to dođe vrijeme. A kako ćemo to učiniti – mislim da doista više nećemo imati snage, a Frljić će sam odletjeti na neku drugu lukrativnu poziciju.“
Frljić se - što se lijevog dijela spektra tiče - uspio posvađati i sa cijenjenim dramskim autorom Slobodanom Šnajderom i kazališnom direktoricom Vitomirom Lončar, koji su također završili na zadnjici Frljićevih glumaca. Na gaćamaje završio i splitski kazalištarac Jasen Boko koji je Frljića zbog vulgarne samopromocije nazvao „hrvatskom Jelenom Karleušom“. Na desnici Frljića otprije ne vole, osim što mu je danas snažnu potporu izrazila najdesnija hrvatska registrirana stranka – izvanparlamentarna Hrvatska čista stranka prava – s tezom da Frljić ujedinjuje Hrvate.