Piše: Ron Synovitz; prevela: Ena Stevanović
U Francuskoj se u nedjelju 22.aprila održava prvi krug predsjedničkih izbora koji će odlučiti o budućnosti njemačko-francuske alijanse koja u posljednje vrijeme upravlja evropskom politikom.
Očekuje se da će kandidat Socijalističke partije Francois Hollande preuzeti vođstvo nad trenutnim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem.
Hollande koji se čini blagim i impulsivni Sarkozy vodeći su od ukupno deset kandidata za predsjednika. Ne očekuje se da će ijedan dobiti pedeset posto glasova koliko je potrebno za pobjedu. Međutim, ankete nagovještavaju da bi Hollande mogao pobijediti Sarkozyja u drugom krugu glasanja koji će se održati 6.maja.
Politički i financijski analitičari kažu da bi pobjeda Hollandea imala posljedice i izvan Francuske jer bi se time okončala takozvana „Merkozy“ alijansa između Sarkozyja i njemačke kancelarke Angele Merkel koja posljednjih nekoliko godina upravlja evropskom politikom. Mogući politički razdor između dvije najjače evropske ekonomske sile bi imao značajan utjecaj na stabilnost eura u ovo problematično vrijeme za Europu.
Ključna razlika u politici Hollandea i Merkelove je u načinu funkcioniranja Centralne banke. Hollande želi uvesti nova pravila kako bi banka postala zajmodavac samo u krajnjoj nuždi i to za zadužene zemlje eurozone. To je zapravo bila francuska politika funkcioniranja Evropske centralne banke od 1990.godine. Ali kada je počela kriza, Sarkozy je odustao od tih ambicija i približio se stavovima Merkelove.
Umjesto toga, Merkel i Sarkozy su pokušali nametnuti stroge mjere štednje koje su rezultirale novim sporazumom Europske unije, koji uključuje automatske kazne za zemlje eurozone koje imaju deficit tri puta veći od BDP-a. Kriteriji za to su propisani Sporazumom u Maaastrichtu 1992.godine kojim je osnovana zajednička europska valuta.
U posljednjoj sedmici kampanje, Sarkozy je naglasio da Francuska mora reducirati dug i deficit. U vezi s tim je kritizirao Hollandeova predizborna obećanja da će zaposliti oko 64 hiljade učitelja, naglašavajući kako bi to bilo nesmotreno rasipanje.
„Za šta služi tržište ako ne za ljude od kojih tražite da financiraju dug koji imate? Ako je prva odluka otvaranje 60 hiljada novih radnih mjesta u državnom sektoru, time zapravo jačate utjecaj tržišta. Da li me razumijete?“, rekao je nedavno Sarkozy.
„Kriza euro zone nije završena, imate pravo kad to kažete. Ali Francuska tome danas nije izložena. I nemojte da uvjeravamo ljude da će biti napadnuta jer to je najbolji način kojim se hrane ova predviđanja,“ rekao je Hollande.
Deficit Francuske je nedavno dosegao vrijednost od 5.2 posto BDP-a, što je za tri boda niže od deficita Španije, ali mnogo više od podataka koje je dala Italija. Francuska je počela posuđivati novac kako kako bi bila u stanju isplatiti socijalne naknade.
Tomasz Michalski, profesor ekonomije na međunarodnoj poslovnoj školi HEC u Parizu kaže da se kao rezultat toga francuski dug počeo nagomilavati:
„Sada imamo situaciju u kojoj je odnos duga i BDP-a otprilike 85 posto GDP-a i ispostavilo se da su neke od zemalja eurozone koje su počele s istim scenarijem- posebno Španija, Grčka i Irska u osnovi pred bankrotom.“
Ostali kandidati za predsjednika predstavljaju široki politički spektar. Potpuno lijevo je Jean-Luc Mélenchon, bivši ministar iz reda socijalista koji je napustio socijalističku stranku kako bi oformio Ljevičarsku frontu.
Dominique Moisi, viši savjetnik Francuskog instituta za međunarodne odnose u Parizu kaže da je Mélenchon najdinamičnija ličnost u kampanji:
Na drugoj strani političkog spektra je Nacionalna fronta Marine Le Pen. Ona je najmlađa kćer Jean-Marie Le Pena, osnivača ove ekstremno desničarske stranke. S pozivanjem na strožija pravila imigracije, osnovna tema njene kampanje je strah od islamizacije.
Le Pen i Mélenchon će, prema anketama, podijeliti 30 posto glasova, što je odraz općeg nezadovoljstva glasača mainstream političarima.
Između Le Penove Nacionalne fronte i Mélenchonove Ljevičarske fronte je Francois Bayrou koji je prije pet godina u prvom krugu predsjedničkih izbora osvojio skoro petinu glasova.
Analitičari smatraju da je malo vjerovatno da će Mélenchon, Le Pen i Bayrou proći u drugi krug. Međutim, oni koji glasaju za ova tri političara će imati ključnu ulogu u odlučivanju o pobjedniku izbora.
U Francuskoj se u nedjelju 22.aprila održava prvi krug predsjedničkih izbora koji će odlučiti o budućnosti njemačko-francuske alijanse koja u posljednje vrijeme upravlja evropskom politikom.
Očekuje se da će kandidat Socijalističke partije Francois Hollande preuzeti vođstvo nad trenutnim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem.
Hollande koji se čini blagim i impulsivni Sarkozy vodeći su od ukupno deset kandidata za predsjednika. Ne očekuje se da će ijedan dobiti pedeset posto glasova koliko je potrebno za pobjedu. Međutim, ankete nagovještavaju da bi Hollande mogao pobijediti Sarkozyja u drugom krugu glasanja koji će se održati 6.maja.
Politički i financijski analitičari kažu da bi pobjeda Hollandea imala posljedice i izvan Francuske jer bi se time okončala takozvana „Merkozy“ alijansa između Sarkozyja i njemačke kancelarke Angele Merkel koja posljednjih nekoliko godina upravlja evropskom politikom. Mogući politički razdor između dvije najjače evropske ekonomske sile bi imao značajan utjecaj na stabilnost eura u ovo problematično vrijeme za Europu.
Ključna razlika u politici Hollandea i Merkelove je u načinu funkcioniranja Centralne banke. Hollande želi uvesti nova pravila kako bi banka postala zajmodavac samo u krajnjoj nuždi i to za zadužene zemlje eurozone. To je zapravo bila francuska politika funkcioniranja Evropske centralne banke od 1990.godine. Ali kada je počela kriza, Sarkozy je odustao od tih ambicija i približio se stavovima Merkelove.
Umjesto toga, Merkel i Sarkozy su pokušali nametnuti stroge mjere štednje koje su rezultirale novim sporazumom Europske unije, koji uključuje automatske kazne za zemlje eurozone koje imaju deficit tri puta veći od BDP-a. Kriteriji za to su propisani Sporazumom u Maaastrichtu 1992.godine kojim je osnovana zajednička europska valuta.
U posljednjoj sedmici kampanje, Sarkozy je naglasio da Francuska mora reducirati dug i deficit. U vezi s tim je kritizirao Hollandeova predizborna obećanja da će zaposliti oko 64 hiljade učitelja, naglašavajući kako bi to bilo nesmotreno rasipanje.
„Za šta služi tržište ako ne za ljude od kojih tražite da financiraju dug koji imate? Ako je prva odluka otvaranje 60 hiljada novih radnih mjesta u državnom sektoru, time zapravo jačate utjecaj tržišta. Da li me razumijete?“, rekao je nedavno Sarkozy.
Francois Hollande
Hollande, koji odbija dodatne mjere štednje, želi povećati porez za bogate i za kompanije. On je priznao da kriza u Europi nije završena, ali dodaje da Sarkozy pokušava stvoriti samoispunjavajuće proročanstvo time što potiče strah od kolapsa tržišta:„Kriza euro zone nije završena, imate pravo kad to kažete. Ali Francuska tome danas nije izložena. I nemojte da uvjeravamo ljude da će biti napadnuta jer to je najbolji način kojim se hrane ova predviđanja,“ rekao je Hollande.
Deficit Francuske je nedavno dosegao vrijednost od 5.2 posto BDP-a, što je za tri boda niže od deficita Španije, ali mnogo više od podataka koje je dala Italija. Francuska je počela posuđivati novac kako kako bi bila u stanju isplatiti socijalne naknade.
Tomasz Michalski, profesor ekonomije na međunarodnoj poslovnoj školi HEC u Parizu kaže da se kao rezultat toga francuski dug počeo nagomilavati:
„Sada imamo situaciju u kojoj je odnos duga i BDP-a otprilike 85 posto GDP-a i ispostavilo se da su neke od zemalja eurozone koje su počele s istim scenarijem- posebno Španija, Grčka i Irska u osnovi pred bankrotom.“
Ostali kandidati za predsjednika predstavljaju široki politički spektar. Potpuno lijevo je Jean-Luc Mélenchon, bivši ministar iz reda socijalista koji je napustio socijalističku stranku kako bi oformio Ljevičarsku frontu.
Dominique Moisi, viši savjetnik Francuskog instituta za međunarodne odnose u Parizu kaže da je Mélenchon najdinamičnija ličnost u kampanji:
Nicolas Sarkozy
„On je živahan, najbolji govornik, vrlo nadaren i kultiviran radikalist. On je kripto-revolucionar i ima podršku Komunističke partije. On je partijski čovjek i spontan je. On je jedino otkrovljenje ove kampanje.“Na drugoj strani političkog spektra je Nacionalna fronta Marine Le Pen. Ona je najmlađa kćer Jean-Marie Le Pena, osnivača ove ekstremno desničarske stranke. S pozivanjem na strožija pravila imigracije, osnovna tema njene kampanje je strah od islamizacije.
Le Pen i Mélenchon će, prema anketama, podijeliti 30 posto glasova, što je odraz općeg nezadovoljstva glasača mainstream političarima.
Između Le Penove Nacionalne fronte i Mélenchonove Ljevičarske fronte je Francois Bayrou koji je prije pet godina u prvom krugu predsjedničkih izbora osvojio skoro petinu glasova.
Analitičari smatraju da je malo vjerovatno da će Mélenchon, Le Pen i Bayrou proći u drugi krug. Međutim, oni koji glasaju za ova tri političara će imati ključnu ulogu u odlučivanju o pobjedniku izbora.