'Boja snova': Fotografije nestalog svijeta

Kako su tehnologija i geopolitika prije jednog vijeka transformisali veliki dio društva? Zapanjujuće kolor fotografije, koje je nedavno stavio na raspolaganje jedan francuski muzej, pripovijedaju baš o tome.

Ova slika mladog mesara iz 1913. godine u Kruševcu, u centralnoj Srbiji, jedna je od hiljada historijskih kolor fotografija koje je francuski muzej Albert Kahn nedavno stavio na raspolaganje - i to u visokoj rezoluciji.

Tri žene u Openici, u današnjoj Sjevernoj Makedoniji, 1913.

Pariski muzej ponovno je otvoren u aprilu nakon višegodišnje obnove tokom koje je transformisao i svoj digitalni portal.

Senegalski snajperista bez oružja u Fezu, Maroko, 1913.

Oko 72.000 fotografija visoke rezolucije muzej je stavio na raspolaganje za preuzimanje u okviru projekta Arhiv Planete.

Mladi pastir iz 1912. godine, zabilježeno na jugu Bosne i Hercegovine.

I ranije je fotografije bilo moguće pogledati, ali u mnogo lošijoj kvaliteti i na portalu koji nije bio najbolje idejno riješen.

Gradska crkva u Budimpešti 1913. U pozadini su lukovi Elizabetinog mosta, koji je uništen u Drugom svjetskom ratu. Danas se preko Dunava na istoj tački proteže pojednostavljeni viseći most.

Projekat Arhiv Planete je 1909. pokrenuo francuski bankar Albert Kahn ubrzo nakon što je autohrom, prva održiva tehnologija filma u boji, postala komercijalno dostupna.

Prodavači sjemenja u Prištini, na današnjem Kosovu, 1913. godine.

Kahn je bio francuski bankarski moćnik, koji je veliki dio svog bogatstva usmjerio u filantropske projekte.

Plesačice u Sevilji, Španija, 1914.

Svojim izuzetno ambicioznim fotografskim projektom, Kahn je nastojao zabilježiti kako globalizacija utiče na transformaciju društva.

Otac i sin u Konjicu, Bosna i Hercegovina, 1912.

Kahnovi fotografi su bili ti koju su među prvima načinili prve kolor fotografije zemalja u kojima su radili.

Muškarac pored zajedničke peći u selu u Openici, u današnjoj Sjevernoj Makedoniji, 1913.

Kahnov direktor projekta Jean Brunhes je o Arhivu Planete kazao da je ideja "koristeći instrumente koji su upravo rođeni, uhvatili i sačuvali činjenice o Planeti koja će uskoro nestati".

Katolkinja u Sarajevu pokazuje svoje tetovaže 1912. godine. Praksa crtanja tradicionalnih tetovaža među katolkinjama Balkana okončana je pod komunizmom u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata.

Kahn je zadužio desetak najboljih francuskih fotografa da putuju svijetom kako bi "jednom zauvijek sačuvali određene aspekte, prakse i načine ljudske aktivnosti čiji je fatalni nestanak samo pitanje vremena", kako je rekao ovaj bankar.

Konji pasu na brdima oko Openice, u današnjoj Severnoj Makedoniji, 1913.

Portparol muzeja ističe da obnovljena online arhiva "otkriva širi izbor radova".

Muškarac u tradicionalnoj nošnji u Kastriju, Grčka, 1912.

Portparol dodaje da će se "ponovna upotreba fotografija naširoko podsticati zahvaljujući online dostupnosti velikog dijela kolekcija pod licencom Creative Commons".

Stražar ispred ambasade Sovjetskog Saveza u Ankari, Turska, 30. decembra 1922. godine, na dan osnivanja SSSR-a.

Tehnologija autohromatskog filma u boji, koju su koristili Kahnovi fotografi, prvi put je predstavljena u Francuskoj 1907. i odmah je izazvala senzaciju.

Kožar zastaje s radom kako bi fotografu pozirao na obali rijeke u Skoplju, u današnjoj Sjevernoj Makedoniji, 1913.

U jednom dokumentu spominje se tvrdnja jednog posmatrača iz 1908. godine koji primjećuje da autohromna tehnika replicira "boje prirode najzapanjujuće realno".

Porodica u Parizu, 1914.

U procesu stvaranja kolor fotografija autohromni film je koristio milione "piksela" obojenih zrna krompirovog škroba utisnutog u emulziju.

Naoružani ljudi očigledno čuvaju jermensku apoteku u Adani, u današnjoj istočnoj Turskoj, 1919. Originalni natpis glasi: "Sirija, Adana, jermenska apoteka."

Autohromne fotografije u pastelnim nijansama i pritom blago išarane - opisane su kao "boja snova".

Prodavač limunade u Beogradu, 1913.

U originalnom natpisu za gornju fotografiju se navodi da su dvije posude za limunadu ofarbane u živo plavu, crvenu i bijelu boju zastave Srbije, što ukazuje na to da su boje na autohromiranim fotografijama značajno prigušene.

Jermen u Džulfi, u današnjem Azerbejdžanu, 1927. godine.

Autohromirane fotografske ploče bile su jednostavne za korištenje, ali skupe za kupovinu i teške za izlaganje.

Iranski tron Naderi u palati Golestan u Teheranu 1927. Tron optočen draguljima star je oko 300 godina i posljednji je put korišten za krunisanje šaha Mohameda Reze Pahlavija 1967. godine. Trenutno se nalazi u skladištu.

Glavni nedostatak autohromske tehnologije, prema riječima fotografa, bila je njena mala osjetljivost na svjetlost, što je zahtijevalo duge ekspozicije.

"Lutajući asketa" i njegov pratilac u Lahoreu u današnjem Pakistanu, 1914.

Vrijeme ekspozicije na autohromiranim fotografijama, čak i u vedrim danima, protezalo se na sekunde, što znači da je bilo nemoguće brzo uhvatiti užurbane ulične scene, a portreti su bili posebna priča.

Bugarka u Vladaji, Bugarska, 1918.

Fotografi koje je naručio Kahn ukupno su putovali u više od 50 zemalja i načinili ne samo kolor fotografije, već i oko 100 sati crno-bijelog filma.

Inženjer H. Sassey, čija nacionalnost nije navedena, ispred šatora tokom geodetske misije za istraživanje afganistanskih željeznica 1928.

Kahnovi fotografi su iskoristili i video snimke kako bi zabilježili vjerodostojnu svakodnevicu kada fotoaparati nisu mogli odgovoriti zadatku.

Spomenik Radnik i kolhoznica iznad Sene u Parizu. Statua je bila eksponat paviljona SSSR-a tokom Svjetske izložbe u francuskoj prijestolnici 1937.

Kahn je bio primoran prekinuti fotografski projekat ubrzo nakon što je Velika depresija pogodila svjetska finansijska tržišta.

Pogled iz zraka prikazuje spomenik Radnik i kolhoznica na lijevoj strani, okrenut prema carskom orlu na vrhu paviljona nacističke Njemačke s desne strane. Četiri godine nakon što je snimljena ova fotografija 1937., Hitler je pokrenuo operaciju Barbarossa, invaziju na Sovjetski Savez.

Albert Kahn je bankrotirao 1932. Umro je 1940. godine, ubrzo nakon što su nacističke snage okupirale Francusku.

Vizuelni zapis koji su njegovi fotografi i on ostavili nazivaju se jednim od najvažnijih kolor fotografija ikada načinjenih.