Oko 160 radnika građevinske firme Vranica danima je u štrajku. I u petak su ispred zgrade federalne Vlade tražili svoja prava.
Od kraja 2005. godine pa do danas nije im uplaćivano penzijsko i zdravstveno osiguranje, a od oktobra 2008. godine ne primaju punu platu.
''Kad te neko dovede do dna onda si bez emocija ikakvih, nego se osjećaš jadno da poslije 35 godina hodaš po ulici u ovim godinama i da tražiš da ti neko kome je to zakonska obaveza da ti to riješi. Naš zahtjev od ove vlade je da provodi Zakon o privrednim društvima, da kontroliše, da u naše ime zaplijeni imovinu Vranice, a da nas izmiri. Nismo mi došli da prosimo, nikad prosili nismo, uvijek su ovi ljudi svojim rukama zarađivali i pogledajte ih dokle su dovedeni'', kaže radnica Vranice Ševala Mirvić.
Privatizacijom Vranice radnici nisu zadovoljni. Punu plaću nisi primili tri godine. A svakom od njih preduzeće duguje između 10.000 i 15.000 konvertibilnih maraka, kaže član štrajkačkog odbora Safet Šabeta.
''Vama je svima poznato šta je bila Vranica, da je bila gigant, da smo radili u više zemalja i evo u poslijeratnom periodu zatvorili smo ovaj OUR koji smo imali u Rusiji, zatvorili smo jednu radnu jedinicu u Njemačkoj, 20 godina su radili u Njemačkoj naši ljudi i možete mislit ako su naši ljudi mogli raditi u Njemačkoj je li postoji negdje zemlja u svijetu da nismo mogli radit ili je li dokaz sad da moramo npr. pokazivat zgrade koje je Vranica napravila u ovom gradu'', navodi Šabeta.
I radnici Hidrogradnje su u generalnom štrajku. Traže isplatu plata, uplata doprinosa za penziono i zdravstveno osiguranje, te da im se omogući da rade.
''Mi smo bukvalno gladni, mi smo na ulici, možda je grubo reći ali kako opstati, kako opstati da spasimo naša radna mjesta. Imamo volju za rad, ali oni nam ne daju da radimo, uništavaju, materijala nema. Volio bih da odmah mogu radit, ali ne mogu radit ako nemam plate, ako plata kasni 15 mjeseci, za koga da radim'', pita se Mirsad Džano koji je u Hidrogradnji zaposlen 28 godina.
Mnogi se vratili iz inostranstva
Uprava Hidrogradnje tvrdi da su radnici nezakonito obustavili rad, nakon što je u javnosti objavljena informacija o prodaji zgrade Direkcije.
''S tom namjerom je došla komisija, pregledali su zgradu, tako da vjerovatno oni žele na taj način da nam pomognu ali vjerujte nama to nije rješenje da se proda Upravna zgrada, da dajemo Vladi. Što će ako je Vlada vlasnik 67 posto da prodajemo njima zgradu, neka je uzmu, nek koriste, a nek uplate nama
Oko 35.000 radnika zaposleno je u građevinskom sektoru u BiH. Tržište koje je BiH imala van granica je zatvoreno za bh. građevinare.
Sa gradilišta iz Rusije, Libije, Iraka i Azerbejdžana vratili su se brojni bh. radnici, Kapaciteti građevinstva su zanačajno smanjeni, kaže predsjednik sindikata građevinara BiH Šaban Kadirić.
''Njegovi kapaciteti se koriste na nivou 35 do 40 posto, to je zaista zabrinjavajuće u odnosu na prije 20 godina kad smo imali 137 hiljada građevinskih radnika 1992.godine. Većina menadžera koji su kupili kapital, privatizirali firme ne misle da se bave građevinskom operativom. To se već pokazalo na Vranici i na mnogim drugim, oni su došli do imetka, uzeli ogroman imetak,a onda radnike potisnuli na ulicu i evo ne plaćaju ni plaće, doprinose itd. Isto je tako nejasna politika Vlade gdje upravlja kapitalom svojim'', naglašava Kadirić.
Građevinski sektor se našao u velikim problemima zbog nebrige domaćih vlasti. Tri su osnovna razloga zbog koji se građevinski sektor gura u propast, smatra ekonomski analitičar Eldar Dizdarević.
''Dakle, ekonomska kriza, užasna odnosno nikakva makroekonomska briga za domaće kompanije i na kraju jako loša privatizacija koja je često i sa druge strane zakona", ocjenjuje Dizdarević.
Prema mišljenju Šabana Kadirića iz Sindikata građevinara BiH, potrebno je da se građevinskim firmama omogući rad u BiH.
''Domaće aktivnosti vezane za infrastrukturu, putne komunikacije, ovo što se Vlada zadužuje u ime naroda, tu se može očekivati neka izvjesna perspektiva, na autoputu Koridor 5C, ali ne i veliki broj angažiranja žive radne snage. Tu će biti vrlo mali broj angažovan radne snage ukoliko se ne bi desilo da se pokrenu energetski projekti i još drugi sektori kao što je vodoprivreda, poljoprivreda, sektor metalne industrije..'', zaključuje Kadirić.
Od kraja 2005. godine pa do danas nije im uplaćivano penzijsko i zdravstveno osiguranje, a od oktobra 2008. godine ne primaju punu platu.
''Kad te neko dovede do dna onda si bez emocija ikakvih, nego se osjećaš jadno da poslije 35 godina hodaš po ulici u ovim godinama i da tražiš da ti neko kome je to zakonska obaveza da ti to riješi. Naš zahtjev od ove vlade je da provodi Zakon o privrednim društvima, da kontroliše, da u naše ime zaplijeni imovinu Vranice, a da nas izmiri. Nismo mi došli da prosimo, nikad prosili nismo, uvijek su ovi ljudi svojim rukama zarađivali i pogledajte ih dokle su dovedeni'', kaže radnica Vranice Ševala Mirvić.
Privatizacijom Vranice radnici nisu zadovoljni. Punu plaću nisi primili tri godine. A svakom od njih preduzeće duguje između 10.000 i 15.000 konvertibilnih maraka, kaže član štrajkačkog odbora Safet Šabeta.
''Mi smo bukvalno gladni, mi smo na ulici, možda je grubo reći ali kako opstati, kako opstati da spasimo naša radna mjesta", kaže jedan od radnika Mirsad Džano.
''Vama je svima poznato šta je bila Vranica, da je bila gigant, da smo radili u više zemalja i evo u poslijeratnom periodu zatvorili smo ovaj OUR koji smo imali u Rusiji, zatvorili smo jednu radnu jedinicu u Njemačkoj, 20 godina su radili u Njemačkoj naši ljudi i možete mislit ako su naši ljudi mogli raditi u Njemačkoj je li postoji negdje zemlja u svijetu da nismo mogli radit ili je li dokaz sad da moramo npr. pokazivat zgrade koje je Vranica napravila u ovom gradu'', navodi Šabeta.
I radnici Hidrogradnje su u generalnom štrajku. Traže isplatu plata, uplata doprinosa za penziono i zdravstveno osiguranje, te da im se omogući da rade.
''Mi smo bukvalno gladni, mi smo na ulici, možda je grubo reći ali kako opstati, kako opstati da spasimo naša radna mjesta. Imamo volju za rad, ali oni nam ne daju da radimo, uništavaju, materijala nema. Volio bih da odmah mogu radit, ali ne mogu radit ako nemam plate, ako plata kasni 15 mjeseci, za koga da radim'', pita se Mirsad Džano koji je u Hidrogradnji zaposlen 28 godina.
Mnogi se vratili iz inostranstva
Uprava Hidrogradnje tvrdi da su radnici nezakonito obustavili rad, nakon što je u javnosti objavljena informacija o prodaji zgrade Direkcije.
''S tom namjerom je došla komisija, pregledali su zgradu, tako da vjerovatno oni žele na taj način da nam pomognu ali vjerujte nama to nije rješenje da se proda Upravna zgrada, da dajemo Vladi. Što će ako je Vlada vlasnik 67 posto da prodajemo njima zgradu, neka je uzmu, nek koriste, a nek uplate nama
Protest radnika Vranice i Hidrogradnje, januar 2012, foto: depo.ba
penzijsko i zdravstveno. Međutim, oni to vjerovatno nemaju namjeru, mi se bojimo da to nisu pare iz Beograda, irački dug prema nama, da te pare nisu, da nam to nudi vlada, da uzmu zgradu jednostavno i da posle toga bude stečaj i sve ostalo'', kaže predsjednik sindikata Hidrogradnje Redžep Tufekčić.Oko 35.000 radnika zaposleno je u građevinskom sektoru u BiH. Tržište koje je BiH imala van granica je zatvoreno za bh. građevinare.
Sa gradilišta iz Rusije, Libije, Iraka i Azerbejdžana vratili su se brojni bh. radnici, Kapaciteti građevinstva su zanačajno smanjeni, kaže predsjednik sindikata građevinara BiH Šaban Kadirić.
''Njegovi kapaciteti se koriste na nivou 35 do 40 posto, to je zaista zabrinjavajuće u odnosu na prije 20 godina kad smo imali 137 hiljada građevinskih radnika 1992.godine. Većina menadžera koji su kupili kapital, privatizirali firme ne misle da se bave građevinskom operativom. To se već pokazalo na Vranici i na mnogim drugim, oni su došli do imetka, uzeli ogroman imetak,a onda radnike potisnuli na ulicu i evo ne plaćaju ni plaće, doprinose itd. Isto je tako nejasna politika Vlade gdje upravlja kapitalom svojim'', naglašava Kadirić.
"Oni su došli do imetka, uzeli ogroman imetak,a onda radnike potisnuli na ulicu i evo ne plaćaju ni plaće, doprinose itd.'', naglašava predsjednik Sindikata građevinara BiH Šaban Kadirić.
Građevinski sektor se našao u velikim problemima zbog nebrige domaćih vlasti. Tri su osnovna razloga zbog koji se građevinski sektor gura u propast, smatra ekonomski analitičar Eldar Dizdarević.
''Dakle, ekonomska kriza, užasna odnosno nikakva makroekonomska briga za domaće kompanije i na kraju jako loša privatizacija koja je često i sa druge strane zakona", ocjenjuje Dizdarević.
Prema mišljenju Šabana Kadirića iz Sindikata građevinara BiH, potrebno je da se građevinskim firmama omogući rad u BiH.
''Domaće aktivnosti vezane za infrastrukturu, putne komunikacije, ovo što se Vlada zadužuje u ime naroda, tu se može očekivati neka izvjesna perspektiva, na autoputu Koridor 5C, ali ne i veliki broj angažiranja žive radne snage. Tu će biti vrlo mali broj angažovan radne snage ukoliko se ne bi desilo da se pokrenu energetski projekti i još drugi sektori kao što je vodoprivreda, poljoprivreda, sektor metalne industrije..'', zaključuje Kadirić.