Povodom četvrte godišnjice neprovođenja presude Suda za ljudska prava u Strazburu za RSE govori Jakob Finci, predsjednik Јevrejske zajednice u BiH.
Finci: Kad se radi o pravnom pitanju, onda je ono jednostavno. Kada od toga napravite političko pitanje, onda je ono znatno komplikovanije i možete mu dati raznorazne konotacije. Razlog naše tužbe i presuda Suda u Strazburu govori samo o jednom jednostavnom zahtjevu, a to je da svi građani Bosne i Hercegovine postanu u izbornom sistemu ravnopravni, da mogu da biraju i da mogu da budu birani, bez obzira kojoj etničkoj grupi pripadaju i na kom dijelu teritorije žive.
Finci: Upravo to, zato što je došlo do zamjene teza i sa implementacijem odluke 'Sejdić-Finci' prešlo se na rješavanje drugih političkih problema kojima je sigurno Bosna i Hercegovina bremenita. Kažu da ima raznih definicija naše zemlje; meni je vrlo blizu pameti ona koja kaže da je Bosna i Hercegovina jedna država koja ima dva entiteta, tri konstitutivna naroda, četiri tradicionalne religije i stotinu problema. Implementacija odluke 'Sejdić-Finci' je jedan od tih stotinu problema, ali ne zaboravimo – kad se to implementira, ostaje nam 99 drugih, puno većih i puno važnijih. Međutim, čini se da je puno jednostavnije diskutovati o pravno-filozofskom načinu implementacije odluke 'Sejdić-Finci', o tome ko je ravnopravan a ko nije ravnopravan, kako su taj problem riješili, recimo, Libanon, Fidži, Belgija ili neke zemlje koje imaju nekoliko jezičkih ili narodnih skupina u svojim granicama, ali osim nas niko ih ne zove 'konstitutivnim' narodima. I ako pitate vrhunske pravnike šta to znači biti 'konstitutivan', on će reći da narod ima pravo da donese svoju konstituciju, odnosno svoj ustav. U našem slučaju očito to nije to, jer bi to značilo da se u Bosni i Hercegovini može imati poseban bošnjački, poseban srpski i poseban hrvatski ustav, a to niti neko traži niti neko misli da bi bilo pametno.
Finci: Sud je samo tražio da se izmijeni ta očita neravnopravnost koja stoji u našem Ustavu, crno po bijelu, da se može kandidovati i samim tim birati u Predsjedništvo samo jedna Srbin iz Republike Srpske, odnosno jedan Bošnjak i jedan Hrvat iz Federacije. Samo to treba promijeniti, a ona prva najava da bi ta promjena mogla da bude takva da se bira jedan iz Republike Srpske, a dva člana Predsjedništva iz Federacije, od čega više od jednoga ne može biti iz reda istog konstitutivnog naroda odnosno grupe 'ostalih', u potpunosti zadovoljava ono što je tražio Sud u Strazburu. Naravno, sad je na našim političarima da nađu kako će u Izbornom zakonu to regulisati i dovesti do te situacije. To da nisu uradili ništa, to nažalost stoji. Šta još rade pored implementacije odluke 'Sejdić-Finci', vrlo malo rade zajedno.
Finci: Iz budžeta se finansiraju njihova putovanja, bilo u Brisel, bilo u Prag, bilo u Budimpeštu, pa čak ako se ta sredstva i troše na implementaciju odluke Suda u Strazburu, ipak su to sredstva građana Bosne i Hercegovine i mogli bi da ih uštedimo na taj način što će implementirati odluku ovdje, u Parlamentu, gdje mu je i mjesto, a ne hodajući po evropskim ministarstvima vanjskih poslova i kunući se u to da su oni za poštivanje ljudskih prava u cijelom svijetu, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Dosadilo mi je da slušam svoje prezime
Finci: Ono što je publikovano i oko čega se izgleda svi slažu da su se dogovorili, mada predstavnici SDS-a kažu da su oni strogo protiv toga, to je proširenje Doma naroda na 24 delegata, od čega tri konstitutivna naroda će delegirati po sedam članova, a tri mjesta će ostati 'ostalima' – dva mjesta za Federaciju, jedno mjesto za Republiku Srpsku, s tim što će se istovremeno u sve tri delegacije konstitutivnih naroda birati poneko iz drugog entiteta, tako da ćemo iz Federacije birati šest Bošnjaka, šest Hrvata, dva Srbina i dva iz reda 'ostalih', a u Republici Srpskoj pet Srba, jednog Hrvata, jednog Bošnjaka i jednog iz reda 'ostalih', čime se na neki način već unaprijed rješava i problem iz tužbe gospodina Pilava protiv BiH, koji je tužio Bosnu i Hercegovinu zato što, mada je pripadnik konstitutivnog naroda ali nastanjen u Republici Srpskoj, ne može da se kandiduje ni za Predsjedništvo ni za Dom naroda. To je jedino što je, čini se, u Pragu na papiru dogovoreno, mada, kako čujemo iz reda SDS-a, oni se s tim ne slažu i nisu spremni da Narodna skupština RS, pored pet Srba koje je do i sad birala, bira i jednog Bošnjaka, jednog Hrvata i valjda i tog jednog iz reda 'ostalih' iz Republike Srpske.
Finci: Vrlo je komplikovan sistem podjele Federacije na virtualne dvije izborne jedinice, jer htjeli ili ne, to miriše na treći entitet. S druge strane, ja moram priznati da ne vidim velikog problema u tzv. asimetričnom načinu izbora – u Republici Srpskoj da se bira dierektno a u Federaciji da se bira kroz federalni Parlament, jer mi imamo nekoliko organa u Bosni i Hercegovini koji se tako formiraju. Pogledajte predsjednika RS koji se i danas bira direktnim glasanjem, a predsjednik Federacije se bira u Parlamentu. To je asimetrija koja nikome ne smeta. Članovi Ustavnog suda – neki se biraju u dva parlamenta, entitetska, a tri člana Ustavnog suda imenuje Sud za ljudska prava u Strazburu, i opet ta asimetrija nikom ne smeta. Prema tome, izbor članova Predsjedništva mogao bi da bude s jedne strane direktan, a s druge asimetričan, odnosno posredan, kroz parlamentarnu Skupštinu. Bio je i jedan glas, jedna ideja, da recimo, predsjednik RS po automatizmu bude član Predsjedništva BiH, što znači da se on kao predsjednik RS bira direktno, a postaje član Predsjedništva BiH indirektno, po funkcionalnom položaju, znači po funkciji automatski postaje član Predsjedništva, a niko za njega ne glasa. Sve te varijante 'igraju', samo je potrebno pet deka dobre volje da bi se stvar završila. Ne zaboravimo – opasnost koja nam prijeti od suspenzije u Vijeću Evrope nije opasnost samo po našu delegaciju u Vijeću Evrope, ne da neće biti prihvaćeni agremani i da neće imati pravo glasa, nego to znači de facto prekidanje ove pupčane vrpce kojom smo vezani za finansijske institucije – ni Svjetska banka ni Međunarodni monetarni fond, niko nije spreman da finansijski pomaže nedemokratske sisteme. A time što ste isključeni iz Vijeća Evrope, odnosno suspendovani iz njega, znači da ste nedemokratska država, da ne ispunjavate osnovne demokratske principe.
Finci: Jako mi je dodijalo. Neki dan mi je jedan naš visoki političar, predsjednik jedne političke stranke, rekao: 'Znaš, ja sam razmišljao da ti dođem i da te zamolim bi li ti mogao povući tu svoju tužbu, pa da mi to tako mirno riješimo.'. Kao da mi to nismo znali i puno, puno ranije, prije 22. decembra 2009., kad je Sud donio odluku, kao da nismo već 2002. znali da naš Ustav nije u skladu s Evropskom konvencijom, i 2005. i 2008., i svaki put kada smo obećavali da ćemo to promijeniti, tako da ova presuda nije ništa drugo rekla nego ono što u onoj Grimovoj bajci kažu: 'Car je go!'. Svi znaju da je car go, jedino je Sud u Strazburu to rekao i to 'car je go' povezao sa tužbom Sejdića i Fincija, mada smo svi mi to znali, pa i naša parlamentarna Skupština. Njena ustavnopravna komisija kada je trebala da odgovori na ovaj naš zahtjev, odgovorila je otprilike: 'Da, mi znamo da naš Ustav nije u skladu s Evropskom konvencijom, ali pošto ga nismo mi donijeli nego nam je nametnut u Dejtonu, mi sada želimo da međunarodna zajednica kroz usta Suda u Strazburu kaže da je to protivno Konvenciji i da sama izmijeni ono što je pogrešno napravila '95. u Dejtonu.'.
Finci: Čini se da bi, a s druge strane smo našli i ispričnicu, jer im je sa stranim gostima puno lakše pričati o implementaciji odluke 'Sejdić-Finci' nego o rješavanju problema korupcije, nezaposlenosti i ostalim ozbiljnim problemima koji pritišću ovu zemlju. Rekao bih, kad implementacija odluke 'Sejdić-Finci' i prođe, nama se neće povećati plate, neće penzije biti bolje, neće inflacija biti manja. Sve će ostati kao što jeste, samo ćemo pred svijetom ispasti malo normalnija zemlja nego što smo sad. Sada nas malo ko smatra normalnom demokratskom državom.
RSE: Gospodine Finci, da li ste 22. decembra 2009. godine, kada je Sud u Strazburu donio odluku po Vašoj i tužbi Derve Sejdića, mogli pretpostaviti da će proteći toliko vremena a presuda neće biti provedena, posebno ako imamo u vidu njen pravni okvir?
Finci: Kad se radi o pravnom pitanju, onda je ono jednostavno. Kada od toga napravite političko pitanje, onda je ono znatno komplikovanije i možete mu dati raznorazne konotacije. Razlog naše tužbe i presuda Suda u Strazburu govori samo o jednom jednostavnom zahtjevu, a to je da svi građani Bosne i Hercegovine postanu u izbornom sistemu ravnopravni, da mogu da biraju i da mogu da budu birani, bez obzira kojoj etničkoj grupi pripadaju i na kom dijelu teritorije žive.
RSE:Međutim, vi niste tražili garancije da će pripadnici manjinskih naroda biti izabrani, da 'ostali' uđu u Ustav, da se utvrdi mehanizam koji ne bi
dozvoljavao da jedan narod drugom bira predstavnike u vlasti.
Finci: Upravo to, zato što je došlo do zamjene teza i sa implementacijem odluke 'Sejdić-Finci' prešlo se na rješavanje drugih političkih problema kojima je sigurno Bosna i Hercegovina bremenita. Kažu da ima raznih definicija naše zemlje; meni je vrlo blizu pameti ona koja kaže da je Bosna i Hercegovina jedna država koja ima dva entiteta, tri konstitutivna naroda, četiri tradicionalne religije i stotinu problema. Implementacija odluke 'Sejdić-Finci' je jedan od tih stotinu problema, ali ne zaboravimo – kad se to implementira, ostaje nam 99 drugih, puno većih i puno važnijih. Međutim, čini se da je puno jednostavnije diskutovati o pravno-filozofskom načinu implementacije odluke 'Sejdić-Finci', o tome ko je ravnopravan a ko nije ravnopravan, kako su taj problem riješili, recimo, Libanon, Fidži, Belgija ili neke zemlje koje imaju nekoliko jezičkih ili narodnih skupina u svojim granicama, ali osim nas niko ih ne zove 'konstitutivnim' narodima. I ako pitate vrhunske pravnike šta to znači biti 'konstitutivan', on će reći da narod ima pravo da donese svoju konstituciju, odnosno svoj ustav. U našem slučaju očito to nije to, jer bi to značilo da se u Bosni i Hercegovini može imati poseban bošnjački, poseban srpski i poseban hrvatski ustav, a to niti neko traži niti neko misli da bi bilo pametno.
RSE: Niste tražili niti da u Predsjedništvo ili Dom naroda Parlamenta BiH uđe neko od 'ostalih'.
Finci: Sud je samo tražio da se izmijeni ta očita neravnopravnost koja stoji u našem Ustavu, crno po bijelu, da se može kandidovati i samim tim birati u Predsjedništvo samo jedna Srbin iz Republike Srpske, odnosno jedan Bošnjak i jedan Hrvat iz Federacije. Samo to treba promijeniti, a ona prva najava da bi ta promjena mogla da bude takva da se bira jedan iz Republike Srpske, a dva člana Predsjedništva iz Federacije, od čega više od jednoga ne može biti iz reda istog konstitutivnog naroda odnosno grupe 'ostalih', u potpunosti zadovoljava ono što je tražio Sud u Strazburu. Naravno, sad je na našim političarima da nađu kako će u Izbornom zakonu to regulisati i dovesti do te situacije. To da nisu uradili ništa, to nažalost stoji. Šta još rade pored implementacije odluke 'Sejdić-Finci', vrlo malo rade zajedno.
RSE: Urađeno je malo, ali se putovalo dosta u potrazi za rješenjem za odluku Suda u Strazburu.
Finci: Iz budžeta se finansiraju njihova putovanja, bilo u Brisel, bilo u Prag, bilo u Budimpeštu, pa čak ako se ta sredstva i troše na implementaciju odluke Suda u Strazburu, ipak su to sredstva građana Bosne i Hercegovine i mogli bi da ih uštedimo na taj način što će implementirati odluku ovdje, u Parlamentu, gdje mu je i mjesto, a ne hodajući po evropskim ministarstvima vanjskih poslova i kunući se u to da su oni za poštivanje ljudskih prava u cijelom svijetu, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Dosadilo mi je da slušam svoje prezime
RSE: Da se zadržimo na posljednjem sastanku u Pragu - da li je za vas
prihvatljivo ono što je dogovoreno, iako su različite informacije o onom o čemu je postignut dogovor?
Finci: Ono što je publikovano i oko čega se izgleda svi slažu da su se dogovorili, mada predstavnici SDS-a kažu da su oni strogo protiv toga, to je proširenje Doma naroda na 24 delegata, od čega tri konstitutivna naroda će delegirati po sedam članova, a tri mjesta će ostati 'ostalima' – dva mjesta za Federaciju, jedno mjesto za Republiku Srpsku, s tim što će se istovremeno u sve tri delegacije konstitutivnih naroda birati poneko iz drugog entiteta, tako da ćemo iz Federacije birati šest Bošnjaka, šest Hrvata, dva Srbina i dva iz reda 'ostalih', a u Republici Srpskoj pet Srba, jednog Hrvata, jednog Bošnjaka i jednog iz reda 'ostalih', čime se na neki način već unaprijed rješava i problem iz tužbe gospodina Pilava protiv BiH, koji je tužio Bosnu i Hercegovinu zato što, mada je pripadnik konstitutivnog naroda ali nastanjen u Republici Srpskoj, ne može da se kandiduje ni za Predsjedništvo ni za Dom naroda. To je jedino što je, čini se, u Pragu na papiru dogovoreno, mada, kako čujemo iz reda SDS-a, oni se s tim ne slažu i nisu spremni da Narodna skupština RS, pored pet Srba koje je do i sad birala, bira i jednog Bošnjaka, jednog Hrvata i valjda i tog jednog iz reda 'ostalih' iz Republike Srpske.
RSE: Način izbora Predsjedništva BiH, i pored više prijedloga, nije dogovoren?
Finci: Vrlo je komplikovan sistem podjele Federacije na virtualne dvije izborne jedinice, jer htjeli ili ne, to miriše na treći entitet. S druge strane, ja moram priznati da ne vidim velikog problema u tzv. asimetričnom načinu izbora – u Republici Srpskoj da se bira dierektno a u Federaciji da se bira kroz federalni Parlament, jer mi imamo nekoliko organa u Bosni i Hercegovini koji se tako formiraju. Pogledajte predsjednika RS koji se i danas bira direktnim glasanjem, a predsjednik Federacije se bira u Parlamentu. To je asimetrija koja nikome ne smeta. Članovi Ustavnog suda – neki se biraju u dva parlamenta, entitetska, a tri člana Ustavnog suda imenuje Sud za ljudska prava u Strazburu, i opet ta asimetrija nikom ne smeta. Prema tome, izbor članova Predsjedništva mogao bi da bude s jedne strane direktan, a s druge asimetričan, odnosno posredan, kroz parlamentarnu Skupštinu. Bio je i jedan glas, jedna ideja, da recimo, predsjednik RS po automatizmu bude član Predsjedništva BiH, što znači da se on kao predsjednik RS bira direktno, a postaje član Predsjedništva BiH indirektno, po funkcionalnom položaju, znači po funkciji automatski postaje član Predsjedništva, a niko za njega ne glasa. Sve te varijante 'igraju', samo je potrebno pet deka dobre volje da bi se stvar završila. Ne zaboravimo – opasnost koja nam prijeti od suspenzije u Vijeću Evrope nije opasnost samo po našu delegaciju u Vijeću Evrope, ne da neće biti prihvaćeni agremani i da neće imati pravo glasa, nego to znači de facto prekidanje ove pupčane vrpce kojom smo vezani za finansijske institucije – ni Svjetska banka ni Međunarodni monetarni fond, niko nije spreman da finansijski pomaže nedemokratske sisteme. A time što ste isključeni iz Vijeća Evrope, odnosno suspendovani iz njega, znači da ste nedemokratska država, da ne ispunjavate osnovne demokratske principe.
RSE: Gospodine Finci, da li Vam je dosadilo četiri godine gotovo svakodnevno slušati 'predmet' ili 'slučaj' 'Sejdić-Finci', odnosno vlastito prezime?
Finci: Jako mi je dodijalo. Neki dan mi je jedan naš visoki političar, predsjednik jedne političke stranke, rekao: 'Znaš, ja sam razmišljao da ti dođem i da te zamolim bi li ti mogao povući tu svoju tužbu, pa da mi to tako mirno riješimo.'. Kao da mi to nismo znali i puno, puno ranije, prije 22. decembra 2009., kad je Sud donio odluku, kao da nismo već 2002. znali da naš Ustav nije u skladu s Evropskom konvencijom, i 2005. i 2008., i svaki put kada smo obećavali da ćemo to promijeniti, tako da ova presuda nije ništa drugo rekla nego ono što u onoj Grimovoj bajci kažu: 'Car je go!'. Svi znaju da je car go, jedino je Sud u Strazburu to rekao i to 'car je go' povezao sa tužbom Sejdića i Fincija, mada smo svi mi to znali, pa i naša parlamentarna Skupština. Njena ustavnopravna komisija kada je trebala da odgovori na ovaj naš zahtjev, odgovorila je otprilike: 'Da, mi znamo da naš Ustav nije u skladu s Evropskom konvencijom, ali pošto ga nismo mi donijeli nego nam je nametnut u Dejtonu, mi sada želimo da međunarodna zajednica kroz usta Suda u Strazburu kaže da je to protivno Konvenciji i da sama izmijeni ono što je pogrešno napravila '95. u Dejtonu.'.
RSE: Vi ste sa Dervom Sejdićem zadali dosta posla i muke bh. političarima – da nije ove presude, u Bosni i Hercegovini bi bila gotovo idilična situacija.
Finci: Čini se da bi, a s druge strane smo našli i ispričnicu, jer im je sa stranim gostima puno lakše pričati o implementaciji odluke 'Sejdić-Finci' nego o rješavanju problema korupcije, nezaposlenosti i ostalim ozbiljnim problemima koji pritišću ovu zemlju. Rekao bih, kad implementacija odluke 'Sejdić-Finci' i prođe, nama se neće povećati plate, neće penzije biti bolje, neće inflacija biti manja. Sve će ostati kao što jeste, samo ćemo pred svijetom ispasti malo normalnija zemlja nego što smo sad. Sada nas malo ko smatra normalnom demokratskom državom.