Evropski koledž odgaja evropsku elitu

Kampus Evropskog koledža u Brugesu

Autor: Rikard Jozwiak (Prevod: Ena Stevanović)

Evropski koledž (College of Europe) je možda najvažnija obrazovna ustanova za koju nikad niste čuli.

Otvoren je nakon Drugog svjetskog rata s ciljem da potakne stvaranje zajedničkog evropskog identiteta da bi se nakon toga razvio u instituciju za obrazovanje evropskih zvaničnika i može se pohvaliti sa nekoliko utjecajnih diplomanata kao što su Helle Thorning Schmidt, predsjednica danske vlade i Nick Clegg, podpredsjednik vlade Velike Britanije.

Dopisnik RSE Rikard Jozwiak je posjetio kampus ovog koledža koji se nalazi u belgijskom gradu Bruges-u.

U prepunoj sali za predavanja, više od stotinu studenata hvata bilješke dok im profesor Jacques Rupnik pokazuje nekoliko slika na kojima je prikazan Evropski kontinent iz prošlog stoljeća.

Kada se na ekranu pojavila slika Evrope prije Prvog svjetskog rata, profesor objašnjava da je to bio kontinent za koji su se borila mnoga velika carstva. Slijedeća je slika kontinenta u razdoblju između dva rata koje Rupnik opisuje kao razdoblje nacionalizacije. U doba Hladnog rata Evropom su vladali istočni i zapadni vojni blokovi.

Nakon toga Rupnik govori svojim studentima da je današnja slika Evrope stvorena pod utjecajem Evropske unije i njenog širenja.

Ali ovo nije obično predavanje iz historije. Rupnik je profesor na jednom od najznačajnijih univerziteta za koji nikad niste čuli - Evropski koledž.

Smješten među popločanim ulicama i kanalima flamanskog grada Bruges-a, stotinu kilometara jugoistočno od Brisela, ovaj mali univerzitet je od svog osnivanja 1949. iznjedrio desetine hiljada birokrata, lobista i pravnika.

Svake godine oko 400 studenata magistrira iz oblasti evropskih studija, nakon savladavanja nastavnog plana i programa na engleskom i francuskom jeziku. U poljskoj prijestolnici Varšavi je 1993.godine otvoren još jedan kampus nakon što su započele pripreme za proširenje Evropske unije na istok.

Evropska komisija financira otprilike četvrtinu troškova koledža, dok ostatak pokrivaju privatni donatori, vlade većine evropskih zemalja i 21.000 eura školarine.
Rupnik: Ovo nije homogena, eurofilska grupa ispranih mozgova. Ne, ovo je vrlo pametan uzorak onoga što bi evropska elita mogla biti.

Rupnik, francuski akademik i nekadašnji savjetnik českog predsjednika Vaclava Havela odbacuje tvrdnje da ovaj koledž nije ništa drugo nego tvornica evropskih birokrata.

"Ovo nije homogena, eurofilska grupa ispranih mozgova. Ne, ovo je vrlo pametan uzorak onoga što bi evropska elita mogla biti. Ali ne u negativnom smislu te riječi. Znam da kada čujete riječ "euro elita" pomislite 'o moj bože, birokrate iz Evropske komisije'. Ja ne mislim tako, ali možda će jednog dana neki od njih postati baš to", kaže on.

Bilo kako bilo, većina diplomanata Evropskog koledža prije ili kasnije završi u Briselu, gdje ih nekad nazivaju "mafijom iz Brugesa". Udruženje bivših studenata koledža se može pohvaliti širokom mrežom kontakata i sposobnošću da obezbijedi svojim članovima ključna mjesta u evropskim institucijama ili da putem privatnih kompanija i organizacija utječe na dnevni red sjednica u Briselu.

Među diplomantima koledža su nova danska predsjednica vlade Helle Thorning-Schmidt i Nick Clegg, zamjenik britanskog premijera koji su tijekom studija pisali na teme: "Analiza i upravljanje političkim rizicima", "Porezna politika Evropske unije", "Diplomatija danas. Teorija i praksa".

Novi Evropljani

Student iz Austrije koji nam je rekao samo svoje ime, Thomas, kaže da je napustio Ministarstvo vanjskih poslova Austrije kako bi se upisao na koledž i nada se da će nakon završetka dobiti posao u Evropskoj komisiji.

Dok sjedi u predvorju koje krase portreti evropskih čelnika koji su se obratili studentima, Thomas je već očaran svojim novim domom:

Jacques Rupnik


"Mislim da ovaj koledž u Brugesu ima posebnu reputaciju u čitavoj Evropi. Sve moje kolege su fascinirane idejom da možemo prevladati stara rivalstva između država i pronaći zajedničko rješenje. Atmosfera ovdje je doista posebna."

Osnovan nakon Drugog svjetskog rata uz pomoć evropskih lidera. uključujući i nekadašnjeg britanskog premijera Winstona Churchila, ovaj koledž je zapravo bio sredstvo da se izbjegne novi razarajući rat na Evropskom kontinentu. Osnovna ideja je bila omogućiti studentima, posebno iz Njemačke i Francuske, da se upoznaju i razmjene ideje.

Ubrzo nakon toga je Evropski koledž postao ključno mjesto gdje su odgajani tzv. novi Evropljani koji žele služiti kontinentu kao cjelini, a ne slijediti uske nacionalne interese.

Ta ideja je međutim oslabila proteklih godina, kako tvrdi Thierry Monforti, šef Akademske službe:

"Mi na ovom koledžu ne branimo specifične ideologije ni mišljenja. Jasno je da je koledž proaktivan i nadamo se što boljoj integraciji unutar Evrope. Ali ne znamo kako će se stvari razvijati. Ako smo mi na početku trebali stvoriti "nove Evropljane", naš ključni zadatak trenutno je da obrazujemo mlade evropske demokrate koji vjeruju u budućnost Evrope."

Ove godine su koledž upisali studenti 56 različitih nacionalnosti, većinom iz velikih zemalja Evropske unije, ali i iz susjednih zemalja bloka sa istoka i juga.

Među njima je i Anna, jedna od deset Ukrajinaca u ovogodišnjoj klasi.

"Nadam se da, ako dobijem pripravnički staž u Evropskoj komisiji, da ću se vratiti u Ukrajinu jer mi tamo također imamo Komitet koji se bavi pitanjima evropske integracije Ukrajine i pokušaću dati svoj vlastiti doprinos mojoj zemlji", navodi ona.

Rupnik, koji inače predaje u Parizu, kaže da jako voli dolaziti na Koledž jer tamo upoznaje mlade ljude koji su istinski Evropljani i nada se da će većina njih pomagati Uniji na bilo koji način.

"Oni će raditi u različitim institucijama, ali u evropskom okviru i za evropske projekte. To je ono što je svima njima zajedničko. Svi imaju različita porijekla, profesionalne ambicije i političke stavove, ali ujedinjuje ih to što smatraju da sve trebamo raditi zajedno. U suprotnom, šta je druga mogućnost? Jedina druga mogućnost je postati nebitan", kaže Rupnik.

Thomas provodi vrijeme u biblioteci nakon posljednjeg predavanja i već priprema zadatak za sutra. Na pitanje da li ga je trenutna ekonomska kriza, koja projekt zvani Evropska unija drži u neizvjesnosti, natjerala da preispita svoj san da radi u Evropskoj komisiji. Thomas odmahuje glavom:

"Možda nam je takva kriza i potrebna da bi Evropa bila još ujedinjenija. Mislim da rasprava ide u tom smjeru da trebamo dati Evropskoj uniji više nadležnosti po pitanju budžeta i poreza. Trenutno se vodi nekoliko rasprava o tome i za desetak godina bismo mogli imati Evropsku uniju koja je još snažnija nego ova danas. Ja sam prilično optimističan.”