BiH je bogatija za još jednu rezoluciju Evropskog parlamenta - kao i mnoge druge prije nje, i ona bh. liderima šalje svima već poznatu listu zahtijeva za funkcionalnom, demokratskom zemljom, koja bi, radeći na sebi, pomogla i sebi i drugima. Tako bi istovremeno otklonila opasnost da ostane crna rupa za međunarodnu pomoć i trajna briga ostatka Evrope. Za one kojima su poruke upućene, čini se, posebno važan dio bi trebao biti onaj koji ukazuje da Evropljani gube strpljenje i sve češće se pitaju vrijedi li sve to uloženog truda.
Sasvim je jasno da Bosanci i Hercegovci u Evropskom parlamentu imaju druga i saveznika. Reklo bi se, na znak prvog drveća, Evropljani se već raduju gustoj šumi, priželjkujući što skoriji trenutak da dignu ruke 'Za' kada dođe na red pitanje da li će BiH od potencijalnog, preći u stvarnog kandidata za evropsko članstvo. Međutim, kao što to biva u prijateljstvu, ono je čvrsto koliko je snažan trud obje strane da ga održe i dalje grade.
Na bh. slučaju čovjek se s pravom zapita: čime smo zaslužili podršku ogromne većine evropskih zastupnika, iskazanu i posljednjom rezolucijom Parlamenta, koja, pored pobrajanja onoga što je neophodno učiniti, na sva zvona oglašava konačno stidljivo buđenje svijesti onih koji vode bh. državu?
Gotovo ničim - pokazujući da je svaki korak prema vlastitoj boljoj budućnosti težak i neizvjestan, da kasni očajno dugo, da kompromis, tačnije tek njegov nagovještaj, dolazi nakon isrpljujuće i svima već otužne rovovske borbe koja se po pravilu završi bez pobjednika. A rezultat toga su pitanja i dileme s evropske strane koje su se čule i tokom rasprave o posljednjoj parlamentarnoj poruci Bosni i Hercegovini.
“Velika Britanija nije posebno bogata zemlja. Međutim, bruto nacionalni dohodak u Britaniji je osam puta veći nego onaj u Bosni i Hercegovini. I to je problem. Kako ćemo se nositi sa ogromnim davanjima britanskih i evropskih poreskih obveznika? Ustvari, bacanje njihovog novca je već počelo. U proteklih 10 godina Bosna i Hercegovina, koja nije evropska članica, koja nije čak ni evropski kandidat, dobila je 1,6 milijardi eura subsidija. Još više ćemo platiti ako postane kandidat, i mnogo, mnogo više ako postane evropska članica. Raspravljajući o toj zemlji, niko nije zaista obračunao troškove. Ideja da ta zemlja postane evropska članica nikako nije održiva sa finansijskog stanovišta i tražim od svih vas da je jednostavno zaboravite!”, zastupnik britanske Partije za nezavisnost u Evropskom parlamentu, Wiliam Dartmouth.
Šta pojedini zastupnici vide u činjenici da se Bosanci i Hercegovci žele pridružiti evropskom prostoru slobodnog kretanja? Za njih je to sasvim jednostavno: kada i ako se pridruži Evropskoj uniji, zemlju će njeni stanovnici masovno napuštati, odlazeći u bogatije i mirnije evropske krajeve.
Zastupnik britanske Nacionalne partije u Evropskom parlamentu, Brons Andrew Henry William za RSE kaže:
“Sada još jedan dio bivše jugoslavenske federacije napušta vlastitu nezavisnost, kako bi prihvatio novu federaciju – Evropsku uniju. Federacija je mrtva, živjela federacija! Da li će Bosna i Hercegovina podržati slobodu kretanje ljudi na svojoj teritoriji ili, jednostavno, na ostatku EU? Mnogi Bosanci i Hecegovci vide Evropsku uniju kao primamljivu destinaciju, pravac za bijeg iz podijeljene, još uvijek opasne zemlje. Iz ugla sadašnjih evropskih članica, Bosna i Hercegovina će biti još jedan uživalac evropskih fondova i, naravno, za nas ostale prilika da uvezemo neke od njihovih zanimljivih etničkih tenzija - u slučaju da ih i sami nemamo dovoljno.”
Da li je ovo bilo dovoljno da pokrene razmišljanje o tome kako evropsko strpljenje, kada je riječ o tromosti bh. koraka naprijed, ima granice? Na sreću, evropsko prijateljstvo, razumijevanje ili dugoročni interes, kako hoćete, još uvijek postoji. Da je tako pokazuje i ogromna većina ruku dignutih ZA rezoluciju o Bosni i Hercegovini, koja traži hitno ispunjenje preostalih preduvjeta za kretanje naprijed. Ili, kao što su, primjerice, istakli predstavnici Danske, predsjedavajuće EU, da je BiHe u posljednje vrijeme, vlastitom snagom, uspjela da ispuni dva od tri preduvjeta sa stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju - tu su zakoni o državnoj pomoći i popisu, a na provođenje u djelo čeka i presuda Evropskog suda za ljudska prava.
Kada i ako se i to ispuni, stupiće na snagu Sporazum sa Briselom, što će eventualnu aplikaciju za evropsko članstvo učiniti realnom, a Bosnu i Hercegovinu kredibilnim partnerom.
Autorica Rezolucije o BiH, Doris Pack smatra da je BiH izgubila već dosta vremena.
“Država je već izgubila godinu i po na putu progresa. Mislim da sada političari shvataju da njihova vlastita sudbina ovisi od dijaloga - a to im daje snažniji poticaj da urade što je neophodno kako bi se približili Evropskoj uniji.”
Svaki daljnji komentar je, očito, suvišan.
Sasvim je jasno da Bosanci i Hercegovci u Evropskom parlamentu imaju druga i saveznika. Reklo bi se, na znak prvog drveća, Evropljani se već raduju gustoj šumi, priželjkujući što skoriji trenutak da dignu ruke 'Za' kada dođe na red pitanje da li će BiH od potencijalnog, preći u stvarnog kandidata za evropsko članstvo. Međutim, kao što to biva u prijateljstvu, ono je čvrsto koliko je snažan trud obje strane da ga održe i dalje grade.
Na bh. slučaju čovjek se s pravom zapita: čime smo zaslužili podršku ogromne većine evropskih zastupnika, iskazanu i posljednjom rezolucijom Parlamenta, koja, pored pobrajanja onoga što je neophodno učiniti, na sva zvona oglašava konačno stidljivo buđenje svijesti onih koji vode bh. državu?
Gotovo ničim - pokazujući da je svaki korak prema vlastitoj boljoj budućnosti težak i neizvjestan, da kasni očajno dugo, da kompromis, tačnije tek njegov nagovještaj, dolazi nakon isrpljujuće i svima već otužne rovovske borbe koja se po pravilu završi bez pobjednika. A rezultat toga su pitanja i dileme s evropske strane koje su se čule i tokom rasprave o posljednjoj parlamentarnoj poruci Bosni i Hercegovini.
“Velika Britanija nije posebno bogata zemlja. Međutim, bruto nacionalni dohodak u Britaniji je osam puta veći nego onaj u Bosni i Hercegovini. I to je problem. Kako ćemo se nositi sa ogromnim davanjima britanskih i evropskih poreskih obveznika? Ustvari, bacanje njihovog novca je već počelo. U proteklih 10 godina Bosna i Hercegovina, koja nije evropska članica, koja nije čak ni evropski kandidat, dobila je 1,6 milijardi eura subsidija. Još više ćemo platiti ako postane kandidat, i mnogo, mnogo više ako postane evropska članica. Raspravljajući o toj zemlji, niko nije zaista obračunao troškove. Ideja da ta zemlja postane evropska članica nikako nije održiva sa finansijskog stanovišta i tražim od svih vas da je jednostavno zaboravite!”, zastupnik britanske Partije za nezavisnost u Evropskom parlamentu, Wiliam Dartmouth.
Šta pojedini zastupnici vide u činjenici da se Bosanci i Hercegovci žele pridružiti evropskom prostoru slobodnog kretanja? Za njih je to sasvim jednostavno: kada i ako se pridruži Evropskoj uniji, zemlju će njeni stanovnici masovno napuštati, odlazeći u bogatije i mirnije evropske krajeve.
Zastupnik britanske Nacionalne partije u Evropskom parlamentu, Brons Andrew Henry William za RSE kaže:
“Sada još jedan dio bivše jugoslavenske federacije napušta vlastitu nezavisnost, kako bi prihvatio novu federaciju – Evropsku uniju. Federacija je mrtva, živjela federacija! Da li će Bosna i Hercegovina podržati slobodu kretanje ljudi na svojoj teritoriji ili, jednostavno, na ostatku EU? Mnogi Bosanci i Hecegovci vide Evropsku uniju kao primamljivu destinaciju, pravac za bijeg iz podijeljene, još uvijek opasne zemlje. Iz ugla sadašnjih evropskih članica, Bosna i Hercegovina će biti još jedan uživalac evropskih fondova i, naravno, za nas ostale prilika da uvezemo neke od njihovih zanimljivih etničkih tenzija - u slučaju da ih i sami nemamo dovoljno.”
Da li je ovo bilo dovoljno da pokrene razmišljanje o tome kako evropsko strpljenje, kada je riječ o tromosti bh. koraka naprijed, ima granice? Na sreću, evropsko prijateljstvo, razumijevanje ili dugoročni interes, kako hoćete, još uvijek postoji. Da je tako pokazuje i ogromna većina ruku dignutih ZA rezoluciju o Bosni i Hercegovini, koja traži hitno ispunjenje preostalih preduvjeta za kretanje naprijed. Ili, kao što su, primjerice, istakli predstavnici Danske, predsjedavajuće EU, da je BiHe u posljednje vrijeme, vlastitom snagom, uspjela da ispuni dva od tri preduvjeta sa stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju - tu su zakoni o državnoj pomoći i popisu, a na provođenje u djelo čeka i presuda Evropskog suda za ljudska prava.
Kada i ako se i to ispuni, stupiće na snagu Sporazum sa Briselom, što će eventualnu aplikaciju za evropsko članstvo učiniti realnom, a Bosnu i Hercegovinu kredibilnim partnerom.
Štefan File
"Debata je pokazala da većina vas dijeli naše mišljenje - ujedinjeni smo u opredjeljenju za evropsku budućnost za BiH, i jasni smo u zahtjevima koje ona mora da ispuni narednih mjeseci kako bi se kretala naprijed i nadoknadila izgubljeno vrijeme. To neće biti lako uz skori početak izborne kampanje za lokalne izbore narednog oktobra. Uz brojne izazove, moramo biti sigurni da su lokalni političari spremni da preuzmu najveći dio odgovornosti za cijeli proces. Vrijeme je za Bosnu i Hercegovinu da sustigne svoje susjede, a ono što nam sada najviše treba je pozitivan duh prema postizanju kompromisa. Svi mi moramo ih ohrabriti da čine kompromise u evropskom duhu, da ostave prošlost, a zemlju pokrenu prema njenoj evropskoj budućnosti", rekao je evropski komesar za proširenje, Štefan File.Autorica Rezolucije o BiH, Doris Pack smatra da je BiH izgubila već dosta vremena.
“Država je već izgubila godinu i po na putu progresa. Mislim da sada političari shvataju da njihova vlastita sudbina ovisi od dijaloga - a to im daje snažniji poticaj da urade što je neophodno kako bi se približili Evropskoj uniji.”
Svaki daljnji komentar je, očito, suvišan.